Srpsku opoziciju je više nego dobar rezultat na lanjskim prosinačkim parlamentarnim, vojvođanskim i beogradskim izborima razoružao umjesto da je mobilizira na još snažnije oponiranje vladajućoj naprednjačkoj koaliciji. U samo nekoliko mjeseci od prošlih izbora, nakon kojih je tvrdila da je pobijedila u Beogradu i da će isto učiniti u Novom Sadu, Nišu i Kragujevcu, uoči lokalnih izbora koji će se održati za desetak dana, 2. lipnja, očekivanja opozicije naglo su splasnula. Samo najveći oporbeni optimisti vjeruju da još uvijek mogu pobijediti na gradskim izborima u Beogradu, a većina se zapravo nada da eventualno mogu pobijediti u Novom Sadu ili Nišu te u nekoliko središnjih beogradskih općina.
Opozicija je uglavnom sama ispuhala svoj balon optimizma. Umjesto da prigrle stotine tisuća birača koji su ih, pogotovo u Beogradu, doveli na rub preuzimanja vlasti, opozicijske stranke i njihovi lideri u prvih nekoliko mjeseci poslije izbora posvetili su se dokazivanju da je Vučićeva stranka svoje beogradsko biračko tijelo uvećala izbornom krađom, odnosno nezakonitim dodavanjem "fantomskih birača" na svoj izborni konto. Od tog bavljenja tuđim biračima oporbenjaci su, barem u prvom koraku, ipak izvukli značajnu korist. Uz pomoć međunarodnih nadzornika srpskih izbora, isprovocirali su ponavljanje gradskih izbora u Beogradu, a potom njihovo objedinjavanje sa svim preostalim lokalnim izborima. Izboksali su zajedničko parlamentarno tijelo za kontrolu biračkih spiskova i izbornog procesa te zakonsku promjenu kojom je propisano da birači koji su od prošlogodišnjeg srpnja promijenili prebivalište ne mogu glasati na novim adresama stanovanja. Zbog toga je oko 52 tisuće birača skinuto s aktualnih biračkih spiskova i vraćeno na svoja stara biračka mjesta za izbore koji će se održati 2. lipnja.
No i ta brana kojom se sprečava migracija birača, koja je po tvrdnjama opozicije bila glavna poluga naprednjacima za izbornu krađu na prosinačkim beogradskim izborima, nije bila dovoljna da potakne sve opozicijske stranke da izađu na lipanjske gradske i općinske izbore u 87 lokalnih samouprava. Donedavno glavne opozicijske stranke, Stranka slobode i pravde Dragana Đilasa i Novi DSS Miloša Jovanovića pokušale su čitavu opoziciju nagovoriti na bojkot svih lokalnih izbora, a kad im to nije pošlo za rukom, odlučile su da će ih same bojkotirati. Nakon što je većina drugih opozicijskih stranaka odlučila izaći na izbore gdje god imaju stranačke ogranke, i SSP i Nova DSS izbore će bojkotirati u Beogradu, a na ostalima će selektivno sudjelovati.
U međuvremenu su se u igru ubacili neki novi opozicijski izborni igrači, a među njima je najintrigantnija odluka ekološkog pokreta "Kreni promeni" i njezinog lidera Save Manojlovića da samostalno izađu na izbore, iako su lani odbijali da se pridruže udruženoj opozicijskoj koaliciji "Srbija protiv nasilja", a dugo su zagovarali i bojkot izbora. Njihov potez dodatno je raspirio predizborne sukobe među opozicijskim strankama, ali i gotovo posve obesmislio bojkot izbora. Analitičari procjenjuju da će sva ta opozicijska zbrka demotivirati opozicijske birače i da će u odnosu na prosinačke izbore izlaznost opozicijskih birača biti manja na lipanjskim izborima. To će olakšati izbornu pobjedu naprednjačkoj koaliciji kojoj su se na predstojećim izborima i formalno pridružili SPS Ivice Dačića i Zavetnici.
Tabela u koju su politolozi Boban Stojanović, Aleksandra Ivković i Boris Kaličanin unijeli sve proglašene izborne liste, doduše prije zaključivanja njihovog konačnog spiska, razgolitila je svu zbrku koju je prouzročilo opozicijsko natjeravanje oko bojkota izbora. Najapsurdniji podatak je da će zagovornici izbornog bojkota, SSP, Novi DSS i Srce imati više izbornih listi nego protivnici bojkota Nestorovićev pokret "Mi – Glas iz naroda" i Manojlovićev "Kreni promeni". Tabela inače kaže da će jedino koalicija Vučićevih naprednjaka imati svih 87 izbornih listi, da će Narodni pokret Srbije imati njih 57, Zeleno levi front 34, Novi DSS 27, SPP 16, Srce deset, "Kreni promeni" devet i "Mi, snaga naroda" osam.
