Saborski zastupnici HDZ-a prošlog su se tjedna, u povodu godišnjeg izvještaja o radu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, svom snagom upeli da uvjere javnost da je na opoziciji, predsjedniku Milanoviću i zločestim medijima cjelokupna odgovornost za to što se nitko nije javio na natječaj za upražnjeni položaj ravnatelja Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala. Prema toj teoriji, protiv koje se nije bunila ni glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj-Šipek, nitko se nije javio zbog toga što se nitko kvalificiran ne želi izlagati javnim napadima koji stižu iz nabrijanih opozicijskih redova, s Pantovčaka te iz novinarskih tekstova.
Tko god ima mrvu razuma ne može povjerovati u tu teoriju, a ne vjeruju u nju ni HDZ-ovci koji su je danima neumorno ponavljali: radi se o besramnom ruganju istini i pameti, što je HDZ-ovcima – vođenima primjerom stranačkog šefa i premijera Andreja Plenkovića – prešlo u poslovnu naviku i rutinski se odaju toj aktivnosti. Pritom su jedva susprezali ljutnju na Hrvoj-Šipek zbog toga što je raspisala natječaj za ravnateljicu USKOK-a prije nego što je osigurala da se javi osoba koju želi na toj funkciji, jer je na to nije tjerao nikakav zakonski rok. Vjerojatno je i u tome razlog što je parlamentarna većina samo primila na znanje izvještaj glavne državne odvjetnice, a nije ga prihvatila.
Iznuđena ostavka Vanje Marušić, s optužbom koja je u potpunosti iskonstruirana, bila je jasna poruka što čeka svakog budućeg ravnatelja USKOK-a dok je Plenkovićeve vlasti i dok je Zlate Hrvoj-Šipek na čelu DORH-a
Što god govorili HDZ-ovci i čime god pokušavali zamagliti stvarnu situaciju, odgovor na pitanje zašto se nitko nije javio na natječaj za šefa USKOK-a jest, prije svega, u načinu na koji je s te pozicije u travnju ove godine, debelo prije isteka drugog mandata, sklonjena Vanja Marušić. Premda je Marušić podnijela ostavku, kažemo da je sklonjena: njezina ostavka bila je posljedica izravnog pritiska koji je poduzela glavna državna odvjetnica Hrvoj-Šipek.
Podsjetimo, Hrvoj-Šipek zatražila je od ravnateljice Marušić da podnese ostavku zbog toga što nije obavijestila Državno odvjetništvo i Ministarstvo pravosuđa i uprave o prometnoj nesreći koju je početkom 2022. – za radnog vremena – skrivio njezin službeni vozač. Pokazalo se da Marušić ništa nije zataškavala, jer je vozač u sudskom prekršajnom postupku kažnjen s 2000 kuna, što znači da nesreća nije izazvana namjerno ili naročito teškom nepažnjom, niti je šofer bio pod utjecajem alkohola ili droge. Dokazano je, također, da ravnateljica USKOK-a nije imala zakonsku ili pravilničku obavezu da ikoga izvještava o događajima kao što je relativno minorna prometna nesreća njezina vozača. Zašto je onda Vanja Marušić podnijela ostavku, zašto je podlegla pritisku glavne državne odvjetnice? Shvatila je da se Hrvoj-Šipek i HDZ neće smiriti dok je se ne riješe s čela USKOK-a i da ne može raditi svoj posao – inače, jedan od najvažnijih u državi – ako ne uživa ni minimalno povjerenje osobe koja joj je izravno nadređena i Vlade koja, preko Ministarstva pravosuđa i uprave, sudjeluje u njezinom imenovanju i razrješenju.
