Mimo očekivanja opozicije i javnosti, HDZ-ova koalicijska većina u saborskom Odboru za pravosuđe glasala je prošlog četvrtka za to da se Zlata Hrvoj-Šipek, glavna državna odvjetnica, i Vanja Marušić, donedavna ravnateljica Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala, pozovu na tematsku sjednicu spomenutog odbora i da odgovore na pitanja o ostavci koju je šefica USKOK-a podnijela prije malo više od dva tjedna. Premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković procijenio je da bi mu moglo naštetiti ako i javnost i Vanja Marušić ostanu živjeti u uvjerenju da je Hrvoj-Šipek iznudila ostavku ravnateljice USKOK-a po nalogu iz Banskih dvora, pa je odlučio izručiti glavnu državnu odvjetnicu pitanjima parlamentaraca na koja neće moći suvislo odgovoriti. Manja je šteta od toga da se Hrvoj-Šipek javno osramoti, ne bi joj bilo prvi put, nego da Plenković ostane zapamćen kao glavosječa tužiteljice koja nije bila pod njegovom kontrolom i koja mu je potencijalna ozbiljna prijetnja u budućnosti, naročito ako prijeđe u Ured europskog javnog tužitelja. Ako bude trebalo, premijer se neće libiti da žrtvuje Hrvoj-Šipek kako bi zaštitio svoj lik i djelo. Do zaključenja ovog broja Novosti nije bilo poznato kad će se dogoditi saborsko saslušanje dviju tužiteljica, pri čemu je i dalje nejasno može li Hrvoj-Šipek, kao nadređena, onemogućiti svjedočenje Vanje Marušić.
Slučaj Dražena Jelenića mogao je poslužiti kao primjer Vanji Marušić što joj se može dogoditi čak i ako podnese ostavku, a kamoli ako bude smijenjena: višegodišnje institucionalno mrcvarenje u bici za očuvanje radnog mjesta unutar DORH-a
Nema nikakve sumnje da je Hrvoj-Šipek postupila u skladu s HDZ-ovim i Plenkovićevim željama, izrečenim ili neizrečenim, kad je na osnovu potpuno izmišljenih razloga suočila Vanju Marušić s ultimatumom: ili podnesi ostavku ili ću te smijeniti s dodatkom popratnog disciplinskog postupka koji podrazumijeva suspenziju dok se ne okonča procedura. Slučaj Dražena Jelenića, bivšeg glavnog državnog odvjetnika koji je podnio ostavku nakon što je otkriveno njegovo članstvo u šarlatanskom masonskom udruženju oftalmologa Nikice Gabrića, mogao je poslužiti kao primjer Vanji Marušić što joj se može dogoditi čak i ako podnese ostavku, a kamoli ako bude smijenjena: višegodišnje institucionalno mrcvarenje u bici za očuvanje radnog mjesta unutar Državnog odvjetništva. Neoboriv dokaz u prilog tvrdnji da je Hrvoj-Šipek samo čekala povod, ili ono što joj se učinilo kao povod, da udovolji potajnim, ili ne baš potajnim, očekivanjima HDZ-a i Vlade jesu izjave i potezi HDZ-ovaca i HDZ-ovih satelita poslije vijesti o ostavci šefice USKOK-a, kao i objašnjenja koja su smjesta i u organiziranoj akciji puštena u provladinim medijima. Sve što je stavljeno na teret tužiteljici Marušić pokazalo se vrlo brzo lažnom konstrukcijom, ali silno razdragani HDZ-ovci nisu imali strpljenja da sačekaju činjenice: ponavljali su neistine plasirane iz Državnog odvjetništva, a ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica požurio je da prihvati ostavku Marušić i da potpiše njezino razrješenje.
Kao što smo već pisali na ovim stranicama, objavljena je laž da je službeni vozač šefice USKOK-a prije više od godinu dana skrivio prometnu nesreću službenim automobilom izvan radnog vremena, da je cijela stvar potom zataškana u USKOK-u i da ništa nije rečeno onima koji su trebali znati, a to su DORH te Ministarstvo pravosuđa i uprave, da je iz državne blagajne plaćeno oko 13 hiljada eura štete nastale na vozilu i da od vozača nije zatraženo da podmiri taj iznos, premda je to trebalo učiniti. No pokazalo se da vozač nije koristio auto u privatne svrhe, da ništa nije zataškano jer je vozač u sudskom prekršajnom postupku kažnjen s 2000 kuna, što znači da nesreća nije izazvana namjerno ili naročito grubom nepažnjom, niti je šofer bio pod utjecajem alkohola ili droge, pa nije bilo nikakvog utemeljenja da se zahtijeva povrat novca od čovjeka koji je skrivio relativno benignu prometnu nesreću u obavljanju svog posla.
Hrvoj-Šipek morat će u Saboru odgovoriti na pitanje zašto se poslužila lažnom optužbom da iznudi ostavku podređene tužiteljice, ali i Vanja Marušić morat će odgovoriti na pitanje zašto je podlegla pritisku, zašto je odabrala liniju manjeg otpora
Nakon toga, profesorica zagrebačkog Pravnog fakulteta Zlata Đurđević objavila je tekst u kojem je dokazala da ravnateljica USKOK-a nije imala obavezu da ikoga obavještava o prometnoj nesreći svog službenog vozača. Ni Hrvoj-Šipek, ni Malenica, ni itko drugi nije pokušao osporiti bilo što iz argumentacije profesorice Đurđević. Nitko osim PR-poduzetnika Krešimira Macana, kojeg predstavljaju i kao političkog analitičara.
