Kako je krenulo strah od litija mogao bi preuzeti vodeću poziciju u odnosu na strah od promaje na top listi najvećih srpskih strahova. Prosvjedi protiv rudarenja i eksploatacije litija koje su proteklih dana organizirale ekološke udruge i opozicijske stranke, uglavnom u manjim gradovima i općinama na čijim se područjima provode bilo kakva geološka istraživanja, polako ali sigurno se pretvaraju u lov na litijske "promaje", koje samo što nisu zatrovale život u Srbiji.
I strah od litija poput straha od promaje Srbijom se širi uglavnom usmenom predajom. Ultimativni ekološko-opozicijski zahtjevi da se u Srbiji zabrani eksploatacija litija plodno su tlo i za iracionalno poticanje straha od litija. Čak i pojedini sveučilišni profesori na prosvjedima plaše srpske građane da bi im se zbog eksploatacije litija mogle "dogoditi somatske promene, mutagene promene u naslednoj osnovi, da se novorođenčad rađaju sa anomalijama. Tu je i pojava malignih oboljenja, koja će se, nažalost, u mladoj ćeliji pre formirati nego u staroj". "Čuvajmo našu decu zbog svega ovoga što pričam", uskliknuo je profesor čačanskog Agronomskog fakulteta Duško Brković na prosvjedu u Kosjeriću nakon što je prosvjednike plašio dječjim mutantima.
Kao što medicinari uzalud govore da stručna literatura ne navodi promaju kao uzrok bolova u vratu i leđima, pa i da se nigdje na svijetu osim na Balkanu ne plaše promaje, i srpski rudarski i geološki stručnjaci teško da će u dogledno vrijeme primiriti protulitijske strasti
Za razliku od pobune koju su zbog straha od posljedica koje bi eksploatacija litija mogla imati na njihovu životnu sredinu prije dvije godine pokrenule i povele lokalne ekološke udruge iz doline rijeke Jadar, a potom ih omasovile i proširile i po drugim dijelovima Srbije pokret Kreni promeni i Ekološki ustanak, glavna meta aktualne pobune protiv eksploatacije litija u čiju su se organizaciju uključila skoro sve opozicijske stranke nesumnjivo je koalicijska vlast Srpske napredne stranke. Opozicijska naglo probuđena ekološka svijest, ali još više neselektivna paljba stvarnim i izmišljenim strahovima od litija, sve češće pogađa druge, a najmanje glavnu metu.
Nakon nedavnog potpisivanja Memoranduma Europske komisije i Srbije o eksploataciji srpskog litija na udaru ekoloških i opozicijskih pobunjenika našli su se Europska unija i političari i ambasadori vodećih zapadnih zemalja, ali i svi srpski stručnjaci koji rade na projektu eksploatacije i prerade litija u Srbiji ili se pak usude javno ga podržavati. I dok se zapadnjaci uglavnom ne osvrću na prozivke koje im se upućuju, srpski rudarski i geološki stručnjaci javno su upozorili da "političke borbe ne smeju da ugroze integritet rudarske i geološke struke".
U zajedničkom saopćenju Rudarsko-geološkog fakulteta iz Beograda, Geološkog zavoda, Komore rudarskih i geoloških inženjera Srbije, Saveza inženjera rudarstva i geologije Srbije, Tehničkog fakulteta iz Bora i Rudarskog instituta iz Beograda podsjeća se da "bez rudarenja i kritičnih mineralnih sirovina nije moguć tehnološki razvoj i napredak, kao ni prelazak na obnovljive izvore energije u proizvodnji energije i zaštiti životne sredine, odnosno smanjenje uticaja na klimatske promene". Naglašava se i da su "geološka istraživanja dug i kompleksan proces, koji u svom početku nosi mnogi neizvesnosti, dok je za otvaranje rudnika metaličnih sirovina potrebno u proseku pet do deset godina" te zaključno konstatira da "ona zahtevaju stručnost, odgovornost, nezavisnost i poštovanje. Očuvanje rudarske i geološke struke od političkih uticaja ključno je za dugoročnu održivost i sigurnost u industriji." Potpisnici zajedničkog saopćenja stoga "pozivaju sve relevantne aktere, kako u Srbiji tako i širom sveta, da podrže stručni pristup u rudarstvu i geologiji, kao i da zajednički rade na očuvanju i unapređenju ovih važnih disciplina za dobrobit svih".
