Litij čini čuda u Srbiji. Jedno od njih je da su Srbija i njezin predsjednik Aleksandar Vučić zbog litija umjesto ruskog trojanskog konja na Balkanu preko noći postali sluge Europske unije, SAD-a i njihovih multinacionalnih kompanija. Zbog litija ni Europska unija više nije politička zajednica čijem članstvu Srbija već desetljećima teži, nego kolonizator koji se zbog svoje zelene tranzicije ne ustručava zatrovati zemlju, vodu, zrak i zdravlje ljudi u Srbiji i pritom sprječava njezine građane i opoziciju da sa svojih vratova skinu jaram Vučićevog autokratskog režima.
Čudotvorni litij nije samo na međunarodnoj političkoj pozornici Srbiju u hipu preselio s političkog Istoka na Zapad, već je i na unutarnjoj političkoj pozornici svojom čarolijom na jednu političku gomilu još jednom složio skoro sve srpske opozicijske stranke. Neformalni opozicijski savez Srbija protiv litija zamijenio je sličnu gomilu opozicijskih stranaka okupljenih u Srbiji protiv nasilja koja se raspala nakon nekoliko uzastopnih izbornih poraza. Antilitijski opozicijski savez čak ima i veću magnetnu moć od "borbe protiv nasilja" jer je privukao i stranke desnice, pa i one proruske i antieuropske. I one sada zajedno s lijevo-liberalnim, zelenim i proeuropskim strankama kliču vladajućoj naprednjačkoj koaliciji "nećete kopati" i prijete joj da će je srušiti na ulici ako zbog interesa Europske unije otvori rudnik litija bilo gdje u Srbiji.
Iako je litij u Srbiji otkriven prije dvadesetak godina i do prije nekoliko je bio hvaljen kao dar prirode koji će ubrzati ekonomski i ukupni razvoj Srbije, tek sada je dobio i čudotvorna politička svojstva koja utječu čak i na onaj dio europskih medija i analitičara koji Vučićevu Srbiju tuku po ušima zbog toga što kao kandidatkinja za članstvo nije uvela sankcije Rusiji zbog njezine agresije na Ukrajinu. I oni se sada zgražaju zato što su srpske vlasti pristupile "europskom lancu nabave, prerade i recikliranja kritičnih sirovina". I njima se, kao i srpskoj opoziciji, pričinjava da je Vučić litijem kupio ne samo "zapadnu podršku svojoj nedemokratskoj vlasti, nego i članstvo u Europskoj uniji".
Srbiji se s jedne strane nameće usklađivanje s vanjskom politikom Europske unije kao uvjet bez kojeg ne može postati njezina članica, a s druge se njezino sudjelovanje u "izgradnji kapaciteta EU-a i jačanju otpornosti njegovih lanaca opskrbe kritičnim sirovinama" proglašava političkom prostitucijom. Zbog litija su i europski lideri i zapadni predstavnici u Srbiji postali mete napada i prozivki i to ne više samo protivnika priključenja Srbije Europskoj uniji, nego i onih oporbenjaka koji su ih do jučer vukli za rukav kako bi im pomogli da preuzmu vlast i na čelu Srbije umarširaju u članstvo EU-a.
Reagirajući na priče koje kruže Srbijom, šef delegacije EU-a u Srbiji Emanuele Žiofre ovih je dana poručio da je "i EU žrtva brojnih dezinformacija u vezi sa najavljenim iskopavanjem litijuma u Srbiji". Među ostalim, kao odgovor na tvrdnje da pojedine članice EU-a ne žele zbog njegovog zloćudnog utjecaja na okolinu kod sebe "kopati litijum", nego to nameću Srbiji, Žiofre je naveo da "deset zemalja EU-a radi na projektima litijuma". Laž je, dodao je, i da je "EU zbog litijuma zaboravila na vladavinu prava u Srbiji", a netočno je i da je "rudarenje litijuma uslov za članstvo Srbije u EU-u".
Američki ambasador u Srbiji Kristofer Hil otišao je i korak dalje. Naime, nakon što je konstatirao da "nema sumnje da Srbija ide ka Zapadu", zaključio je da "u protestima protiv iskopavanja litijuma u dolini Jadra vidi i borbu protiv tog puta" jer "među onima koji se na ulicama bore protiv iskopavanja litijuma ima mnogo onih koji podržavaju Rusiju".