Tužiteljica Marušić nije bila nepogrešiva tokom četiri i pol godine na čelu USKOK-a, niti je bila politički beskompromisna u progonu korupcije na visokim političkim razinama. Dovoljno je navesti samo slučaj neobjašnjivog odustajanja od istrage protiv bivše ministrice Gabrijele Žalac, istrage koju je potom preuzeo Ured europskog javnog tužitelja i u relativno kratkom roku podigao vrlo ozbiljnu optužnicu. No Marušić, bez sumnje, nije bila pod kontrolom HDZ-a, odnosno HDZ nije mogao računati da će šefica USKOK-a voditi više računa o interesima stranke na vlasti nego o interesima pravde, države i građana. To nedvosmisleno potvrđuju neki postupci USKOK-a.
Situacija s DORH-om neće biti nevažan faktor u kalkulacijama o datumu parlamentarnih izbora – Andrej Plenković (Foto: Zvonimir Barišin/PIXSELL)
Njezina iznuđena ostavka, s optužbom koja je u potpunosti iskonstruirana, bila je jasna poruka što čeka svakog budućeg ravnatelja USKOK-a dok je Plenkovićeve vlasti i dok je Zlate Hrvoj-Šipek na čelnom položaju u Državnom odvjetništvu. Naravno da u DORH-u i u pravničkim krugovima izvan tužiteljstva ima ljudi koji bi i pod uvjetom HDZ-ove kontrole rado preuzeli USKOK, ali jedni ne ispunjavaju visoko postavljene formalne kriterije, a drugima nije primamljiva plaća od 3000 eura za prelazak na životni režim koji praktički isključuje sve osim posla. Oni treći, koji udovoljavaju kriterijima i koji nisu ostali bez ideala kad je riječ o tužiteljskom pozivu, razumjeli su što se htjelo kazati natjerivanjem Vanje Marušić na ostavku.
Na tvrdnju o podčinjenosti DORH-a interesima HDZ-a odmah će, dakako, skočiti HDZ-ovci i oni skloni HDZ-u s protuargumentom da je DORH/USKOK, pa i u tekućem mandatu Hrvoj-Šipek, pokrenuo niz istraga i podigao niz optužnica protiv visokorangiranih HDZ-ovaca, uključujući i ljude koji su bili na ministarskim dužnostima.
Koliko postupaka nije pokrenuto? Što je s kaznenim prijavama protiv ministra obrane Marija Banožića i glavnog tajnika HDZ-a Krunoslava Katičića? Što je s plinskim aferama u HEP-u? Što je s istragama protiv bliskih suradnika Pavla Vujnovca?
Prvo, nije bilo moguće baš sve zaustaviti, naročito kad je USKOK vodila osoba koja nije bila pod totalnim utjecajem HDZ-a. Drugo, koliko postupaka nije pokrenuto? Što je s kaznenim prijavama protiv aktualnog ministra obrane Marija Banožića i glavnog tajnika HDZ-a Krunoslava Katičića? Što je s plinskim aferama u HEP-u? Zašto je ekspresno zaključena istraga o slučaju Borg, kao i o slučaju Gabrijele Žalac? Što je s istragama protiv bliskih suradnika Pavla Vujnovca, vlasnika Prvog plinarskog društva i Fortenove? Zašto se nije istraživala umiješanost Marka Milića, glasnogovornika Vlade, u sumnjivo zapošljavanje u državnim Hrvatskim šumama? Gdje su zapeli izvidi i istrage protiv brojnih HDZ-ovih funkcionara na lokalnim razinama?
Druga je stvar što HDZ, sad kad je izvjesno da Hrvoj-Šipek definitivno odlazi iz DORH-a u svibnju sljedeće godine, nastoji stvoriti dojam da nije zadovoljan radom aktualne glavne državne odvjetnice, i što se Hrvoj-Šipek neizravno pokušava distancirati od HDZ-a iznoseći podatke o lošim materijalnim uvjetima u kojima funkcioniraju državni odvjetnici. Kao da međusobno prebacuju odgovornost za kadrovsku i svaku drugu devastaciju Državnog odvjetništva, devastaciju koja je kulminirala u protekle tri i pol godine.
