Koliko ste zadovoljnim učinjenim otkako je slatinski pododbor Prosvjete oformljen prije godinu i pol?
S obzirom na to da smo lani imali 14 nastupa i da smo u kolovozu jedva uspjeli ‘osloboditi’ dva tjedna bez proba, mogu reći da sam jako zadovoljna, a pogotovu kad se na umu ima i kvaliteta izvedbi, koreografija, plesača i pjevača.
Od početka ste u ansambl željeli privući što više muških članova te riješiti probleme s nošnjama i prostorom: koliko ste u tome uspjeli?
U našem pododboru djeluje plesačka grupa s 15 članova i pjevačka s njih deset. Uz njih su tu i naše vezilje, čiji bi rad trebao biti okrunjen izložbom ručnih radova i starih zanata u sklopu ovogodišnje smotre folklora u julu, koju ćemo kao i lanjsku organizirati uz pomoć ovdašnje parohije SPC-a i koja bi, kako je planirano, trebala trajati dva-tri dana. Zasad imamo samo trojicu muških plesača, jer je starijim osobama muškog spola lakše pjevati nego plesati, a mlađi muškarci nam se još ne javljaju u većoj mjeri.
Što se nošnji tiče, većina članova ima svoje, ali nam je i manjinsko vijeće Bukovice pomoglo s četiri tisuće kuna da kupimo dvije ženske, a Manjinsko vijeće Slatine platilo je muške. S tim vijećima i inače dobro surađujemo. Kako bismo mogli plesati i druge plesove osim slavonskih, sada i uz pomoć Županije nastojimo nabaviti još nošnji. Moram svakako istaknuti da nam puno pomaže sveštenik Dragan Gaćeša, koji je prije i sam plesao, ali kako to više ne može, nastoji nam na sve druge načine pomoći i izaći ususret.
Recite nam nešto više o nastupima prošle godine i ove zime?
Organizirali smo doček pravoslavne Nove godine te u gradskoj kinodvorani sudjelovali na svetosavskoj akademiji u organizaciji naše parohije i oca Dragana Gaćeše: uz nas su nastupili i gosti iz Silaša. Zadovoljna sam kako smo to odradili, imali smo za tu prigodu novu slavonsku koreografiju. Spremamo se i za Osmi mart u organizaciji naše Udruge žena. Osim toga, vrlo je posjećena bila promocija knjige ‘Putovanje kroz prazan drenovački i voćinski kraj sa sećanjem na prošlost’ Milenka Vasiljevića Čike, u kojoj se govori o ovom kraju u predratnom, ratnom i poratnom vremenu, a nastala je kako bi se ispričalo kako je nestajala naša Brđanska, kako mi ovdje zovemo sela ispod Papuka.
Što očekujete od ove godine?
Očekujemo prvo da se stanje u Prosvjeti razriješi do kraja, jer će tako biti bolje svim pododborima našeg Društva. Mislim da će novo rukovodstvo raditi bolje od prošlog, premda nam je ono lani sa sveukupno 12 tisuća kuna pomoglo platiti putovanja i organizirati folklornu smotru. Očekujemo i puno nastupa: uvršteni smo u program manifestacije kod Krušedola na Fruškoj gori, a tu su i nastupi od Silaša i Bobote do Pakraca i Rijeke. Mislim da ćemo ove godine imati više novih koreografija, ako već ne vezanih uz centralnu ili južnu Srbiju, onda barem uz Baranju.
Nadalje, iako u slatinskoj zgradi Crvenog križa još uvijek besplatno koristimo prostor, nadamo se ‘za stalno’ smjestiti u budućem Srpskom pravoslavnom domu, za koji je projekt dovršen ali se s gradnjom još nije započelo: ondje bismo trebali imati svoj kutak za probe i za nastupe. Tada bi se mogla ostvariti i ideja o muzeju ili knjižnici u kojima bi se pohranila zavičajna zbirka poput one kakvu već imaju neki Prosvjetini pododbori. Time bi se zasigurno sačuvalo i sjećanje na neke prošle dane kad nas je bilo više i kad je sve bilo veselije.