Jedan od autora tabele Aleksandar Ivković, komentirajući za Blic njezine podatke, zaključio je da "nema velike razlike između opozicije koja izlazi na izbore i one koja bojkotuje izbore u Beogradu". Dodaje i da je "teško reći da li u nekim opštinama stranke ne izlaze na lokalne izbore zato što bojkotuju glasanje ili zato što nemaju odbore. Mnoge stranke nisu transparentne, pa se tako ne zna koliko imaju odbora i gde tačno, odnosno da li imaju odbore u opštinama u kojima se 2. juna održavaju izbori."
Najviše izbornih listi, po 14, ponuđeno je biračima na gradskim izborima u Beogradu i Novom Sadu, a slijede ih gradski izbori u Nišu s 11 izbornih listi. Gradski izbori u Novom Sadu zanimljivi su i zbog činjenice da će se na njima SNS-ovoj koaliciji suprotstaviti udružena opozicijska lista na kojoj su kandidate istaknuli zagovornici i protivnici izbornog bojkota. Na opozicijskoj izbornoj kobasici u Novom Sadu uvezalo se 12 stranaka i pokreta: Srpska koalicija Nada (Novi DSS, POKS), Stranka slobode i pravde, Narodni pokret Srbije, Demokratska stranka, Srbija centar SRCE, Pokret slobodnih građana, Zeleno levi front, Ekološki ustanak, Pokret za preokret, Građanski pokret Bravo, Liga socijaldemokrata Vojvodine i Vojvođani.
Aleksandar Ivković ističe da "stranke koje bojkotuju izbore u Beogradu, a izlaze na izbore van prestonice to objašnjavaju time da su nepravilnosti najbolje dokumentovane u Beogradu, a da su svojim odborima u unutrašnjosti ostavili mogućnost da sami odluče da li će ići na izbore ili ne. Videćemo koliko će ta argumentacija biti ubedljiva za njihove birače. Tu je bojkot opozicija na meti kritika zbog nedoslednosti. Moguće je da će zbog toga doći do pretakanja glasova i da će birači stranaka bojkot opozicije glasati za neku od opozicionih lista koja izlazi na izbore."
Bojan Klačar iz Cesida uvjeren je da "sve što se dogodilo u opoziciji u prethodnih mesec dana predstavlja od lošeg ka gorem scenariju". Odrazilo se to i na izbornu kampanju koja je tek desetak dana prije izbora ponešto živnula. Vladimir Pejić iz agencije "Faktor plus" procjenjuje da "u standardnom obliku ne verujem da će biti neke kampanje onako kako smo navikli, niti zanatski, niti suštinski, niti politički".
Njegove riječi djelomično potvrđuje Dobrica Veselinović koji kao kandidat za gradonačelnika predvodi lijevo-liberalnu opozicijsku listu "Biramo Beograd". Veselinović, naime, tvrdi: "Mi smo u ozbiljnoj kampanji, a nadu da ćemo uspeti na ovim izborima uliva nam energija ljudi na ulicama. Tačno je da nema kampanje na televizijama ali je ima na ulici, u kampanji 'od vrata do vrata' su stotine naših aktivista, svaki dan se srećemo i razgovaramo sa građanima, vodimo kampanju na društvenim mrežama." Lider Zeleno-lijevog fronta optimistično dodaje da "na nekim opštinama postoje samo po dve liste, ili eventualno treća koja je fantomska i sigurni smo da ćemo tu dobiti. Nemamo mi iluzije da su izbori fer i pošteni, ali smo izašli da se borimo jer bi sve drugo bilo prepuštanje Beograda SNS-u. Mislim da izborni uslovi nisu isti jer smo sada prvi put seli da pregovaramo sa SNS-om. Naša radna grupa češlja birački spisak, i ima napretka. Taj napredak nije 100 odsto super. Govorili smo i pre i posle prošlih izbora da nisu uslovi idealni, ali sada kažem da je moja obaveza da se borim za svaku opštinu, grad, mesnu zajednicu. Mi moramo to da uradimo zbog budućih generacija."
Veselinovićev je problem što plamičak njegova optimizma odmah pokušava ugasiti lider SSP-a Dragan Đilas koji uporno ponavlja da opozicija "nema nikakve mogućnosti da pobedi na beogradskim izborima, bez minimalnih mogućnosti, pre svega tih da ljudi koji imaju lažna prebivališta, koji ne žive u Beogradu a glasaju, moraju biti izbačeni iz biračkog spiska". I dok Veselinović u kampanji ističe da koalicija koju predvodi "ne želi da pusti da drugi odlučuju o njihovoj sudbini naredne četiri godine", Đilas mu uzvraća da on i njegova stranka ne žele da "budu sastavni deo te jedne lažne priče. I zbog toga ne učestvujemo na izborima u Beogradu".