Veća je odgovornost na HDZ-u, to jest na Plenkoviću, jer Hrvoj-Šipek nije sama sebe postavila na moćnu dužnost. HDZ-u je trebala, prije svega, osoba koja će stalno imati na umu tko ju je postavio i tko je može smijeniti, neovisno o dotadašnjoj karijeri, stručnosti i ugledu te osobe u profesionalnom miljeu. Hrvoj-Šipek nikad se nije bavila kaznenim pravom, a oko 90 posto DORH-ovog posla otpada na kaznene predmete. Njezin je grijeh što je prihvatila funkciju koja joj znatno premašuje kapacitete i što ni u jednom času u toku svog mandata nije pokazala ambiciju da ojača Državno odvjetništvo u bilo kojem pogledu, naročito u pogledu političke nezavisnosti i javnog povjerenja. Sve se svelo na inerciju, propadanje i pozu uvrijeđenosti u suočenju s kritikama.
Novi list otvorio je prošloga tjedna temu o tome hoće li aktualna Vlada i aktualna parlamentarna većina izabrati nasljednika Zlate Hrvoj-Šipek prije parlamentarnih izbora, s obzirom na to da mandat trenutne glavne državne odvjetnice završava sredinom svibnja naredne godine. To, naravno, uvelike ovisi o Plenkovićevoj procjeni kad mu je najbolje ići na izbore. Ako se odluči za parlamentarne izbore prije europskih, a europski će biti 9. lipnja, to bi podrazumijevalo raspuštanje Sabora najkasnije početkom travnja: u tom slučaju, bio bi teško izvediv izbor nove glavne tužiteljice ili tužitelja, osim u varijanti da Hrvoj-Šipek podnese ostavku dva ili tri mjeseca prije isteka mandata.
U statusu vršiteljice dužnosti USKOK će voditi možda i godinu dana – Željka Mostečak (Foto: Marko Lukunić/PIXSELL)
Problem je što takav potez ne bi mogla objasniti ničim mimo omogućavanja HDZ-u da imenuje "svog" čovjeka na vrh DORH-a, strogo hijerarhijski organizirane institucije, na sljedeće četiri godine, bez obzira na to tko će formirati vlast poslije izbora. Ako izlazak na birališta bude zakazan u razdoblju od kraja lipnja do početka rujna, što je krajnji ustavni rok, ne treba dvojiti oko toga hoće li Plenković iskoristiti mogućnost da odluči o novom šefu DORH-a. U prilog tome govori i činjenica da je Hrvoj-Šipek izabrana na zadnjoj sjednici prije raspuštanja Sabora u svibnju 2020. godine, premda zakon ostavlja opciju da jedan od zamjenika, koji prema redovnoj rotaciji dođe na red, vodi DORH do imenovanja novog glavnog tužitelja ili tužiteljice. Kako god, situacija s Državnim odvjetništvom neće biti nevažan faktor u Plenkovićevim kalkulacijama o datumu parlamentarnih izbora.
Elementarno političko poštenje nalaže da se izbor budućeg šefa DORH-a prepusti Vladi i parlamentarnoj većini koje će biti formirane poslije izbora. Državno odvjetništvo ne bi trpjelo nikakvu štetu zbog toga što bi ga par mjeseci vodio netko od trenutnih zamjenika Zlate Hrvoj-Šipek. Plenković, uostalom, tvrdi da uopće nije problem što otpravnici poslova umjesto veleposlanika upravljaju hrvatskim diplomatskim predstavništvima u nizu važnih metropola, kao ni to što će Željka Mostečak, prema svemu sudeći, voditi USKOK u statusu vršiteljice dužnosti možda i godinu dana. No ne treba se nadati političkom poštenju od HDZ-a: dugogodišnje iskustvo uči nas da je toj stranci vlastiti interes iznad svih vrijednosti. Još se manje treba nadati da će ova vlast promijeniti zakon o izboru glavne državne odvjetnice kako bi za imenovanje na tu poziciju bila potrebna dvotrećinska većina u parlamentu. To je, uz veća proračunska izdvajanja, preduvjet da Državno odvjetništvo počne izrastati u tijelo kojem građani vjeruju i koje se ne plaši ni vlasti, ni opozicije, ni novinarskih kritika.