Dekanica beogradskog Rudarsko-geološkog fakulteta Biljana Abolmasov pojasnila je da su javno reagirali jer su "ljudi postali potpuno nesvesni značaja geoloških istraživanja i rudarstva, ne samo po pitanju litijuma već i za svakodnevni život. Da li možete da zamislite da nema Đerdapa, da nema autoputeva, da nema naftnih postrojenja i da vi svi nemate kola, nemate struju, nemate vodu. Znači u svim tim istraživanjima učestvujemo mi kao geolozi, a rudari kao struka vade sve one elemente koji su neophodni za naš savremeni život."
No kao što medicinski stručnjaci uzalud uvjeravaju da stručna literatura ne navodi promaju kao uzrok bolova u vratu i leđima ili glavobolje, pa i da se nigdje na svijetu osim na Balkanu ne plaše promaje, i srpski rudarski i geološki stručnjaci teško da će u dogledno vrijeme primiriti protulitijske strasti koje potpiruju ekološko-opozicijski pobunjenici na ulicama srpskih gradova. Opozicija i svi drugu protivnici naprednjačke koalicijske vlasti eksploataciju litija zgrabili su kao priliku za novi pokušaj rušenja vlasti masovnim uličnim prosvjedima jer im već 12 godina to ne uspijeva na izborima. Zbog toga su brzopotezno odbili prijedloge vladajućih o formiranju parlamentarne komisije koja bi nadzirala cjelokupno proceduru izrade studija o utjecaju na životnu sredinu i izdavanje dozvola za eksploataciju i preradu litija, a zasad ne pristaju ni na prijedlog da se konačna odluka donese za godinu do dvije dana nakon referenduma koji bi se organizirao ili u dijelovima zemlje u kojima bi se litij eventualno mogao eksploatirati ili u čitavoj Srbiji.
Vjetar u leđa opoziciji dodaju i oni koji se načelno slažu da "istina o eksploataciji litija" leži "u debatama, čestim i ponavljanim, između stručnjaka koji se bave temama u vezi sa problematikom rudarenja litijuma, debatama zasnovanim na podacima i istraživanjima". Među takvima je, primjerice, i profesor beogradskog Filozofskog fakulteta Oliver Tošković. Međutim, Tošković istovremeno tvrdi da "građani Srbije jednostavno ne veruju vlastima, sa punim pravom, jer se osećaju nezaštićeno. Jedino bi institucije države mogle da nas kao građane zaštite od loše vlasti ili kompanija koje zarad profita mogu uništiti deo istorije čovečanstva, ali tih institucija u Srbiji nema. Kada predstavnici vlasti kažu da nam garantuju da neće biti štete po životnu sredinu u procesu rudarenja litijuma, kako možemo da im verujemo? Kako verovati nekome ko vas laže 12 godina, ko daje javnu izjavu pred kamerama i nakon 24 sata viče na novinare da oni lažu i da on to nije rekao? Kako verovati nekome kome ne veruju ni njegovi birači?"
I premda se slaže da bi se priča o srpskom litiju u konačnici trebala ispričati tek nakon "debata stručnjaka", profesor Tošković ipak zaključuje: "Kada razmatramo ishod ove situacije oko rudarenja litijuma, sva tri faktora moramo da imamo u vidu, javno mnjenje, procenu vlasti šta ih može ugroziti i pritiske raznih interesnih grupa (kompanija, država...). Ono što je do građana jeste da jasno pokažu šta žele i koliko veruju trenutnoj Vladi, bez obzira na to da li su za tu vladu glasali ili ne. A to trenutno možemo jedino na protestima, jer Vlada to jedino sluša. Ako nas bude dovoljno na ulicama i ako taj broj ne jenjava, ma koliko da su preostala dva faktora snažna, moć će biti u rukama ljudi na ulicama. Ako ništa drugo, ti ljudi će sutra glasati i to svi znaju, kako naša Vlada tako i drugi akteri sa kojima ona pregovara u naše ime i bez našeg znanja."