"Glavna državna odvjetnica dobila je anonimnu prijavu i morala je nešto poduzeti. Da nije poduzela ništa, napali bi je zbog toga što nije nešto poduzela", rekao je Macan u programu N1 televizije, ali s druge strane nije bilo novinara da ga upita nije li Hrvoj-Šipek trebala provjeriti navode iz anonimne prijave prije nego što je išta poduzela prema Vanji Marušić. Pa, Državno odvjetništvo i USKOK mjesecima i godinama ne poduzimaju ništa u brojnim slučajevima u kojima su kaznene prijave potpisane imenom i prezimenom te potkrijepljene obiljem autentičnih dokumenata! Kako bi se, uostalom, sam Macan ili bilo koji drugi građanin, ili općenito pravni poredak, proveo kad bi DORH nekritički prihvaćao anonimne prijave?
Na kraju, Ministarstvo pravosuđa i uprave saopćilo je da odustaje od promptno najavljenog disciplinskog postupka protiv vozača, koji je inače zaposlen u tom ministarstvu, jer nije pronađen ni jedan razlog za utvrđivanje njegove disciplinske odgovornosti. Sve, doslovno sve, palo je u vodu u manje od tjedan dana, ali Hrvoj-Šipek još uvijek je na svom položaju i čeka se da se udostoji doći pred saborski odbor. Zašto ministar Malenica nije razgovarao s Vanjom Marušić o razlozima njezine ostavke prije nego što je potpisao razrješenje? Zašto mu se toliko žurilo da se riješi ravnateljice USKOK-a? Je li ga požurivao Plenković, koji ga je, objektivno, jedini mogao požuriti ili usporiti?
"To je interna stvar Državnog odvjetništva", i dalje uporno ponavlja Andrej Plenković, i dodaje: "Podsjećam da je Marušić sama dala ostavku. Ona je dala ostavku, nije smijenjena." To da je šefica USKOK-a sama podnijela ostavku ostala je jedina i posljednja točka Plenkovićeve i HDZ-ove obrane od zatvorenog kruga indicija da je Hrvoj-Šipek samo ispravno iščitala mrzovolju vrha izvršne vlasti spram tužiteljice koja je pokrenula nekoliko istraga protiv visokopozicioniranih članova HDZ-a i Vlade, mada ih je mogla pokrenuti i bitno više.
Ta točka obrane veoma je tanka i zasniva se isključivo na formi odlaska Vanje Marušić s čelne funkcije u USKOK-u. Svima je poznato što je glavna državna odvjetnica javno govorila o toj ostavci i što je tajno doturala lojalnim medijima, odnosno svima je jasno da je ostavka gospođe Marušić posljedica pritiska i ultimatuma Zlate Hrvoj-Šipek, koja nije ni osporavala da je tako postupila, a danas znamo da su pritisak i ultimatum bili zasnovani na potpuno izmišljenom grijehu ravnateljice USKOK-a. Hrvoj-Šipek morat će u Saboru odgovoriti na pitanje zašto se poslužila lažnom optužbom da iznudi ostavku podređene tužiteljice, ali i Vanja Marušić morat će odgovoriti na pitanje zašto je podlegla pritisku, zašto je odabrala liniju manjeg otpora. Sve ovo, naravno, pod uvjetom da se obje pojave pred članovima Odbora za pravosuđe.
Ni od koga, pa ni od Vanje Marušić, nije korektno očekivati da žrtvuje vlastitu karijeru i sigurno zaposlenje u korist javnog interesa da se dozna što se zapravo događa u Državnom odvjetništvu. Marušić se nakon ostavke vratila u status zamjenice glavne državne odvjetnice: s obzirom na to da je Državno odvjetništvo organizirano strogo hijerarhijski i da glavna državna odvjetnica raspolaže faraonskim ovlastima unutar institucije kojoj je na vrhu, jasno je da donedavna šefica USKOK-a ima razloga strahovati da će joj Hrvoj-Šipek dodatno zagorčati život ako otkrije stvarne motive svoje ostavke. S druge strane, međutim, ima li pravo dojučerašnja šefica USKOK-a, ključnog državnog tijela za borbu protiv korupcije, prešutjeti političku korupciju kojoj je svjedočila i čijom je žrtvom, na kraju, i sama postala? Ima li osoba takvog profesionalnog profila moralno pravo da oportunistički zataji informacije koje javnost treba znati? Treba li uopće lamentirati nad odlaskom s dužnosti nekoga tko nije spreman ništa osobno riskirati da bi se došlo do istine o nečemu što je izuzetno važno za funkcioniranje ovog društva?
Što se tiče posljednjeg pitanja, pogrešno je cijelu ovu priču svoditi na ličnost Vanje Marušić, odnosno na njezine osobne odluke i njezina karakterna svojstva. Jedina relevantna pitanja glase ovako: je li glavna državna odvjetnica bila vođena političkim motivima kad je lažnim optužbama natjerala podređenu tužiteljicu da napiše ostavku, i ako jest, a zna se da jest, smije li na dužnosti glavne državne odvjetnice biti netko tko ne preže ni od čega da bi se dodvorio političkim gazdama?