Zlata Hrvoj-Šipek, glavna državna odvjetnica, i Vanja Marušić, ravnateljica Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala, održale su prije petnaestak dana konferenciju za novinare nakon koje je postalo sasvim jasno zašto je izbjegavanje izravnih novinarskih pitanja jedina strateška orijentacija Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, orijentacija koju je utemeljio još Mladen Bajić, glavni tužitelj od 2002. do 2014. godine. Snimka te dvosatne press-konferencije funkcionira kao nepobitan dokaz o profesionalnoj i intelektualnoj nedoraslosti Hrvoj-Šipek i Marušić kad je riječ o tako moćnim dužnostima unutar pravosudnog aparata, odnosno kao dovoljno obrazloženje za smjenu i jedne i druge, ali i kao jedno od uvjerljivijih svjedočanstava o Andreju Plenkoviću i karakteru njegove vladavine. Plenković je, naime, krajem prošlog tjedna izjavio da HDZ neće pokrenuti opoziv glavne državne odvjetnice Hrvoj-Šipek – u čijoj je nadležnosti imenovanje i razrješenje ravnateljice USKOK-a – mada je bjelodano da je dotična uhvaćena u obmanjivanju javnosti u vezi sa slučajem bivše HDZ-ove ministrice Gabrijele Žalac, mada je ključna optužnica protiv Ivice Todorića na vrlo slabim nogama i poduzimaju se neviđeni pokušaji zamagljivanja DORH-ovih teških i skupih promašaja u tom predmetu, pri čemu Hrvoj-Šipek nije jedina odgovorna za taj debakl, i premda je svakom iole zainteresiranom vidljivo da Državnim odvjetništvom vladaju kaos, unutrašnji sukobi i kadrovska potkapacitiranost na rubu amaterizma. Plenković će, kao i u drugim sličnim situacijama, vjerojatno nastojati da što duže odgađa priznanje da je kardinalno kadrovski pogriješio, na što su ga mnogi odavno upozoravali, no takva politika može rezultirati jednim od dva raspleta: ili će Zlata Hrvoj-Šipek ipak biti smijenjena nakon nepotrebnog odugovlačenja i mrcvarenja javnosti, što se čini sve izvjesnijom opcijom, ili neće biti smijenjena, pa će se nastaviti urušavanje DORH-a kao institucije i urušavanje ionako tankog povjerenja građana u tužiteljsku nepristranost, sposobnost i volju da progone kriminalce.
Ili će Zlata Hrvoj-Šipek ipak biti smijenjena nakon nepotrebnog odugovlačenja i mrcvarenja javnosti, što se čini sve izvjesnijom opcijom, ili neće biti smijenjena, pa će se nastaviti urušavanje DORH-a kao institucije
Gospođa Hrvoj-Šipek dosad je pokazala da je spremna učiniti sve da sačuva položaj na koji se uspela zahvaljujući HDZ-u i Plenkoviću, uključujući i pokušaj svaljivanja krivnje za "slučaj Žalac" isključivo na šeficu USKOK-a Vanju Marušić. Podsjetimo, Hrvoj-Šipek prvo je javno tvrdila da nije znala ništa o postupanju USKOK-a u vezi s Gabrijelom Žalac i njezinom umiješanošću u operaciju peterostrukog preplaćivanja softvera namijenjenog Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova EU, odnosno u prevarantskom isisavanju oko milijun i osamsto tisuća eura većinom pristiglih iz europskih fondova u korist tvrtke Ampelos, tvrtke bez ikakvih poslovnih kvalifikacija, ali zato povezane s Mladenom Šimuncem, prijateljem i poslovnim partnerom ministrice Žalac. Hrvoj-Šipek kazala je da je USKOK-ov izvještaj o tom slučaju došao na stol glavnom državnom odvjetniku u veljači 2020., kad je na toj funkciji bio Dražen Jelenić, e da bi potom priznala je izvještaj stigao i u srpnju 2020., kad je ona već sjedila u fotelji glavne tužiteljice, ali da se, eto, nije upoznala sa sadržajem tog dokumenta. Zatim je Jutarnji list objavio, a nitko nije demantirao, da je u lipnju 2020. održan tužiteljski sastanak na kojem je, suprotno stavu tužiteljice koja je konkretno radila na toj priči, zaključeno da u spisu "Softver" nema elemenata za pokretanje istrage: Hrvoj-Šipek bila je na tom sastanku i imala je glavnu riječ u donošenju spomenutog zaključka. Glavna državna odvjetnica, dakle, nije govorila istinu o svojim saznanjima o tom slučaju, nastojeći da uvjeri javnost da joj Vanja Marušić nije kazala ili napisala doslovno ništa o USKOK-ovim izvidima i da je utoliko sva odgovornost na gospođi Marušić. Ravnateljica USKOK-a, po logici svoje funkcije i po logici modela funkcioniranja DORH-a, nije smjela izbjeći da obavijesti glavnu državnu odvjetnicu, svoju izravno nadređenu, o onome što se poduzelo u tako važnom i delikatnom slučaju. Sve suprotno od toga značilo bi da se Marušić ponašala samoubilački u pogledu svog položaja, a u to je sumanuto vjerovati, jer ona nije imala razloga da, mimo uobičajenog načina rada u DORH-u, preuzme na sebe punu odgovornost za odustajanje od kaznenog progona Žalac, članice Predsjedništva HDZ-a, i trojice njezinih kompanjona, među kojima je i Tomislav Petric, istaknuti HDZ-ovac i ravnatelj Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije (SAFU). Zašto bi šefica USKOK-a činila nešto za što zna da se ne smije činiti? Koji bi bio njezin interes u tome?
