Državna tajnica u njemačkom ministarstvu gospodarstva Franziska Brantner samouvjereno tvrdi da “nije pitanje hoće li biti projekta ili neće, nego hoće li se projekt Rio Tinta realizirati s europskim partnerima ili će to učiniti Kinezi”. Brantner je svoju tvrdnju izrekla u intervjuu berlinskom Tageszeitungu u trenutku kad su prosvjedi protiv Rio Tinta i rudarenja litija u Srbiji kulminirali masovnim prosvjedom u centru Beograda. Naglaske iz intervjua po srpskim i regionalnim medijima pronio je Radio Deutche Welle, ali zasad se o njemu u srpskoj javnosti šuti.
Šute i ekološke organizacije i njihovi lideri koji tjednima organiziraju prosvjede tražeći da se Rio Tintu, ali i svima drugima koji bi na to pomislili, zabrani rudarenje litija bilo gdje u Srbiji. Problem srpskih ekoloških organizacija je činjenica da je Franziska Brantner članica njemačke stranke Zeleni koja je godinama unatrag financijski i organizacijski podržavala njihove aktivnosti, a od prvih lokalnih prosvjeda u dolini rijeke Jadar neposredno se uključila u njihovo organiziranje i realizaciju. Pod okriljem njemačkih Zelenih nastao je i sada najmasovniji srpski ekološki pokret “Kreni promeni” koji je sa svojim kandidatima istrčao i na lipanjske lokalne izbore i požnjeo zavidan uspjeh, pogotovo na ponovljenim gradskim beogradskim izborima.
Brantner je bila u timu njemačkog kancelara Olafa Scholza koji je u ime njemački države u Beogradu podržao Memorandum o suradnji koji su potpisali Europska unija i Srbija, a odnosi se i na eksploataciju i preradu litija u Srbiji. Odnosno na “lanac proizvodnje električnih automobila”, kako pojašnjava srpska ministrica za eurontegracije Tanja Miščević. Miščević dodaje da potpisani Memorandum ima uporište u europskom Planu rasta za Zapadni Balkan jer je uključivanje zapadnobalkanskih zemalja u europski “lanac proizvodnje kritičnih materijala” jedno od sedam područja u kojima ih se nastoji integrirati i prije nego postanu članice Europske unije.
Državna tajnica Brantner u intervju Tageszeitungu ne krije da je Njemačka podržala europsko-srpski memorandum jer na taj način “sprečavamo Kinu da poveća svoj utjecaj na važne europske izvore sirovina”. Jesu li kineske kompanije doista bile u igri da od Rio Tinta preuzmu ekploataciju litija srpskoj je javnosti nepoznato, ali Brantner o tome govori kao neupitnoj činjenici pa zaključuje: “Ne vjerujem da bi po demokraciju, okoliš i lokalno stanovništvo u Srbiji bolje bilo s kinesko-srpskim partnerstvom. Ovaj novi projekt također je prilika da se svijetu pokaže da se njemačke i europske firme od toga razlikuju i da vađenje i prerada sirovina mogu biti mnogo ekološki prihvatljiviji nego što je to sada slučaj”.
Projekt Jadar očito više nije samo srpski i Rio Tintov. Navukao je europsko odijelo koje su skrojili njemački krojači. Među njima i oni iz Zelene stranke, ali i iz njemačke autoindustrije koja bi trebala srpsko stanovništvo uključiti u “lanac stvaranja vrijednosti”
U Beogradu je Brantner razgovarala i sa liderima opozicije i ekoloških udruga. Je li i njima u lice rekla da će se projekat Jadar realizirati ako će se provoditi sukladno potpisanom Memorandumu znaju samo sudionici tog sastanka. U intervjuu Brantner objašnjava da su njemački Zeleni proteklih godina podržavali prosvjede protiv Rio Tinta jer njegovi “prvobitni planovi u Srbiji nisu zadovoljili naše standarde zaštite okoliša. Zato je bilo ispravno demonistrirati protiv toga i bilo je dobro što je projekt zaustavljen. Savezna (njemačka) vlada i Europska komisija pozvali su na novi koncept”. Cilj novog koncepta je, kaže Brantner, “smanjiti štetu na aspolutni minimum i garantirati naknadnu renaturizaciju”.
Nakon što je tadašnja Vlada Ane Brnabić prije dvije godine odučila zaustaviti Rio Tintov projekt Jadar o njegovom novom konceptu s njom i srpskim vlastima odmah je počela pregovarati Europska unija. Njemačka je vlada istovremeno “obrađivala” Rio Tinto. Kancelar Scholz je javno potvrdio da je “od predsednika kompanije Rio Tinto tražio poštovanje svih ekoloških standarda tokom eksploatacije, navodeći da je dobio garancije za to“. Brantner također uvjerava da je „Rio Tinto predan poštovanju zakona EU-a o zaštiti okoliša, iako oni u Srbiji samo djelomično vrijede. Državna kontrola leži na Srbiji. Europska unija i mi također, moći ćemo pružiti stručne savjete. Naše tvrtke također su zainteresirane da se osigura poštovanje ekoloških standarda”.
