Zlata Hrvoj Šipek, glavna državna odvjetnica, jedva je dočekala priliku da se obračuna s ravnateljicom Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala Vanjom Marušić, a HDZ-ova vlast predvođena premijerom Andrejem Plenkovićem i ministrom pravosuđa i uprave Ivanom Malenicom nije časila ni časa da se aktivno pridruži tom obračunu.
Formalno, Marušić je podnijela ostavku, ali nije to učinila zbog toga što je uhvaćena u kršenju zakona, u teškom profesionalnom promašaju ili u nekom nedoličnom ponašanju, kao što se moglo zaključiti na osnovu glasova koji su odmah pušteni iz Državnog odvjetništva, Vlade i provladinih glasila; ostavku je podnijela jer je valjda shvatila da se Hrvoj Šipek i HDZ neće smiriti dok je se ne riješe s čela USKOK-a i da ne može raditi svoj posao – inače, jedan od najvažnijih u državi – ako ne uživa ni minimalno povjerenje osobe koja joj je izravno nadređena i Vlade koja, preko Ministarstva pravosuđa i uprave, sudjeluje u njezinom imenovanju i razrješenju.
Koliko god u četiri i pol godine mandata Vanje Marušić na položaju ravnateljice USKOK-a bilo i neobjašnjivih situacija i političkog taktiziranja ili kalkuliranja – odustajanje od progona bivše HDZ-ove ministrice Gabrijele Žalac samo je najkardinalniji primjer – nema dileme da je ona smetala HDZ-u i Zlati Hrvoj Šipek, HDZ-ovoj namjesnici na mjestu glavne državne odvjetnice, a smetala je zbog toga što nije bila pod kontrolom trenutačne vlasti.
O tome, između ostalog, svjedoči i združeno bombardiranje javnosti lažima nakon što je objavljena vijest o ostavci ravnateljice USKOK-a. Puštena je laž da je njezin službeni vozač prije više od godinu dana skrivio prometnu nesreću službenim automobilom izvan radnog vremena, da je cijela stvar zataškana unutar USKOK-a i da ništa nije rečeno onima koji su trebali znati, da je iz državne blagajne plaćeno oko 13 hiljada eura štete nastale na vozilu, a da od vozača nije zatraženo da podmiri taj iznos.
Pokazalo se da vozač nije koristio auto u privatne svrhe, da ništa nije zataškano jer je vozač u sudskom prekršajnom postupku kažnjen s 2000 kuna, što znači da nesreća nije izazvana namjerno ili naročito teškom nepažnjom, niti je šofer bio pod utjecajem alkohola ili droge, pa nije bilo nikakvog utemeljenja da se zahtijeva povrat novca od čovjeka koji je skrivio prometnu nesreću.
I konačno: Zlata Đurđević, ugledna profesorica zagrebačkog Pravnog fakulteta, uvjerljivo je u svom saopćenju pokazala da šefica USKOK-a nije imala zakonsku ili pravilničku obavezu da ikoga obavještava o događajima ovakve vrste, odnosno da joj se nije dogodio nikakav propust, i da utoliko nije bilo razloga da se od Vanje Marušić zahtijeva ostavka pod prijetnjom smjene.
Još je manje razloga za pokretanje disciplinskog postupka protiv vozača, inače zaposlenog u Ministarstvu pravosuđa i uprave, a upravo za time posegnuo je ministar Malenica da bi stvorio kakav-takav alibi za "odstrel" Vanje Marušić.
Nakon što su im pali u vodu svi početni pokušaji obmanjivanja javnosti, Hrvoj Šipek i Malenica izvukli su zadnji kvaziargument u svoju korist koji glasi ovako: pa, zar bismo u studenom prošle godine dali drugi mandat Vanji Marušić na čelu USKOK-a da smo imali namjeru da je se riješimo?!
Propustili su reći da je Marušić bila jedina koja se javila na natječaj. Kako bi glavna tužiteljica, ministar i premijer objasnili javnosti da ne žele imenovati jedinu osobu koja se javila, koja pritom udovoljava svim zakonskim kriterijima i uvjetima, i kojoj nitko ne osporava kompetentnost? Kako bi opravdali poništenje starog i raspisivanje novog natječaja? Bilo bi sasvim jasno da je riječ o političkoj osveti zbog istraga i postupaka protiv visokopozicioniranih HDZ-ovaca i članova Vlade.
Jasno je da je i prošlotjedna iznuđena ostavka također HDZ-ova politička osveta, a priča o prometnoj nesreći – koja je šuplja u svakom svom aspektu – poslužila je kao kratkotrajna dimna zavjesa za površniji i naivniji dio glasačkog tijela.
"To je interna stvar Državnog odvjetništva", ponavlja premijer Plenković, ali koliko god ponavljao – to nikad neće postati istina. Niti bi Zlata Hrvoj Šipek pokrenula udar na Vanju Marušić, niti bi Ivan Malenica smjesta potpisao razrješenje ravnateljice USKOK-a da nije stigao premijerov katil-ferman.
Bilo bi, uostalom, nelogično i neodrživo da ministar pravosuđa donosi odluke takve važnosti mimo premijerovog odobrenja ili naloga. Marušić je natjerana na ostavku u skladu s Plenkovićevim željama i aktualnim političkim potrebama: njegova je uloga u obračunu ključna, a glumljenje neupućenosti nije ništa drugo doli ruganje građanima.
Smisao "operacije Marušić" nije samo u tome da se skloni ličnost koja smeta i od koje prijeti opasnost, što je realizirano prošlog tjedna. Cilj je da se USKOK obezglavi na neko vrijeme, a raspisivanje natječaja i izbor novog ravnatelja ili ravnateljice mogli bi potrajati mjesecima.
Osim toga, tko god se javi na natječaj imat će na umu kako je prošla Vanja Marušić, odnosno kako prolaze oni što ne vode računa o interesima vlastodržaca, barem ne u mjeri koja se očekuje. USKOK je bio najveća opasnost za HDZ i za karijerne ambicije Andreja Plenkovića u narednih godinu dana, koliko je otprilike ostalo do parlamentarnih izbora. Ta opasnost znatno je ublažena micanjem Vanje Marušić i profesionalnom dezorijentiranošću koja će neizbježno vladati USKOK-om dok je ove vlasti.
