Kažnjavanje zločina počinjenih u ratovima na području bivše Jugoslavije tokom 1990-ih je sve sporije, a politička i društvena atmosfera za njihovo procesuiranje sve nepovoljnija, složili su se učesnici prvog dana konferencije ‘Pravda nakon Haaga’, koja se u organizaciji Srpskog narodnog vijeća, zagrebačkog Vijeća srpske nacionalne manjine, Documente – Centra za suočavanje s prošlošću i Sense – Centra za tranzicijsku pravdu od 9. do 10. oktobra održava u Zagrebu.
- Ovu konferenciju organizirali smo s osjećajem rezignacije i bespomoćnosti jer se zločini sve manje procesuiraju, a zločinci su postali stupovi naših društava. U ratom zahvaćenim državama bivše Jugoslavije postoji dvostruko nepriznavanje zločina: odbijanje žrtve onih ‘drugih’ i nepriznavanje ‘naših’ zločina - rekao je na otvorenju konferencije Saša Milošević iz SNV-a, koji je istaknuo da se hrvatsko pravosuđe u procesima za razne zločine pokazalo etnički pristranim.
- Ignoriranje zločina nad Srbima ne predstavlja pravdu nad pobunjenima, nego osvetu nad poraženim - rekao je on i zatim dodao da je za zločine nad srpskim civilima u akcijama ‘Bljesak’ i ‘Oluja’ do sada donesena jedna pravomoćna osuđujuća presuda.
Mirko Klarin iz SENSE-a rekao je da procesuiranjem, edukacijom i drugim mjerama treba nastojati smanjiti prostor za razumno osporavanje zločina.
- Međunarodna zajednica sada ima druge prioritete, od izbjeglica i migranata do rasta desnice. Količina pravde za ratne zločine nakon kraja rada Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) zavisi od nas samih - rekao je Klarin.
Vesna Teršelič iz Documente kazala je da je potrebno naći više sredstava za rad Državnog odvjetništva, ističući da se zločini ne procesuiraju u dovoljnoj mjeri. Okupljenima se obratio i Serge Brammertz, glavni tužilac UN-ovog Mehanizma međunarodnih kaznenih sudova i bivši glavni tužitelj MKSJ-a.
- Žalosna je stvarnost da pravda za ratne zločince i pomirenje u regiji idu u pogrešnom smjeru, čak nazaduju. S izuzetkom BiH, vidimo da je svake godine sve manje suđenja za ratne zločine. Glorificiranje ratnih zločinaca i negiranje ratnih zločina postalo je dominantnije u javnom diskursu. Prije nekoliko godina bi mi bilo nevjerojatno da vlada ili ministri govore o ratnim zločincima na način na koji to čine danas, tretirajući ih kao heroje, a to u regiji viđamo svakodnevno. Kako je moguće da zemlje koje teže i napreduju prema EU ili su već njene članice kao Hrvatska, imaju regresiju u odnosu prema vladavini prava i kažnjavanju počinitelja teških zločina, s obzirom na to da je riječ upravo o stupovima na kojima EU počiva - rekao je Brammertz i dodao da u regiji postoji primjetna politička nespremnost, čak i neprijateljstvo prema idejama kažnjavanja zločinaca.
Svoja iskustva podijelila je Gordana Tadić, v.d. glavnog tužitelja BiH, koja je kazala da je ponosna na činjenicu što Tužilaštvo BiH, osnovano 2003., jednako tretira sve osumnjičene i optužene, bez obzira na njihovu nacionalnost.
- Imamo velik broj riješenih, ali i neriješenih ratnih zločina jer imamo osumnjičene ili optužene koji se nalaze u zemljama okruženja ili svijeta, isto tako je i sa svjedocima i dokumentima - rekla je Gordana Tadić.
Novak Vučo, suradnik u Tužilaštvu za ratne zločine Srbije, ukazao je na nesuradnju kosovskih vlasti s tužilaštvom Srbije čiji su zahtjevi redovno odbijeni zbog nenadležnosti Srbije na prostoru Kosova. Po riječima Jasmine Dolmagić, zamjenice glavnog državnog odvjetnika, u Hrvatskoj se godišnje procesuira oko 30 osoba, a kako je ustvrdila, i pored protoka vremena koji otežava istragu, broj pokrenutih postupaka nije smanjen. Suočena s kritikom nedostupnosti DORH-ove baze podataka, najavila je pokretanje internet portal na kojem će javnosti biti dostupne aktualnosti o procesuiranim zločinima i onima u istrazi.
Panel ‘Približavanje pravdi iz perspektive organizacija za ljudska prava’ okupio je dugogodišnje aktiviste koji su podijelili svoja iskustva u radu sa žrtvama. Refik Hodžić, stručnjak za tranzicijsku pravdu iz Prijedora, ocijenio je da će mehanizam, kao što je bio onaj u Haagu za područje bivše Jugoslavije, biti nezamisliv za zločine počinjene u Siriji ili Afganistanu.
- Niko se nije bavio pitanjem dehumanizacije žrtava koje nisu ‘naše’. Nije ključno pitanje koliko će ljudi biti osuđeno, nego hoće li se podići spomenici za ubijene kao u Prijedoru gdje je između ostalog stradalo i 100 djece, ali danas ništa u gradu ne podsjeća na zločine počinjene 1990-ih - rekao je.
Predsjednik SNV-a Milorad Pupovac govorio je o aktivnostima nevladinih organizacija u ratnim i poslijeratnim godinama.
- Do 1996. bavili smo se antiratnim aktivnostima i registrirali ratne zločine, a od 1996. umanjivanjem štete i posljedicama pravosudno političke kampanje kojom se Srbima pripisivala kolektivna krivnja, a Hrvatima kolektivna žrtva, koja je i danas relevantna, iako ne i dominantna - rekao je Pupovac i dodao da se nakon ‘Oluje’ htjelo spriječiti sankcioniranje zločina nad Srbima, a srpsko stanovništvo da se vrati na svoja ognjišta. Predsjednik SNV-a pozvao je institucije zadužene za procesuiranje ratnih zločina da obave svoj posao kako se ‘raznim protestima vlast ne bi tjerala na pozicije na kojima se nalazila 1990-ih’.