Hilov zaključak posebno je ražestio lidera Stranke slobode i pravde Dragana Đilasa. U otvorenom pismu Đilas je Hilu uzvratio da je njegovu izjavu protumačio kao potvrdu glasina da je i on "na platnom spisku Aleksandra Vučića". "Zaista ne znam kako drugačije da objasnim da u borbi za demokratske vrednosti, za zdrav život, za sprečavanje zagađenja velikog dela Srbije, dakle za evropske, tj. zapadne vrednosti, Vi vidite to što ste rekli", napisao je Đilas. Hil nije odgovarao Đilasu, ali to je učinio jedan od njegovih antilitijskih suboraca. Predsjednik Pokreta za obnovu Kraljevine Srbije (POKS) Vojislav Mihailović požurio je poručiti Đilasu da nije u pravu kad tvrdi da je "Hil na platnom spisku Aleksandra Vučića, jer može biti samo suprotno". U nastavku svoje objave Mihailović piše: "Ne vidim logiku u Đilasovoj optužbi prema američkom ambasadoru, jer svako u Srbiji zna da Kristofer Hil odlučuje o svemu, pa i o tome hoće li biti rudnika litijuma u Srbiji ili ne, a ne Aleksandar Vučić. Odlučivao je Hil o svim važnim pitanjima, od najkrupnijih, poput onog hoće li Srbija prihvatiti antiustavni i antisrpski francusko-nemački sporazum ili ne, pa do banalnih stvari hoće li biti gej parade u Beogradu ili ne, ili o slučaju dijaloga vlasti i opozicije oko izbornih uslova." Na kraju Đilasu zapravo stavlja pod nos da je Hil u pravu kad prepoznaje da među antilitijskim protivnicima ima i onih koji se protive europskom putu Srbije. Lider POKS-a, naime, tvrdi da je "Srbija dolaskom Vučića na vlast potpuno izgubila svoj suverenitet i pretvorila se u zapadnu koloniju do to mere da ne sme da pošalje niti predsednika, niti premijera na sastanak BRIKS od istorijskog značaja, na lični poziv predsednika Rusije Vladimira Putina".
Jedna gotovo usputna opaska američkog ambasadora razbucala je idiličnu sliku o još jednom okupljanju srpske opozicije pod zajedničkom antilitijskom zastavom. Opozicija je tu sliku počela prodavati srpskoj javnosti odmah nakon što su svi opozicijski parlamentarni zastupnici potpisali i predali zahtjev za održavanje izvanredne sjednice Narodne skupštine na kojoj bi se razmotrio njihov prijedlog zakonske "zabrane istraživanja i iskopavanja litijuma na teritoriji Srbije". Zastupnica Đilasovog SSP-a Marinika Tepić opozicijski prijedlog reklamirala je kao potez kojim se "sprečava namera Aleksandra Vučića i njegovih partnera iz privatne kompanije Rio Tinto da od Srbije naprave eksperiment sa trajnim posledicama i prvim ekološkim iseljenicima u Srbiji". Nadovezala se zastupnica Ekološkog ustanka Danijela Nestorović poručivši da su prijedlog zabrane istraživanja i iskopavanja litija i ujedinjavanje opozicije "jedan od načina da rešimo agoniju u kojoj živimo već godinama. Suština je da je ovo jedno ujedinjenje po pitanju osnovnih prava svakog građanina Republike Srbije, pravo na život, na čistu vodu, čist vazduh i plodnu zemlju, to je ono oko čega se nikada nećemo razilaziti, niti će nas deliti ideologije i različiti programi političkih stranaka".
No sumnju u tu priču među prvima su posijali lideri Ekološkog ustanka svojim nemuštim objašnjenjem zašto predloženim zakonskim promjenama nisu tražili trajnu zabranu istraživanja i kopanja litija, jer su ostavili mogućnost da se ona dopuste nakon opozicijskog preuzimanja vlasti. Čudotvorna politička svojstva litija i u Srbiji ipak imaju rok trajanja i upotrebe. Zato je sve izglednije da će i Srbija protiv litija doživjeti sudbinu Srbije protiv nasilja.
