Hrvatski prijevod naslova romana ‘Huzur’ Ahmeta Hamdija Tanpinara – ‘Spokoj’ – iako bolji od engleskog prijevoda, ‘A Mind at Peace’ (što zvuči kao da se radi o nekom self helpu), sugerira kako likovi u ovom romanu tragaju za sobom i svojim sudbinama: spokoj je možda pomalo suhoparna riječ za njihov cilj, ali zapravo i nemamo bolju riječ koji bi prevela orijentalno semantičko bogatstvo ‘huzura’, pogotovo specifičnu melankoliju obuhvaćenu tim pojmom. Prijevod je ovog romana inače izvanredan: prevoditelj Enver Ibrahimkadić znalački je utkao mnoštvo kompleksnih – i vidljivih i nevidljivih – niti koji vežu Levant i Balkan, da nam se ponekad čini kao da ne čitamo ‘stranu’ književnosti, osim što je baš ‘huzur’ ostao neprevodiv.
Ahmet Hamdi Tanpinar (1901. – 1962.) stigao je biti činovnik, parlamentarni zastupnik, sveučilišni profesor, ali ponajprije pisac: volio je i poznavao europsku književnost i Europu i danas nam se čini upravo dirljivom njegova fascinacija europskim vrijednostima. Orhan Pamuk veli da bi se čak moglo tvrditi da je Tanpinar praktički sam modernizirao ili ‘europeizirao’ tursku prozu i roman, što je odnedavno lako provjeriti i na hrvatskom, jer su njegova tri najvažnija djela ‘Pet gradova’, ‘Institut za namještanje satova’ i ‘Spokoj’ dostupni u izvanrednim prijevodima. Roman ‘Spokoj’ odigrao je važnu ulogu u novijoj turskoj književnosti: Orhana Pamuka sada vidimo kao Tanpinarovog poslušnog, premda nedvojbeno originalnog i maštovitog učenika, koji baš iz ‘Spokoja’ preuzima specifičan način uvođenja društvenih, religijskih, kulturalnih pa i gastronomskih motiva u romaneskno tkivo. Možda baš zbog očitog utjecaja na Pamukov romaneskni opus, ‘Spokoj’, premda objavljen još 1949. godine, ne čini nam se ni najmanje arhaičnim: Tanpinar je moderan pripovjedač s profinjenim smislom za unutarnji život svojih likova. Fabula je naizgled jednostavna: Mumtaz, nimalo običan mladić, seli u Istanbul stricu Ihsanu, koji mu postaje više mentorom nego učiteljem, jer ga podučava povijesti, literaturi i muzici, no to je samo uvod u strastvenu ljubavnu priču u drugom dijelu romana.
Premda često uspoređivan s Joyceovim ‘Uliksom’, ‘Spokoj’ je ipak puno konvencionalnije djelo, iako je fabula prvog dijela romana smještena u jedan dan: sličnosti su ovdje manje važne od razlika, premda Tanpinarov ‘realizam’ nije manje osebujan od Joyceovog i premda je ‘Spokoj’ također posveta istinskoj metropoli: Pamuk čak tvrdi da je ‘Spokoj’ još uvijek najbolji roman o Istanbulu.
Radnja romana zbiva se godine 1938. i još uvijek se bavi društvenim posljedicama Ataturkove sekularizacije turskoga društva: glavni likovi ‘Spokoja’ u raskoraku su između Istoka i Zapada, progresa i tradicije, prošlosti i sadašnjosti. ‘Spokoj’ – ta Mumtazova velika potraga za ‘huzurom’ – u modernom je smislu obiteljski roman i politička i estetička rasprava, ali je ponajprije očaravajuća ljubavna priča. Izgleda da je baš Tanpinar začetnik urbane turske melodrame koja nije utjecala samo na suvremenu književnost već i, ispreplećući se s filmskim poetskim realizmom, formirala i impresivni val novog turskog filma, s Nurijem Bilge Ceylanom kao najpoznatijim autorom.
