Brazilski predsjednik Luiz Inácio Lula da Silva sa svojom ekipom uspio je u proteklih stotinjak dana preuzeti poluge vlasti u Kongresu, vojsci i policiji. Mandat mu je počeo burno. Prvo je prethodni predsjednik Jair Bolsonaro, s krajnje desnice, nedemokratskim gestom prije inauguracije odlaskom u SAD odbio predati Luli predsjedničku lentu, no veliku je zabrinutost za budućnost nove vlade izazvala prvenstveno provala Bolsonarovih pristaša na Trg triju vlasti u glavnom gradu, tjedan dana nakon inauguracije. Tada je više hiljada ljudi prodrlo u tri vrhovne savezne institucije i devastiralo ih, zgradu predsjedništva republike, Kongresa i Vrhovnog suda, zazivajući vojnu intervenciju, tj. da vojska izvrši državni udar, uz ne samo prešutnu podršku dijela policije i vojske, a Lula dobio eksplicitnu podršku ne samo demokratskih snaga u zemlji, nego i najznačajnijih predstavnika međunarodne zajednice.
Pošto je smijenio odgovorne policijske i vojne zapovjednike, okrenuo se najvećem problemu koji mu je ostavila prethodna vlada, stabilizaciji golemog budžetskog deficita. Bolsonaro je naime u posljednjoj godini mandata izazvao velike rashode, nepokrivene prihodima, ne bi li kupnjom raspoloženja biračkoga tijela osigurao još jedan mandat. Ironično, velik je novac bio usmjerio upravo prema socijalnim politikama uspostavljenima za vrijeme prva dva mandata Lule (2003.-2010.) i mandata njegove nasljednice Dilme Rousseff (2011.-2016.), također predsjednice lijeve političke orijentacije, koje je prethodno sustavno umanjivao.
Da bi uspio u stvarnom preuzimanju vlasti, Luli je valjalo okupiti vladinu većinu u Kongresu, gdje ni u Zastupničkom domu ni u Senatu njegova Radnička stranka (PT, Partido dos Trabalhadores) nije nakon izbora imala većinu. Brazilski izborni sistem proizvodi razmrvljenost, odnosno brojnost političkih stranaka u Kongresu, tako da svaki novoizabrani predsjednik mora okupiti tzv. Centrão, "veliki centar", koji omogućuje izglasavanje zakonodavnih projekata odnosno politika što ih vlada predlaže. Tu je do izražaja došla ne samo velika, za Lulu karakteristična pregovaračka vještina, nego i razumijevanje dijela opozicije da je stabilnost vlasti, narušena Bolsonarovim radikalizmom i izolacijom u međunarodnoj zajednici, ključna za rješavanje krupnih socijalnih i ekonomskih problema u zemlji.
Pod sloganom "Zajedništvo i obnova", sastavio je vladu od 37 ministarstava, od kojih su trećina pripadnici crne rase ili mulati, učinivši tako vladu sličnijom etničkom profilu stanovništva (u popisu se 56,1% stanovništva deklarira crnima ili mulatima). Ministarstva vodi i 11 žena. Kao ministricu zadužena za brazilsko "izvorno stanovništvo", Indijance koji žive većinom u amazonskom području, imenovao je Indijanku, prvi put u povijesti.
Ispunjavajući predizborna obećanja da će "siromaha staviti u budžet, a bogataša u porez na dohodak", restrukturirao je i pojačao programe dotacije siromašnih obitelji (pod uvjetom da školuju djecu) i njihove zdravstvene zaštite te omogućavanje rješavanja stambenoga problema siromašnima, što iznosi oko 20 milijardi eura. Izvršio je i svoju predizbornu najavu da će poduzeti mjere za zaštitu Amazonije, gdje je Bolsonaro dopustio nesmiljeno krčenje, kako bi se otvorila područja plodna za sadnju soje i govedarstvo, a on dobio potporu krupnih i ekonomski veoma moćnih agroindustrijalaca.
Na ekonomskom planu, vlada se obavezala da "Brazil ponovo gleda u budućnost" i svoj razvoj, investiranjem u komunikacijsku infrastrukturu, ceste, željeznice, luke, aerodrome, i energetsku infrastrukturu, proizvodnju i prijenos struje prvenstveno iz vjetroelektrana i solarnih elektrana te ekspanziji istraživanja i eksploatacije velikih rezervi nafte u podmorju. Ekonomski pokazatelji govore da će rast bruto društvenog proizvoda ove godine biti 0,9 posto, a inflacija je, na godišnjoj razini, oko 6 posto.
Lulin medeni mjesec s međunarodnom zajednicom započeo je posjetom Argentini, najvećim trgovinskim partnerom na potkontinentu, s kojom je Bolsonaro uvelike zahladio odnose. Na globalnom planu, otišao je u Washington i Peking, pokušavajući uravnotežiti odnose sa svojim najvećim investitorom, SAD-om, i najvećim trgovinskim partnerom, Kinom. Lula je već i u svojih prethodnim mandatima pokazivao znakove da želi pozicionirati Brazil kao globalnoga igrača svjetskoga Juga, što sada dolazi do izraza. Blok BRICS (Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika) već ima BDP veći od BDP-a međuvladinog političkog foruma G7 (Francuska, Italija, Kanada, Japan, Njemačka, SAD i Ujedinjeno kraljevstvo, pored neformalnog sudjelovanja Europske unije). Bivša predsjednica Dilma Rousseff postavljena je na čelo Banke BRICS-a, a Lula je najavio i plan da blok u međusobnim obračunima zamijeni dolar vlastitom valutom.
Nastavio je i s nastojanjima za reformu sistema Ujedinjenih naroda, kako bi Brazil postao stalnim članom Vijeća sigurnosti, i za finalizaciju sporazuma između Mercosula i Europske unije. Također se zalaže da CPLP, Zajednica zemalja portugalskoga jezika, koje su sve - osim Portugala - s južne hemisfere, postane promatračem Iberoameričke konferencije koja se održava jednom godišnje.
No najviše je odjeka u zapadnim kancelarijama izazvao iskaz namjere Brazila da se pozicionira kao vodeći mirotvorni posrednik između Rusije, koju je Brazil nakon "specijalne vojne intervencije" osudio u UN-u, ali joj nije uveo sankcije, i Ukrajine, kojoj je odbio slati vojni materijal, pogotovo kad je nedavno dao izjavu da bi Kijev za mir mogao ustupiti Krim, pa su prve zapadne reakcije upućivale na to da bi se Lulin medeni mjesec sa Zapadom lako mogao pretvoriti i u mjedeni mjesec. To više što su Luline kritike podrazumijevale i suodgovornost NATO-a za razvoj događaja u Ukrajini.
No u utorak je, govoreći u lisabonskom parlamentu na dan 49. godišnjice Revolucije karanfila, kojom je Portugal preveden u liberalnu demokraciju, jasnije razložio svoj stav. "Revolucija karanfila uči nas da vojna sila nikad ne može pobijediti narod koji se bori za slobodu. Onaj tko vjeruje u vojna rješenja bori se protiv vjetrova povijesti. Osuđujemo napad na ukrajinski teritorij i vjerujemo u međunarodni poredak temeljen na pravu i poštovanju suvereniteta", braneći mir do kojega treba doći "dijalogom i diplomacijom".
