“Strašno je kad ljudi čekaju da pjesma promijeni svijet”, izjavio je glumac i frontmen mostarskog rock banda Zoster Mario Knezović u emisiji Vide TV Zavidavanje by Lado Tomičić, koja je dostupna na ovoj poveznici.
Muzika pomaže ljudima i oplemenjuje ih, ali ne može i ne treba biti generator promjene svijesti na bolje, dodao je Knezović koji je, za razliku od mnogih rock glazbenika, nepovjerljiv prema društvenom angažmanu. “Nezahvalno je u današnjem vremenu biti angažiran. Nejasne su agende: neke zvuče primamljivo, ali iza njih se krije potpuno drugi sadržaj”, kazao je Knezović, dodajući kako Zoster svojom glazbom ne nastoji biti angažiran, nego “osvještava gdje živi”. “Umjetnost je traganje, istraživanje. Nitko nema konačan odgovor”, kazao je Knezović.
Tomičić je s gostom razgovarao o karijeri Zostera osnovanog 2000. u Mostaru, o hitovima “Ko je jamio, jamio” i “Gavrilo, Gavrilo, srce uzavrelo” te o njihovih dosadašnjih pet albuma, o snimanju albuma za velike izdavačke kuće te o donekle srodnom bendu Dubioza kolektiv iz Sarajeva. Za popularnu Dubiozu Knezović je rekao kako su u “'business modeu' u kojemu ne mogu eksperimentirati”.
Pripovijedao je i o Mostaru rekavši kako “ljudi gledaju ono što je loše, a toliko je u Mostaru dobroga i žudi da bude otkriveno, ne samo u umjetnosti”. Ratna se sjećanja ipak ne mogu zaobići: kako su, primjerice, umjesto stakala na prozorima gimnazije imali najlone, i kako je rušenje Starog mosta “bila strašna vijest, ali nije bila strašnija od vijesti koliko je ljudi poginulo”.
“Izborio sam se za privilegij da živim kako hoću. Volim Mostar, ali ne ovisim o njemu. Hoću da zacijeli, grlim ga, da djeca rastu neopterećena i da mogu raširiti krila. Tko god je iz Mostara ima možda i neopravdanu ljubav prema gradu. Možda je iracionalna, ali tu je. Ne znam nikoga iz grada tko nije vezan za Mostar”, kazao je u Zavidavanju Ladislava Tomičića mostarski glumac i rocker Mario Knezović.