Kriminalna afera Gabrijele Žalac i razotkrivena zaštita od progona, zaštita koja je gospođi Žalac pružana s najviše razine Državnog odvjetništva, zrela je za ostavku premijera Plenkovića i pad njegove vlade, ali HDZ ne mora strahovati: anketni rejting ostat će stabilan
Vanja Marušić sigurno nije kriva za skrivanje informacija od Zlate Hrvoj-Šipek, jer to nije učinila, ali ne može ostati ravnateljica USKOK-a nakon što je sudjelovala u odluci da se na dno ladice pohrani spis protiv ministrice Žalac i trojice njezinih pomagača u prilično banalnom i utoliko drskom zamračivanju milijun i osamsto tisuća eura na samo jednom poslu. To da je spis odložen u statusu ni "mrtvog" ni "aktivnog" saznalo se kad je hrvatska ispostava Ureda europskog javnog tužitelja (EPPO) – poslije intervencije Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) potaknute novinarskim otkrićima i novinarskim pitanjima – u ljeto ove godine preuzela progon u aferi "Softver" i u roku od četiri mjeseca došlo se do hapšenja i određivanja istražnog pritvora za svih četvero osumnjičenih. "Mogu reći da je to bio propust, ali činjenica je da se to nije učinilo s namjerom da se nešto zataška", kazala je Marušić na onoj čuvenoj konferenciji za novinare. Nikad, naravno, ne bi priznala taj propust da se nije uključio EPPO i da se stvari potom nisu odvile onako kako su se odvile. Čak kad bismo i povjerovali da nitko iz vrha vlasti nije zahtijevao od tužiteljskog čelništva da se uoči prošlih parlamentarnih izbora umrtvi istraživanje krupnih kriminalnih poslova Plenkovićeve omiljene ministrice, takav propust – koji god da mu je razlog – u normalnoj i demokratskoj državi ne može proći bez ostavki ili smjena dviju najodgovornijih osoba u Državnom odvjetništvu. Takva politička i profesionalna blamaža na tako visokoj i moćnoj razini vlasti moći će se ublažiti jedino odlučnim sankcijama za glavne protagoniste zataškavanja, koliko god premijer oklijevao i kalkulirao.
Privođenje bivše ministrice Gabrijele Žalac (Foto: Goran Stanzl/PIXSELL)
Imamo situaciju u kojoj je, zahvaljujući europskim mehanizmima krivičnog progona i nekim domaćim novinarima, raskrinkano DORH-ovo i USKOK-ovo višemjesečno zataškavanje malverzacija Plenkovićeve ministrice, u što je bila uključena i glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj-Šipek, koja je – ponovimo – na taj položaj dospjela Plenkovićevom milošću, a Plenković na sve to odgovara da je hrvatsko pravosuđe nezavisno i samostalno jer ni on ni HDZ nimalo ne utječu na tužitelje i suce i uopće ne znaju koga se istražuje te da je to najbolji način suzbijanja korupcije. Opet, čak kad bismo i povjerovali da Plenković govori istinu, a u to možemo samo vjerovati ili ne vjerovati, ostaje činjenica da su dvije vodeće dužnosnice DORH-a učinile kako su učinile, to jest da su postupile u skladu s interesima HDZ-a i Vlade. Kako to? Zlati Hrvoj-Šipek, kao ni velikoj većini njezinih prethodnika na tužiteljskom tronu, nitko ništa ne treba reći da bi se ponašala u skladu s očekivanjima onih koji su je postavili na dužnost kojoj nije dorasla, dužnost za koju nije imala gotovo nikakve profesionalne reference. Hrvoj-Šipek se, primjerice, cijeli svoj radni vijek bavila građanskim spisima, i to unutar blijedog prosjeka, dok oko 90 posto posla Državnog odvjetništva otpada na kaznene postupke. Kad se osobu takvog profila posadi na čelo DORH-a, onda se ne može računati na efikasnu i beskompromisnu bitku protiv korupcije, kao što se i ne računa, jer je takva osoba unaprijed politički zadužena nezasluženim imenovanjem na jednu od najmoćnijih funkcija u državi.
To je vladarski recept Andreja Plenkovića: postavi nekompetentne persone bez ljudskog i profesionalnog integriteta, a zatim ih pusti da budu "neovisne" i da "samostalno" donose odluke. To je čarobna formula i Plenkovićev švercerski prtljažnik s duplim dnom, ali problem je kad se odnekud pojavi neki novinar ili neki europski tužitelj – a kad-tad se netko ili nešto pojavi – pa se savršena obmana uruši na otvorenoj sceni. Ako ćemo pravo, kriminalna afera Gabrijele Žalac i razotkrivena zaštita od progona, zaštita koja je gospođi Žalac pružana s najviše razine Državnog odvjetništva, zrela je za ostavku premijera Plenkovića i pad njegove vlade, ali HDZ ne mora strahovati: anketni rejting ostat će stabilan, kao da ništa nije bilo. Taj fenomen davno je objasnio Ivo Andrić u "Znakovima pored puta": "Dugotrajno robovanje i rđava uprava mogu toliko zbuniti i unakaziti shvatanje jednog naroda da zdrav razum i prav sud u njemu otančaju i oslabe, da se potpuno izvitopere. Takav poremećen narod ne može više da razlikuje ne samo dobro od zla u svetu oko sebe nego ni svoju sopstvenu korist od očigledne štete."
