Prošlog tjedna u zagrebačkoj Galeriji Nova otvorena je izuzetna izložba "Brioni – pokušaj prizivanja mrtvih. Behzad Khosravi Noori i Magnus Bärtås s Paulom Kupelwieserom i Josipom Brozom Titom" koja je rezultat suradnje kustosica Ane Kovačić i Lee Vene s tom dvojicom umjetnika. Bio je to povod da iznova razmotrimo kompleksnu povijest Briona, neočekivano isprepletene suživote Kupelwiesera i Tita te ljudsku potrebu za dominacijom.
U svom radu suočavate dvije povijesne ličnosti koje su utjecale na to da su Brioni danas otok kakav poznajemo. To su Paul Kupelwieser i Josip Broz Tito. Na koji način su za vas ta dva povijesna lika isprepletena – jedan je bio kapitalist i industrijalac, a drugi komunist, revolucionar i predsjednik jedne države?
Brioni su po mnogo čemu jedinstveni. To je kulturološki oblikovan krajolik s vrlo neobičnom mješavinom faune i flore. Još se uvijek može osjetiti kako su Brioni ovozemaljska utopija, mikrokozmos koji predstavlja ideju carstva, iako je ta geopolitička karta odavno izblijedjela. Pojedinca lako zavede pogled na različite vrste životinja i na njihovu međusobnu koegzistenciju: ljame, zebu goveda, antilope, zebre i zečeve. Bijele koze paradiraju jednom kamenom plažom. Također se čini kao da su neki krajolici Briona izvan prostora i vremena. Kao da je riječ o krajolicima koje je moguće pronaći u različitim zemljopisnim područjima – savana, mediteranski krajolik, makija i tako dalje. Paralelno s tim svjetovima imamo muzej diorama s prepariranim životinjama i izložbu o Titu i Pokretu nesvrstanih. Preparirane životinje u prizemlju muzeja imaju, po našem mišljenju, nekropolitičku karakteristiku – kako "Tito" kaže u našem filmu, "Imati zoološki vrt znači imati koloniju koja je na raspolaganju svakome. Da se napravi demarkacija i odluči tko smije živjeti, a tko umrijeti." U pozadini diorame je estetika 19. stoljeća, zajedno s bizarnim humorom u insceniranim i dramatiziranim prizorima mrtvih prepariranih životinja. Orangutan George je, na primjer, smrznut u opscenoj pozi. Za temu i snimanje filma te su diorame postale vrlo važne jer izražavaju isprazan pokušaj da mrtve učine "živima", kao da postoje danas kao i u vrijeme njihove slave. U hodniku muzeja nalazi se vrlo zanimljivo sjecište, odnosno neksus, između mrtvih životinja i svijeta Briona. Ondje nalazimo spomen-ploču s profilima Tita, Nasera i Nehrua iz 1956., u neposrednoj blizini dviju glava antilopa, koji su predstavljeni kao lovački trofeji. Sam muzej na drugom katu čini nam se kao muzej muzeja – vremenska kapsula iz sredine 1980-ih. Sretni smo što smo je našli netaknutu.
Po vama, na koji je način ovaj otok, na kojem je u nekoliko navrata boravio i Franjo Ferdinand, iskaz austrijske kolonijalne moći, odnosno kako taj prostor možemo iščitavati danas, jer činjenica je da su se u njemu presijecale različite moći, uključujući i fašizam?
Možda se čini da bi se dva lika – Kupelweiser i Tito – bitno razlikovala. Međutim, sugeriramo da su imali zajedničku viziju o Brionima kao o mjestu koje predstavlja ideju o Europi. Kao što Kupelwieser kaže u filmu, "Otok nije samo komad zemlje, otok je zemlja koja definira civiliziranog čovjeka. Možete li zamisliti carstvo bez otoka?" Tito pak kao da je njegovao ideju da bi Brioni mogli biti središte Europe, čak središte svijeta. Tako je slijedio isti put iz 19. stoljeća. Međutim, pokušao je predstaviti novo lice Europe: prijatelj, a ne kolonizator.
Na koji način Brione vidite danas s obzirom na to da je to jedino mjesto u Hrvatskoj gdje je u postavu moguće vidjeti Tita i priču o nesvrstanima?
S naše točke gledišta, gotovo ništa na otoku ne upućuje na volju i namjeru prakticiranja socijalizma na Brionima. Činilo se da je Tito u estetskom i praktičnom smislu u potpunosti prihvatio kolonijalno okruženje. Ali u obrnutom smislu: dopustio je bivšim kolonijama da dođu na Brione, da tako kažem, a vođe iz bivših kolonija doveli su životinje. Na otoku, na primjer, nema mnogo arhitektonskih ostataka iz socijalističkog vremena. Hotel Karmen sagradili su fašisti, a Tito je uzeo luksuzne brionske kostime, zajedno s panamskim šeširom, i tako nekako prisvojio te kulturne vrijednosti i označitelje. Zadržao je i ogromno igralište za golf, iako je golf službeno osuđen kao buržoaska djelatnost u Jugoslaviji. Ili je možda napravio sintezu svih tih elemenata, što je rezultat njegove praktične dijalektike. Spoj tih stvari tumačimo kao pokušaj insceniranja svojevrsnog neteritorija u središtu Europe, koji pripada nedostižnom liku Tita. Možda je to bio dio strategije kako bi se izbjeglo izrazito povezivanje s bilo kojom jugoslavenskom republikom.
U vašem radu zanimljiva je uloga papagaja Kokija koji je i danas živ i koji i dalje glasno izgovara Titovo ime. Međutim, s njime je problem imao Franjo Tuđman, koji je navodno zahtijevao da se prilikom jednog njegovog posjeta nesretna životinja ukloni.
Koki je zapravo bio inspiracija i polazna točka za cijeli projekt. Kad Koki zove Tita, to je i zastrašujuće i fascinantno – kao da zove mrtve ili priziva duh mrtvih. Za osobu poput Tuđmana to je vjerojatno bilo čak i politički neugodno. Koki je razlog zašto smo odlučili napisati rukopis iz perspektive mrtvih Kupelwiesera i Tita – obojica nam mogu reći ponešto o Brionima. To je ono što nazivamo "nekromantični pokušaj" i ne znamo jesu li ta dva lika još mrtvi, ali mogu govoriti ili su jednostavno uskrsnuli.
S obzirom na to da dolazite iz inozemstva i da vas zanima nekadašnji jugoslavenski socijalistički kontekst, kako komentirate da je to često jedini narativ za umjetnike s ovih prostora koji je uspješan u inozemstvu, pa i trideset godina nakon raspada zajedničke države?
Iako je Magnus Jugoslaviju posjetio u vrijeme Tita, obojica imamo distanciran odnos s tom državom. Tito je posredno bio važan tijekom našeg odgoja u Švedskoj, odnosno Iranu, a na neki način i rezultati kulturne industrije koja je bila dio Pokreta nesvrstanih, mislimo na animirani film i profesora Baltazara. Ali glavna tema našeg projekta zapravo je tema Europe, a mi vjerujemo da je Tito nastavio već uspostavljenu Kupelweiserovu ideju i njegovo austrougarsko vrijeme: stvoriti utopiju, prikaz svijeta koji obuhvaća carstvo, fantazijski otok i kolonijalno kazalište.
