Predsjednik i glavni tužitelj Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove, Carmel Agius i Serge Brammertz, podnijeli su 14. lipnja polugodišnje izvještaje pred Vijećem sigurnosti UN-a. Sudac Agius krajem lipnja napušta dužnost čelnika Mehanizma.
U svom obraćanju Vijeću sigurnosti u kojem je govorio o radu Tužilaštva Brammertz je izložio najnovije informacije o potrazi za preostalim bjeguncima koje je optužio Međunarodni krivični sud za Ruandu (MKSR). Tužilaštvo je u posljednje dvije godine lociralo polovicu bjegunaca koji su bili u bijegu nakon zatvaranja MKSR‑a, a među njima su sva tri takozvana glavna bjegunca – Félicien Kabuga, Augustin Bizimana i Protais Mpiranya. Brammertz je dodao da su ostala još samo četiri bjegunca, među kojima je jedan od ključnog prioriteta, Fulgence Kayishema. Rekao je da se "nakon nekoliko godina punih izazova s Južnom Afrikom sada ostvaruje napredak" i da je Tužilaštvo "sigurno da će, uz punu i efikasnu saradnju Južne Afrike Kayishema uskoro biti priveden pravdi". Obavijestio je Vijeće sigurnosti da je, s obzirom na postignuti napredak, cilj Tužilaštva da u sljedeće dvije godine locira sva četiri preostala bjegunca.
Osvrćući se na preostale prvostepene i žalbene postupke pred Mehanizmom, kazao je da je Tužilaštvo spremno za početak suđenja u predmetu Kabuga i da je poduzelo korake kako bi znatno skratilo trajanje suđenja, podnijevši veći dio svojih dokaza u pismenom obliku. Donošenje drugostepene presude u predmetu Fatuma i drugi predviđa se za kraj mjeseca, dok se Tužilaštvo aktivno priprema za usmeno iznošenje argumenata u žalbenom postupku u predmetu Stanišić i Simatović.
U pogledu krivičnog gonjenja na nacionalnom nivou za zločine počinjene tokom genocida nad Tutsijima 1994. i sukoba u bivšoj Jugoslaviji, Brammertz je Vijeće sigurnosti podsjetio da pred nacionalnim sudovima još uvijek nije završeno na hiljade predmeta. Objasnio je da je stalna pomoć Tužilaštva "ključna u nastojanjima da se taj posao privede kraju", što se vidi iz velikog broja zahtjeva za pomoć koje nacionalna tužilaštva upućuju Tužilaštvu Mehanizma.
Što se tiče situacije u bivšoj Jugoslaviji, naglasio je da je "najznačajnije pitanje i dalje pravosudna suradnja na regionalnom nivou". Mada ima pozitivnih pomaka u suradnji između tužitelja u Bosni i Hercegovini i Srbiji, ocijenio je da "obje države nailaze na velike teškoće u osiguravanju suradnje od Hrvatske", koja se oglušila na zahtjeve za pomoć u preko osamdeset predmeta, a odgovor na neke čeka se već sedam godina. "Danas je široko rasprostranjen utisak da u Hrvatskoj postoji spremnost da se postigne pravda za hrvatske žrtve, ali ne i za žrtve drugih nacionalnosti", kazao je. Pozvao je Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske da "sve neriješene zahtjeve za pomoć [koji su] trenutno blokirani pošalje relevantnim pravosudnim vlastima, te da ih potakne da te zahtjeve hitno riješe". Države bivše Jugoslavije pozvao je pak da "ostave po strani svoje političke razlike i značajno povećaju suradnju u potrazi za nestalima. To je humanitarni imperativ".
U vezi odgovornosti za zločine počinjene tokom genocida nad Tutsijima 1994. Brammertz je objasnio da je dobro poznato da su "potrebni dodatni napori da se osigura odgovornost za počinioce genocida koji su pobjegli u druge države, naročito u Evropi i Africi". Istaknuo je da razumljiv fokus koji se stavlja "na zločine koji se čine danas... ne može biti izgovor da se ne istraže i ne kazne krivična djela genocida počinjena u Ruandi prije dva desetljeća". "Naša posvećenost naporima da se okonča nekažnjivost i osigura preuzimanje odgovornosti za krivična djela na međunarodnom planu mora istinski biti univerzalna", kazao je i istaknuo važnost podrške koju Vijeće sigurnosti daje Tužilaštvu kako bi ono moglo okončati svoj mandat.