Što to konkretno znači? Zelena njemačka državna tajnica kaže: “Litij u Srbiji treba eksploatirati samo ekološki prihvatljivim postupcima, uz odgovarajući visok nivo zaštite vode i tla, i vrlo dobar plan za skladištenje otpada. Pod pritiskom iz Srbije, između ostalog, ponovno je izrađen plan projekta. Sada postoji novi koncept za odlagališta, koji, između ostalog, predviđa da će se više ostataka od rudarenja ponovno moći iskoristiti i to ne bi trebalo raditi usred riječne doline. Postoji i novi koncept za vode, a projekt se oslanja na obnovljive izvore energije. Konačno, treba nam i recikliranje. Zato smo proširili Uredbu o ekološkom dizajnu kako bismo u to uključili i efikasnost sirovina i recikliranje“. I potom iz rukava vadi i nove adute obećavajući da će “EU pratiti i nove, buduće procjene utjecaja na okoliš kako bi se poštovali ekološki standardi“ te naglašava da, „za razliku od mnogih drugih sirovinskih projekata u svijetu, gdje se sirovina samo izvozi, ovdje bi stanovništvo trebalo biti uključeno u lanac stvaranja vrijednosti“.
Projekt Jadar očito više nije samo srpski i Rio Tintov. Navukao je europsko odijelo koje su skrojili njemački krojači. Među njima i oni iz Zelene stranke, ali i iz njemačke autoindustrije koja bi trebala srpsko stanovništvo uključiti u “lanac stvaranja vrijednosti”. I priča o srpskim prosvjedima protiv litija u njemačkim i dijelu europskih medija, pogotovo onima koji su subvencionirani, počela se mijenjati i više se ne svodi samo na sukob pobunjenih građana i “autokratskog Vučićevog režima”. Sve više medijskog prostora dobijaju argumenti njemačkih i europskih zagovornika eksploatacije litija. Prije svega prenose se izjave stručnjaka koji tvrde da će iskopavanje litija u Europi, pa i u Srbiji, biti “zelenije” nego što je sada slučaj bilo gdje u svijetu.
Traži se i odgovor na pitanje koje postavljaju i srpski prosvjednici - zašto se litij ne eksploatira u Njemačkoj. Radio Slobodna Evropa tako prenosi izjavu Fabiana Nitschkea iz njemačkog Karlsruhe intituta za tehnologiju koji pojašnjava da njemački litij “nije vezan za rudu, što je slučaj u Srbiji (jadarit), već se litijum razlaže u geotermalnim vodama“. „Vađenje litijuma iz takvog tipa depozita nikada nije urađeno u komercijalnim razmerama u svetu“, nastavlja i zaključuje: „Ne radi se o tome da Nemačka nije voljna da eksploatiše svoje resurse, samo je tehnologiji za našu vrstu ležišta potrebno još neko vreme“. Nitschke izgleda ne sumnja da će se litij proizvoditi i u Njemačkoj jer „nije ni veoma zeleno, ni geostrateški veoma značajno, kontinuirano se i u potpunosti oslanjati na lako proizvedene baterije iz Kine“.
RFE podsjeća i da je EU u ožujku ove godine donijela Zakon o kritičnim sirovinama, odnosno o sirovinama „od velikog ekonomskog značaja za EU, sa visokim rizikom od prekida snabdevanja zbog koncentracije izvora i nedostatka dobrih, pristupačnih zamena“. Kako je Kina najveći dobavljač EU za većinu sirovina od ukupno 34 koliko ih je stavljeno na europskom popisu, EU je zakonom propisala da „nijedna kritična sirovina proizvedena u pojedinačnoj trećoj zemlji u bilo kojoj fazi prerade ne bi smela da pređe 65 odsto ukupne godišnje potrošnje u EU“. A prema „podacima koje je objavila Evropska komisija, EU od Kine trenutno nabavlja 56 odsto ukupnih potrebnih količina litijuma“.
Potpisani Memorandum o suradnji ukazuje da su Europska komisija i Njemačka lako pronašle zajednički jezik sa srpskim vlastima i dogovorile realizaciju novog Rio Tintovog projekta Jadar. Zasad su prepustile koalicijskog vlasti Vučićevih naprednjaka da pronađe zajednički jezik s pobunjenim građanima, ali i opozicijskim strankama i ekološkim udrugama kojima su, pogotovo njemački Zeleni, bili glavni europski oslonac u borbi protiv Rio Tinta i pokušajima „rušenja Vučićeva režima“. Kad prosvjednici danas diljem Srbije viču „Nećeš kopati“ ne prijete više samo Aleksandru Vučiću i srpskim vlastima, nego i Franziski Brantner i europskim i njemačkim vlastima, odnosno novom srpsko-europskom projektu Jadar. Pitanje je dana kad će im to morati objasniti i Brantner i drugi europski lideri.
A kad je riječ o Kini i njezinim investicijama u Srbiji, najnovija je da će kineska kompanija Minth proširiti svoj pogon u Loznici, pored postojeće tvornice u Šapcu izgraditi još jednu novu, a u Inđiji izgraditi svoju treću tvornicu u Srbiji koja će u punom kapacitetu zapošljavati preko dvije tisuće radnika. Ističe se pritom da se Minth „uključio u elektrifikaciju auto-industrije, pa je trenutno najveći svetski dobavljač kućišta za baterije i komponenti za karoserije električnih vozila“. I Kinezi su se vješto poput mačke već dočekali na noge i našli svoju proizvodnu nišu u novom projektu Jadar.
