O aktualnim društvenim temama i problemima koji su u protekloj godini najviše mučili građanke i građane Hrvatske razgovaramo s pučkom pravobraniteljicom Lorom Vidović. Prema Zakonu o pučkom pravobranitelju, njoj se mogao obratiti svatko tko je smatrao da je neko njegovo građansko pravo ugroženo nezakonitim ili nemarnim radom tijela državne uprave ili onih s javnim ovlastima.

Gotovo dvije godine obnašate dužnost pučke pravobraniteljice, ombudsmana. S obzirom na to da ste Saboru podnijeli već dva izvješća, možete li nam reći jesu li problemi građana uglavnom ostali isti, uobičajeni, ili se pojavljuju i novi? I koliko im vi u tome možete pomoći, odnosno kakvim sve instrumentima raspolažete?

Upravo pripremamo izvješće za 2014., koje Saboru moramo predati do 31. ožujka, pa još ne mogu govoriti o nekim konkretnim nalazima ili preciznim podacima. Sve ćemo vidjeti negdje potkraj ožujka, kad dobijemo sva izvješća i očitovanja koja smo zatražili od nadležnih tijela. Za sada je, barem što se tiče područja pritužbi, situacija uglavnom nepromijenjena: pravosuđe iz godine u godinu uvjerljivo vodi i najveći je generator pritužbi našem Uredu. Građani se najviše žale na dugotrajnost sudskih postupaka, ali iskazuju i nezadovoljstvo sudskim odlukama, što se, po Zakonu o pučkom pravobranitelju, tretira kao zlouporaba ovlasti. Naravno, u Uredu ne možemo ustvrđivati je li neki sudac zlouporabio svoju ovlast ili nije – za to je nadležan sud višeg ranga, a mi tu raspolažemo vrlo ograničenim mogućnostima. Činjenica jest da građani jako puno pišu o tome kako smatraju da su suci korumpirani, da nisu bili adekvatno saslušani i da njihovi dokazi nisu bili uzeti u obzir. Kada sudski postupci dugo traju, mi možemo zatražiti od predsjednika suda da utvrdi zašto je tomu tako ili informacije proslijediti pravosudnoj inspekciji Ministarstva pravosuđa, koja ima mogućnost utvrditi što se u određenom slučaju dogodilo. Od drugih područja, i prošle i ove godine, tu je velika grupa predmeta koji se odnose na imovinskopravne odnose i građenje, odnosno prostorno uređenje i zaštitu okoliša. To je jedno jako veliko područje, s mnogo pritužbi – dosta ih je vezano uz postupanje policije, što se također ponavlja iz godine u godinu. Naravno, preciznih podataka o svemu u 2014. godini još nemamo.

Pravosuđe je iz godine u godinu najveći generator pritužbi našem Uredu. Građani se najviše žale na dugotrajnost sudskih postupaka, ali iskazuju i nezadovoljstvo sudskim odlukama, što se, po Zakonu o pučkom pravobranitelju, tretira kao zlouporaba ovlasti

U odnosu na posljedice gospodarske krize, primjerice u pritužbama na diskriminaciju, najviše ih je vezano uz rad i zapošljavanje, no velik broj pritužbi imali smo i u području zaštite radnih i službeničkih odnosa. S tim u vezi, imam potrebu reći da često u javnosti, kod građana ali i onih od kojih bih očekivala da budu informirani, postoji nerazumijevanje o tome koje su zakonske mogućnosti za postupanje pučkog pravobranitelja, odnosno u kojem području nešto možemo učiniti, a u kojem to ne možemo. Područje radnih odnosa je jedno od takvih: kada je riječ o službeničkim odnosima, dakle o državnoj ili javnoj službi, mi zaista možemo pomoći, no ako se radi o radnom odnosu kod privatnog poslodavca (a nije riječ o diskriminaciji), naše su mogućnosti vrlo ograničene i svode se na to da tražimo postupanje inspekcije, što redovito i činimo. No, primjerice, nemamo mogućnost davanja preporuka ili upozorenja. Ipak, pored prosljeđivanja obavijesti nadležnoj inspekciji ili ministarstvu, u redovitim godišnjim izvješćima o takvim pritužbama i problemima izvještavamo Sabor, pridonoseći time njihovom sustavnom rješavanju.

Otvarajte zaštićene račune

Predsjednički kandidat Ivan Vilibor Sinčić za svoje je nedavne kampanje protestirao ispred vašeg Ureda, nazivajući ga ‘mitološkim bićem koje ne pomaže građanima, iako ima mandat od osam godina’: kako to komentirate?

