Iz UN-ovog tužilaštva Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove, čiji je glavni tužitelj Serge Brammertz, u izjavi za Novosti reagirali su na istup glavne državne odvjetnice Zlate Hrvoj-Šipek, koja je Brammertza kao bivšeg glavnog tužitelja na sudu u Hagu nedavno spomenula nastojeći opravdati nečinjenje Republike Hrvatske oko istrage ratnog zločina nad srpskim civilima na Petrovačkoj cesti.
Povodom najave podizanja optužnice protiv četvorice bivših časnika Hrvatskog ratnog zrakoplovstva u Beogradu, koji se sumnjiče da su naložili pilotima hrvatskih MiG-ova raketiranje izbjegličke kolone 7. i 8. kolovoza 1995. godine, Hrvoj-Šipek je poručila da je "DORH u Hagu godinama imao časnika za vezu i prekopao je sve arhive Haškog tribunala".
"U njima nije bilo dokaza. Da ih je bilo, glavni haški tužitelj Serge Brammertz bi sigurno i to obuhvatio optužnicom. Prema tome, o tome nemamo što govoriti", izjavila je državna odvjetnica, pravdajući tako hrvatsku nezainteresiranost u vezi ovog slučaja navodnim izostankom dokaza u haškim spisima.
Na zamolbu da se Brammertz osvrne na izjavu Hrvoj-Šipek, iz tužilaštva Mehanizma odgovorili su da je "tužilaštvo Tribunala službeno predalo Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske i njegovom časniku za vezu dokaze o zločinima počinjenim tijekom akcije Oluja koji nisu obuhvaćeni optužnicom protiv Gotovine".
"Nismo obaviješteni da su ti slučajevi ikada istraženi ili procesuirani. Ne možemo komentirati pojedinosti tih slučajeva", kratko su Novostima odgovorili iz ureda kojim predsjeda Brammertz, jasno dajući do znanja da su dokazi za zločine koji nisu ušli u optužnicu protiv Gotovine predani hrvatskoj strani s ciljem da se istraže i procesuiraju u Hrvatskoj. Citirana reakcija bitna je i zato što dobrim dijelom demantira državnu odvjetnicu, koja je haško neprocesuiranje ove priče iskoristila da izuzme bilo kakvu odgovornost domaćeg pravosuđa.
To se odnosi i na sadržaj recentne optužnice koja je podignuta u Beogradu, u vezi kojeg hrvatska nadležna tijela nikada nisu otvarala predmet ili ozbiljniju istragu kako bi se potvrdili svi detalji ovog događaja. S obzirom na izjavu Hrvoj-Šipek, čini se da se ni dalje neće ništa raditi u tom smjeru. Umjesto spomenutog zločina nad srpskim civilima, državna je odvjetnica u nastavku iste izjave rekla da se "provode izvidi, ali ne zbog toga, nego zato što ima naznaka da je Armija BiH ušla na područje Hrvatske".
Odgovor iz tužilaštva Mehanizma potvrđuje i odavno poznatu činjenicu među zainteresiranim pravnicima, ljudskopravašima i novinarima iole upućenijima u rad Haga: Tribunal je brojne slučajeve, kojima se sami iz više razloga nisu bavili, prepuštao balkanskim državama. U vrijeme procesuiranja hrvatskih generala već su u Hagu skraćivali optužnice zbog efikasnosti. Iz optužnica protiv Radovana Karadžića i Ratka Mladića ispali su brojni događaji za koje se može reći da su ti srpski ratni zločinci bili neposredno odgovorni. Na hrvatskim sudovima je, a ne u Hagu, od devedesetih do prije nekoliko godina suđeno odgovornima za granatiranje Zadra i Šibenika. Krivima su proglašeni odgovorni oficiri JNA i srpske dobrovoljačke postrojbe, a suđenja su vođena i u odsustvu optuženih, od kojih su neki naknadno uhićeni i izručeni Hrvatskoj.
Što se tiče zločina na Petrovačkoj cesti, u prvostupanjskoj presudi Gotovini i ostalima raketiranje kolone spominje se u jednom pasusu, kroz izjavu svjedoka koji je "vidio da su pogođena dva kamiona, koja nisu bila vojna i od kojih je jedan vozio konzerviranu hranu, a pogođeno je i nekoliko automobila".
U izvješću Human Rights Watcha (HRW) iz 1996. godine, k tome, piše da je Hrvatska vojska prekršila humanitarno pravo za vrijeme ofenzive, a kao primjer se navodi bombardiranje kolone u povlačenju, što je "prouzročilo smrt među civilima". Iako se u istom izvještaju HRW poziva na izjave svjedoka koji su vidjeli i srpske vojnike u civilnoj koloni, istaknuli su da "treba provesti daljnju istragu kako bi se zaključilo je li napadač ispunio svoju obvezu poduzimanja svih izvedivih mjera opreza kako bi se minimizirala šteta po civile".
Haško prepuštanje istrage za ratne zločine državama na ovom području, što je vidljivo i iz najsvježije izjave iz ureda bivšeg tužitelja toga Tribunala, očigledno nije naišlo na odjek hrvatskih vlasti. Jer ne samo da ovdje nije otvoren predmet nego je, po našim neslužbenim izvorima, hrvatska strana odbijala pružiti pomoć tužilaštvu u BiH, gdje se istraga o istom događaju vodi od 2005. godine, kako bi se, između ostalog, utvrdio identitet pilota odgovornih za smrt civila u koloni.
