Zbog čega nije potpisan sporazum Vlade i sindikata javnih službi o povećanju osnovice plaće?
Sindikati su sedam godina radili na pravno utemeljenom sporazumu, koji su dosad potvrdile četiri razne Vlade. Dosad smo se odrekli šest posto osnovice na plaću, za tri posto su nam smanjeni koeficijenti i deset posto dodaci za vjernost službi, a dvije godine zaredom bili smo bez regresa i božićnica, i to od plaća koje ionako nisu velike, sve kako bi država izašla iz krize. Sve smo to činili vjerujući da će se kad nastanu uvjeti, što je prema sporazumu porast BDP-a, krenuti s ponovnim procesom dostizanja plaće vezane uz prosječnu plaću u Hrvatskoj. No sada Vlada traži da se sindikati u cijelosti odreknu potraživanja iz sporazuma. Vlada traži i da odustanemo o tužbi zbog neizvršenih obaveza iz tog sporazuma, a koje dosad nismo podnijeli jer smo htjeli sjesti i ponovno razgovarati. Nažalost, taj razgovor nema sretan kraj. Postavljam pitanje premijeru Plenkoviću, bi li on potpisao da odustaje od svojih prava i od posla na kojem je radio godinama?
Istekao je i Temeljni kolektivni ugovor za javne službe?
Sporazum se više ne može potpisati jer je od 13. prosinca počeo vrijediti Temeljni kolektivni ugovor po produženoj primjeni, koji je na snazi iduća tri mjeseca. Novi pregovori o plaćama najavljeni su za siječanj, a sindikati će dalje vrlo temeljito i stručno raditi na sporazumu, kao što su to činili proteklih sedam godina, uvijek tražeći pravedan kompromis.
Koliko Vlada ovakvim postupcima omalovažava sindikaliste i zaposlenike?
Žalosna sam kao čovjek, ali želim misliti da stvar nije do kraja propala i da s druge strane postoje dobra volja. Što je pravedna plaća za učitelja, profesora, znanstvenika, kulturnog radnika, liječnika? Uvijek je to odnos spram prosječne plaće. No ako netko s višom stručnom spremom ne dostiže prosječnu plaću, znači da mu je rad podcijenjen. Nadam se da će Vlada otvoriti perspektivu da se u nekom razumnom vremenu pravedno poslože ti odnosi. Sadašnji neuspješni pregovori utopili su nadu da se u novoj godini krene u postizanje pravedne cijene rada, na čemu sindikati rade od 2006. godine. Iako nas je kriza tada vratila unazad, sada su za to stečeni uvjeti i izgovora više nema.