Mislim da i to tumačenje u određenoj mjeri proizlazi iz nerazumijevanja institucije koju vodim. Naravno, ono za što se Sinčić zalaže izuzetno je važno pitanje i područje, na čemu smo posljednju godinu i pol zaista puno radili. Zaista, kada je riječ o dugovanju jedne osobe drugoj ili nekom drugom vjerovniku, banci ili tvrtki, načelo vladavine prava kaže da dugovi moraju biti plaćeni. Naravno, pritom se i dalje mora voditi računa o socijalnom elementu, ali to je odgovornost države. Naše se djelovanje u tome doticalo više razina – jedna od njih je sudjelovanje u izmjenama Ovršnog zakona, pri čemu smo aktivno predlagali da se iznađu drugačija i, po našem mišljenju, bolja rješenja, ponajprije ona koja se odnose na dostavu pismena (jer je dostava zaista bila velik problem u prijašnjem zakonskom rješenju), kao i druga rješenja koja su išla za jačanjem položaja ovršenika u postupku. Pored svega, važno je i osvještavanje javnosti, komunikacija s građanima kojima treba reći da moraju preuzeti preporučene pošiljke jer su u njima informacije o tome kako će zaštititi neko svoje pravo: dakle otvarajte zaštićene račune, zaštite svoja prava.

Valja istaknuti kako su nam se s takvim pritužbama uglavnom obraćali građani koji više nisu bili u mogućnosti podmirivati redovite režijske obaveze, za TV pretplatu, struju i slično – jedna nam je starica primjerice kazala: ‘Ne znam hoću li platiti struju ili lijekove.’ Riječ je dakle o ljudima koji nisu nepromišljeno i bahato posuđivali novac, koji su se, ne svojom krivnjom, našli u situaciji da više ne mogu podmiriti osnovne životne troškove; u tom smo smislu smatrali da država mora naći način da im se takva situacija olakša. Vidjet ćemo hoće li najavljeni plan o otpisu dugova građanima do određenog iznosa biti realiziran i sigurno ćemo o njemu govoriti u izvješću Saboru.

Bili ste protiv referenduma o manjinama, odnosno o dvojezičnosti: smatrali ste to nedopustivim smanjenjem prava. Kako pomiriti nužne izmjene pravnog okvira i reakcije javnosti povodom referendumskih inicijativa koje pokazuju duboku podijeljenost društva?

Reakcije javnosti, odnosno inicijativa za pokretanje referenduma – a govorimo isključivo o onima koji se odnose na područje ljudskih prava – proizlaze uz ostalo i iz nedovoljno dobro riješene pravne regulative. Da je u Ustavu i Zakonu o referendumu precizno navedeno o kojim se pitanjima ne može referendumom odlučivati, za pretpostaviti je da takvih inicijativa ne bi ni bilo. Nažalost, ta pitanja još nisu regulirana. Što se tiče tzv. referenduma o ćirilici, neprestano sam isticala da bi referendumsko pitanje, onako kako je bilo predloženo i u slučaju da je prihvaćeno, predstavljalo nedopušteno smanjenje prava pripadnika nacionalnih manjina. Isto tako, bilo je nužno odgovoriti i na legitimna očekivanja velikog broja građana koji su zatražili raspisivanje tog referenduma, jer je i pravo na neposrednu demokraciju zajamčeno Ustavom. O tome sam pisala predsjedniku Sabora, a svjedočili smo tome da je odlučivanje u Saboru zaista bilo dugotrajno. No Ustavni sud je konačno donio svoju odluku i do tog referenduma, kao što znamo, neće doći. Ipak, sasvim je sigurno da bi bolja pravna regulativa, a onda i provedba, dovela do manje polarizacije društva.

Prijavite diskriminaciju

Na kakvu se vrstu diskriminacije građani najčešće žale kada nazovu telefonsku liniju tome namijenjenu? I koliko vam se ljudi uopće javlja?

Informaciju o telefonskoj liniji putem koje građani mogu prijaviti svoju sumnju da su diskriminirani ili dobiti odgovor na neko općenito pitanje o diskriminaciji pokušali smo putem letaka učiniti što dostupnijom i zasad imamo jako dobar odaziv: u svega nekoliko mjeseci postojanja te linije obratilo nam se više od stotinu građana. No ponovno se pokazalo da građani ne znaju kome se zapravo trebaju obratiti kada smatraju da su diskriminirani ili da im je povrijeđeno neko pravo: jako često zovu ‘diskriminacijsku liniju’, a njihov se problem ne odnosi na diskriminaciju, nego ih muči nešto drugo. U takvim ih slučajevima upućujemo na nadležno tijelo ili to preuzme druga služba u našem Uredu. Koristim priliku da još jednom istaknem broj telefona, 01 48 51 854, i pozovem vaše čitatelje da nam se jave radnim danom od devet do 13 sati. Što se tiče općenitih pritužbi na diskriminaciju, neovisno o načinu pritužbe, one se u najvećoj mjeri odnose na one temeljene na etnicitetu, odnosno nacionalnom podrijetlu. To je tradicionalno tako, a najveće područje diskriminacije i prošle je godine, kao što sam već rekla, bilo rad i zapošljavanje.

