U dvorištu crkve Svetih apostola Petra i Pavla u središtu Slatine, niče zgrada Srpskog kultnog centra, javne ustanove u vlasništvu srpske zajednice koja će, kao multifunkcionalni prostor s više od tisuću četvornih metara, služiti svim građanima. Završila je druga faza gradnje – gotovo je prizemlje s velikom dvoranom kapaciteta od 200 sjedećih mjesta, sanitarnim čvorom i stepeništem.

Do kraja godine trebala bi završiti i treća faza u kojoj je predviđena izgradnja uredskih prostorija Vijeća srpske nacionalne manjine Slatine, Srpske pravoslavne crkve, lokalnog pododbora Srpskog kulturnog društva "Prosvjeta", knjižnice, manje konferencijske dvorane, stambenog prostora na katu te prostora za arhivu i skladišta u visokom potkrovlju.

Gotovo 4,5 milijuna kuna koliko vrijedi ovaj projekt, osigurano je iz proračuna Srpskog narodnog vijeća, Ureda za ljudska prava Vlade Republike Hrvatske te iz donacija. Zemljište je ustupila Srpska pravoslavna crkva. Na prikupljanju novca i potrebnih dozvola za početak gradnje intenzivno se radilo duže od tri godine. Temeljni kamen položen je na Vaskršnji ponedjeljak 2019. godine. Uz predstavnike lokalne vlasti i manjinskih vijeća, svečanosti su bili prisutni pakračko-slavonski episkop Jovan i predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac.

- Do sada smo se okupljali na različitim mjestima u gradu, a sada će sve naše udruge i institucije biti na jednom mjestu što je od velikog značaja za 1.250 Srba koji ovdje žive. Bit će to najmodernija zgrada namijenjena društvenom i kulturnom životu u Slatini. Gradi se po najsuvremenijim standardima. Tako će ju svakako koristiti i svi ostali stanovnici za svoje potrebe - kaže virovitičko-podravski dožupan Igor Pavković.

Srpski kulturni centar gradi se zahvaljujući inicijativi istaknutog člana srpske zajednice, prof. dr. Petra Kavgića, koji se godinama zalaže da Srbi slatinskog kraja nastave tradiciju čuvanja kulturnog identiteta i obrazovanja u vlastitim prostorima. Nova zgrada raste pokraj temelja bivše Pravoslavne škole, srušene šezdesetih godina prošlog stoljeća zbog zapuštenosti i nebrige.

- U školi je poslije Drugog svjetskog rata održavana služba Božja nedjeljom i pričest jer je crkva do temelja srušena 1941. godine. Postepeno je propadala i srušila se sama od sebe – kaže profesor Kavgić koji proučava i prikuplja dokumente o povijesti škole.

Nema podataka kada je škola izgrađena, ali u Spomenici Državne građanske škole Podravska Slatina iz 1928. godine, tvrdi se da je na inicijativu viđenijih vjernika pravoslavaca otvorena 1805. godine. Pohađali su je pravoslavni i katolički đaci, a vrlo je vjerojatno da se nastava odvijala i ranije u nekom drugom prostoru. Konfesionalna škola za pripadnike rimokatoličke vjere otvorena je tek 1830. godine inicijativom grofa Pejačevića.

- Pretpostavlja se da je poticaj za osnivanje pravoslavnih škola dolazio od Ilirske dvorske deputacije osnovane u Beču 1745. godine. Ova dvorska ustanova za pitanja položaja Srba u Habsburškoj Monarhiji, imala je zadatak brinuti se i o podizanju srpskih škola u Hrvatskoj. Vodili su računa da opskrbe škole potrebnim knjigama pa je u tu svrhu 1771. godine sagrađena srpska štamparija. Komisija je izgradila prva uputstva i odredbe o organizaciji škola prema kojima su otvarane trivijalne škole uz svaku parohijalnu crkvu – govori nam Kavgić.

Srpski narod, pravoslavna vjera i obrazovanje opstajali su ravnopravno do 1941. godine kada je po uspostavi NDH započela neviđena tortura nad Židovima, Srbima, Romima i komunistima. Naročito su na udaru bili viđeniji Srbi, sveštenici i učitelji. U slatinskom kotaru živote je izgubilo deset prosvjetnih radnika.

- Prvi među njima, još 1941. ubijen je moj stric, učitelj Emil Kavgić. Spomen ploča koja govori o žrtvama, među kojima je i on bio, je uklonjena i ne zna se je li uništena ili negdje skrivena. Nakon Drugog svjetskog rata živjeli smo disperzirano i osjećali se posve ravnopravno s Hrvatima i drugim nacionalnim manjinama. U školama se učila ćirilica i latinica, a 1948. i 1949. godine svjedodžbe smo mi Srbi dobivali na ćirilici – kaže naš sugovornik.

Profesor je razočaran što se nova zgrada ne gradi na temeljima stare škole jer su, napominje, još uvijek čvrsti, a ispod je i prostrani i dobro očuvani podrum koji još može poslužiti. Dožupan Pavković tvrdi da je to bila prvobitna zamisao, ali statičari su procijenili da temelji ipak ne bi izdržali. No, prostor će ipak ostati u funkciji: na temeljima bi bila betonirana terasa za ljetna okupljanja i programe, a podrum bi u nekoj novoj fazi gradnje, mogao biti adaptiran i prilagođen potrebama kulturno-umjetničkog djelovanja.