Srpska opozicija uglavnom je paralizirana. Većina opozicijskih lidera je zanijemjela i šutke promatra što se u Srbiji i oko nje događa. Na prve javne istupe članova nove-stare vlade premijerke Ane Brnabić ne reagiraju, ali zato na maglovite najave odbačene ministrice energetike Zorane Mihajlović da bi mogla iz naprednjačkog preći u opozicijski tabor nasrću đonom, poručujući joj da među njih može doći samo kao svjedok pokajnik. Čekajući zimu u kojoj će se jasnije vidjeti hoće li Srbiju preplaviti val hladnoće sa Zapada ili Istoka, tamošnje opozicijske stranke povukle su se u svoje zimske brloge i, dodatno se ukopavajući, pokušavaju se zaštititi od prvih valova hladnoće ma s koje strane dolazili u Srbiju.
Glasnijih izuzetaka, naravno, ima. Među njima prednjače stranke parlamentarne desnice. Kako su parlamentarni status stekle ponajprije zbog toga što su u izbornoj kampanji vikale da "ne daju Kosovo" i da su "protiv uvođenja sankcija Rusiji i protiv članstva Srbije u EU-u", i u postizbornim vremenima čvrsto se drže takve politike na dva šarafa. Centrističke i lijevo-liberalne stranke spustile su predizborni tonus i ispod glasa brundaju protiv vlasti, načelno je prozivajući, a konkretno su pojedine među njima najdalje dobacile pozivajući građane da traže odštetu zbog odluke vladajućih da početak sezone grijanja pomjeri za dva tjedna zbog iznadprosječno toplog vremena. Međutim, vladajuća naprednjačka koalicija i taj im je adut odmah izbila iz ruku jer su početkom ovoga mjeseca toplane počele grijati stanove, iako se i tih dana temperatura u Srbiji dizala do ljetnih skoro 30 stupnjeva Celzija.
Unatoč ljetu koje traje skoro šest mjeseci, za kojih se čekalo da se s "ljetovanja" vrati i nova naprednjačka koalicijska vlada, opozicija se zamrznula i jedva daje znakove života. Istovremeno, i oko nje bukti rat u Ukrajini, nametanjem "državnih" tablica kosovskim Srbima Kurtijeva vlada cijelom svijetu, a ponajprije Beogradu, još jednom želi dokazati da je Kosovo samostalna i suverena država, a Europska unija prijeti sankcijama i od srpskih vlasti papagajski zahtijeva da uskladi svoju s europskom politikom sankcija Rusiji, dok Moskva znakovito šutke odbija njihove molbe da im isporuči dodatne količine plina po povoljnijim cijenama od tržišnih. Umjesto da se u takvoj lavini pritisaka sa svih strana u nebranom grožđu zatečena i zbunjena nađe vladajuća koalicija, u njega je upala srpska opozicija, pa je ne znajući na koju bi se stranu okrenula, svoje djelovanje uglavnom stavila na led. Zbog toga joj je kroz prste iscurilo šest mjeseci pasivnog čekanja da Vučićevi naprednjaci formiraju novu vladu u kojima su kupovali vrijeme da u tehničkom mandatu pripreme zemlju za udar zimske verzije energetske krize, ali se i pripremili za nastavak šahovske partije koju igraju s Europskom unijom oko uvođenja sankcija Rusiji i pregovora s Prištinom.
I najnovije istraživanje rejtinga političkih stranaka, koje je ove jeseni provela agencija Faktor plus, pokazalo je da se od velikih travanjskih izbora do danas skoro ništa nije promijenilo u stranačkom političkom sustavu u Srbiji. Vučićeva Srpska napredna stranka i bez vlade zadržala je svoju uvjerljivo dominantnu poziciju među biračima, jer bi i danas za nju glasalo 43,6 posto birača. Na ljestvici slijede njihovi glavni koalicijski partneri, Dačićeva Socijalistička partija s 10,8 posto biračke podrške, a iza njih se kao i na parlamentarnim izborima smjestila Đilasova Stranka slobode i pravde sa 6,8 posto podrške birača. Podrška birača ponešto je narasla jedino trima parlamentarnim strankama desnice: koaliciji koju predvodi Novi DSS s izbornih 3,8 na 5,7 posto podrške, Zavetnicima s 3,7 na 4 posto i Dverima s 2,2 na 3,4 posto. Izborni prag preskočio bi jedino još lijevo-zeleni Ne davimo Beograd s 4,3 posto biračke podrške. Ispod izbornog cenzusa ostala bi Jeremićeva Narodna stranka s 2,8 posto podrške anketiranih birača, zatim Lutovčeva Demokratska stranka s 2,2 posto, Tadićev SDS i Šešeljev SRS s 1,5 posto te Dosta je bilo s 1,3 i Pokret slobodnih građana s 1,2 posto.
Što Europska unija više pritišće Srbiju da uvede sankcije Rusiji i ubrza pregovore o normalizaciji odnosa s Prištinom i dopusti da Kosovo po međunarodnim institucijama prohoda kao samostalna država, jedino srpskoj desnici ponešto raste podrška birača, jer se svim tim briselskim zahtjevima već dulje vrijeme glasno protivi. Drugih mamaca za birače nema i njihovu podršku može okrupnjati ujedinjavanjem u jednu stranku ili radikalnim zaokretom vladajuće koalicije i brzopoteznim prihvaćanjem svih zahtjeva koji joj stižu iz kakofonične Europske unije.
No strankama vladajuće koalicije, SNS-u i SPS-u, takav radikalni zaokret zasad ne pada na pamet, jer istraživanja javnog mnijenja pokazuju da ga velika većina njihovih birača ne bi mogla tako lako progutati. U manjoj mjeri u sličnoj su situaciji i tzv. proeuropske srpske stranke koje se načelno protive uvođenju sankcija Rusiji, ali bi ih uvele ako su one uvjet za nastavak pristupnih pregovora s Europskom unijom. Oko pregovora s Prištinom i eventualnog priznavanja kosovske samostalnosti još su manje razlike između naprednjačko-socijalističkog biračkog tijela i onog koje podržava Đilasov SSP, iako bi SNS i SPS puno više ugrozili svoj status među biračima, ali i SSP-u bi u pitanje došla podrška trećine njihovih birača koji se protive priznanju Kosova, a upitno je kako bi reagiralo i preko 40 posto njihovih birača koji smatraju da bi srpske vlasti trebale popustiti u pregovorima s Prištinom, ali ne povlače granicu koju to popuštanje ne bi smjelo preći.
Pritisci i zahtjevi iz Europske unije kojima se od Srbije traži da uhvati korak s njezinom vanjskom i sigurnosnom politikom nedvojbeno idu na ruku srpskoj desnici povećavajući joj podršku birača, a posredno otežavaju djelovanje lijevo-liberalnim i centrističkim opozicijskim strankama, jer oko četvrtini njihovih birača briselski zahtjevi ne idu pod kapu. Gubitak tih birača ugrozio bi njihov parlamentarni status i zato ne čudi da su se odlučili, barem do proljeća, praviti politički mrtvima. Njihovo zimovanje bit će natopljeno vlažnim snovima u kojima će Vučićeva naprednjačka koalicija biti prisiljena prva pokleknuti pred pritiscima i donijeti odluke koje će ili iz temelja uzdrmati njihovu stamenu biračku tvrđavu ili će na Srbiju navući bijes i sankcije Europske unije pod kojima će pokleknuti mnogi birači u Srbiji koji danas pokazuju srednji prst Bruxellesu i zaklinju se na vjernost Putinovoj Rusiji.
