Andrej Plenković i vrhuška HDZ-a ljutnuli su se na ovaj dio božićne čestitke predsjednika Zorana Milanovića: "Gotovo svima nama, uvjeren sam, posebno i najviše smetaju nepravda i nejednakost pred zakonima i institucijama države. Raširena korupcija i zlouporaba javnog novca poprimili su takve razmjere da se ta pošast ne može prešutjeti ni u ovo blagdansko vrijeme. Pred tom činjenicom nitko ne smije zatvarati oči i siguran sam kako baš to – korupcija, pogodovanje i nepravda – najviše stvaraju nezadovoljstvo kod hrvatskih ljudi. Takve pojave, sada već svakodnevne i bez adekvatnih sankcija, uništavaju vjeru ljudi u institucije naše države i više od svega tjeraju naše ljude iz države."
Dan poslije, premijer Plenković reagirao je ovako: "Mislim da nikad nije bilo više borbe protiv korupcije nego što je to pokazano u našem mandatu. Tu je pokazano i da nema nikoga tko je izuzet od progona pravosudnih tijela. Prema tome, borbe protiv korupcije ima samo ako ima slučajeva. Ako imate razdoblja da nema slučajeva, kako znate da se netko bori protiv korupcije. Ovo je u biti i dokaz da se borimo protiv korupcije."
Milanović i Plenković, dakle, potpuno se slažu u osnovnom: u Hrvatskoj su korupcija i zloupotreba javnog novca veoma raširene pojave. Plenković, međutim, smatra da veliki broj istraga i sudskih postupaka protiv političara na svim razinama vlasti dokazuje borbu vlasti protiv korupcije. „Ako imate razdoblja da nema slučajeva, kako znate da se netko bori protiv korupcije“, rezonira premijer u formi dosjetke.
I otvara niz logičnih pitanja. Znači li to, primjerice, da u demokratski i ekonomski razvijenim zemljama europskog sjevera nema borbe protiv korupcije, s obzirom na to da ondje nema učestalih korupcijskih afera, odnosno da krupni skandali vlastodržaca ne izbijaju gotovo na tjednoj bazi? Postavlja li Plenković u najviše strukture vlasti ljude sklone korupciji i kriminalu e da bi imao dokaze o borbi protiv korupcije i kriminala? Vlast proizvodi korupciju da bi se borila protiv korupcije? Je li to Plenković izumio politički perpetuum mobile?
Aktualni premijer aludirao je, naravno, na razdoblje vladavine Ive Sanadera, ali pomanjkalo mu je hrabrosti da bude konkretan. Da, dok je Sanader bio premijer Državno odvjetništvo i Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala (USKOK) gotovo da i nisu pokretali istrage i podizali optužnice protiv korumpiranih političara i državnih dužnosnika, premda su pojedini mediji otkrivali afere, a naknadno se pokazalo da je korupcija cvjetala u to vrijeme. Svakome je jasno zašto je bilo tako: Sanader je osobno kontrolirao glavnog državnog odvjetnika, Državno odvjetništvo i USKOK, a gotovo svi veliki – naknadno otkriveni – korupcijski slučajevi iz tog vremena bili su povezani upravo sa Sanaderom. Plenkovića je, međutim, zadesila nesreća da je na čelo USKOK-a 2018. godine došla Vanja Marušić, tužiteljica iz Rijeke.
Uza sve propuste i pogreške, od kojih je najteža odustajanje od progona bivše ministrice Gabrijele Žalac, Marušić nije bila pod HDZ-ovim nadzorom ili u HDZ-ovoj zoni izravnog utjecaja, pa otud toliki broj istraga i optužnica protiv – uglavnom HDZ-ovih – funkcionara. Zbog toga ju je, uostalom, glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj Šipek i podvrgnula procesu iznuđivanja ostavke pod sasvim iskonstruiranom optužbom. Marušić je podnijela ostavku u travnju ove godine. Nitko se nije javio na natječaj za ravnateljicu USKOK-a. No ni Željka Mostečak, vršiteljica dužnosti šefice USKOK-a, ne drhti na spomen HDZ-a. Dodatna razlika između Sanaderovog i Plenkovićevog vremena jest i ta što danas u Hrvatskoj djeluje Ured europskog javnog tužitelja: baš taj Ured preuzeo je kazneni progon Gabrijele Žalac i podigao optužnicu.
To je sva istina o antikorupcijskim pregnućima Plenkovićeve vlasti. Nema tu ničega, osim dosad nezabilježenog doprinosa dokidanju političke odgovornosti, ili moralne odgovornosti u politici, kao kategorije te nesuvislih pokušaja obmanjivanja javnosti dosjetkama i simplifikacijama. Plenković pokušava uvjeriti ljude da je on zaslužan za procesuiranje korupcijskih slučajeva na višim i visokim političkim razinama, s čime formalno ne bi smio imati nikakvog doticaja, ali da ni na koji način nije odgovoran za punjenje državnih tijela sumnjivim kadrovima, što je isključivo stvar njegove volje i odluke. Pa tko povjeruje, povjeruje.