Koja je skupina građana najugroženija kada je riječ o diskriminatornom postupanju?

Teško je izdvojiti jednu skupinu. Što se tiče nacionalnih manjina, odnosno diskriminacije po osnovi etniciteta i nacionalnog podrijetla, posebno izdvajamo romsku i srpsku nacionalnu manjinu, naravno iz posve različitih razloga. Također, i lani smo jako puno govorili o problemima s kojima se suočavaju starije osobe. Dakle dobna diskriminacija je nešto čemu ćemo vjerojatno sve češće svjedočiti, s obzirom na to da je starijih osoba u društvu sve više, kao i problema s kojima se suočavaju. Premda, govorimo li o tržištu rada, primjećujemo i ranjive situacije osoba mlađe životne dobi, koje tek ulaze na to tržište. I višestruke diskriminacije, kada je netko diskriminiran po više osnova ili u više područja, nisu rijetkost, što je također vrlo ozbiljan problem koji zahtijeva punu pozornost.

Što se tiče nacionalnih manjina, odnosno diskriminacije po osnovi etniciteta i nacionalnog podrijetla, posebno izdvajamo romsku i srpsku nacionalnu manjinu, naravno iz posve različitih razloga. Također, dobna diskriminacija je nešto čemu ćemo sve češće svjedočiti

Što su sve temelji zaštite od diskriminacije?

Tu bih prije svega istaknula Zakon o suzbijanju diskriminacije, iako je suzbijanje diskriminacije u pojedinim elementima regulirano cijelim nizom drugih zakona. To situaciju čini još kompliciranijom – u određenim područjima života postoji mogućnost primjene cijelog niza zakona. Primjer za to su neredi na sportskim natjecanjima, pri kojima možete primijeniti i Prekršajni zakon i Zakon o suzbijanja nereda na sportskim natjecanjima i Zakon o suzbijanju diskriminacije, ovisno o procjeni. Što se Zakona o suzbijanju diskriminacije tiče, propisana je sudska i izvansudska zaštita. U izvansudskoj zaštiti važna je uloga središnjeg tijela nadležnog za suzbijanje diskriminacije – to je moj Ured – ali i posebnih pravobranitelja za određena područja. I nevladine udruge i sindikati imaju važnu ulogu. Naša uloga je da, ukoliko nije započeo sudski postupak, zatražimo sve relevantne informacije i očitovanja od nadležnih tijela ili osoba; nakon toga, možemo dati preporuku o tome kako ukloniti nepravilnost. Jako važan dio našeg rada je i prevencija diskriminacije, dakle osvještavanje šire javnosti, ali i stručnjaka, o tome što je diskriminacija i kako se od nje zaštititi. Stručnjaci, osobito oni u policiji i pravosudnom sustavu koji trebaju primijeniti zakone u odnosu na diskriminaciju, moraju znati prepoznati diskriminaciju i pružiti građanima adekvatnu razinu zaštite.

Cjelovita slika s preporukama

U kojem će smjeru ići vaše ovogodišnje izvješće Saboru?

Iskoristila bih ovdje priliku da upozorim kako smo prije mjesec dana podnijeli Posebno izvješće o ljudskim pravima u kontekstu poplava u Vukovarsko-srijemskoj županiji, što je uvelike obilježilo prošlu godinu i u što smo uložili puno kapaciteta. Što se tiče godišnjeg izvješća za 2014., poznato vam je da smo lani prvi put predali objedinjeno izvješće. Naime, imamo obveze po tri zakona – Zakonu o pučkom pravobranitelju, Zakonu o suzbijanju diskriminacije i Zakonu o nacionalnom preventivnom mehanizmu – što je zapravo značilo da Saboru podnosimo tri izvješća svake godine. Kako bismo na jednom mjestu mogli dobiti objedinjenu sliku o stanju ljudskih prava i pojavama diskriminacije u Hrvatskoj, od lani podnosimo jedinstveno izvješće, koje treba dati sveobuhvatnu sliku o tome kakva je zaštićenost ljudskih prava u Hrvatskoj iz svih aspekata iz kojih to promatramo, neovisno o tome je li riječ o tijelima javne vlasti, o zaštiti ljudskih prava općenito, o diskriminaciji, o pravima osoba lišenih slobode ili o uvjetima u zatvorskom sustavu, odnosno ondje gdje su smještene osobe kojima je ograničena sloboda kretanja. Dakle pokušat ćemo dati jednu cjelovitu sliku s preporukama, nakon čega s nestrpljenjem očekujemo saborsku raspravu. Voljela bih da samo podnošenje izvješća u Saboru bude snažnije popraćeno i u medijima. Ove smo se godine posebno potrudili da izvori informacija budu široki; cilj nam je uravnoteženo, detaljno, precizno i točno izvješće o tome kakva je zaštićenost ljudskih prava u Hrvatskoj, koje stvari valja unaprijediti, što možemo bolje i s čime, možda, možemo biti i zadovoljni.