U kakvom se kontekstu održao referendum na kojemu je prošle nedjelje odbijen prijedlog za promjenu ustava Čilea?
Za početak bi bilo dobro prisjetiti se da su 2019. godine Čileanci izašli na ulice i pokazali silnu želju za pravednijim sustavom, za što su se u listopadu 2020. izjasnili sa 78 posto podrške. No zatim se zbog pandemije više puta odgađao termin referenduma, razmišljalo se treba li uopće sazvati ustavotvornu skupštinu, da bi u svibnju 2021. na izborima za članove skupštine izlaznost bila svega 43 posto. Posljedica toga je bila da izabrani članovi nisu reprezentirali cijelo društvo jer je došlo do nadpredstavljenosti ljevice. Konstantno su izbijali skandali unutar skupštine, više puta su se pomicali rokovi, a predsjednik Gabriel Boric u posljednje se vrijeme distancirao, jer su sve ankete od početka godine govorile da prijedlog neće proći. Ipak, nije se očekivalo da će čak 62 posto birača glasati protiv. Izašlo je 13 milijuna ljudi, što je ogromna većina, svih 16 regija glasalo je protiv, a prijedlog je prošao u samo osam od 346 komuna. Dakle plebiscitarno definitivno "ne".
Što je u samom sadržaju prijedloga građanima bilo sporno?
Općenito, prijedlog je bio utopijski i preambiciozan. Sa 180 stranica i 388 članaka bio je i predugačak, s člancima koji su napisani preapstraktno i fluidno. Nekim biračima nije odgovaralo što se pravo na vlasništvo trebalo smanjiti, dok je drugima smetao prijedlog da se ukine Senat (gornji dom parlamenta) i stvori neko novo tijelo. Zatim da autohtoni narodi imaju autonomne ovlasti koje uključuju i vlastiti pravni sustav, bez da je objašnjeno kako bi se tamo primjenjivalo "obično" čileansko pravo. Mnogima je bila sporna i odredba prema kojoj bi Čile bio plurinacionalna država, a ne država Čileanaca.
Što će se dalje događati?
Ovo će imati posljedice po samog Borica, koji je izuzetno pošteno prihvatio poraz. No on je izgubio značajnu podršku javnosti pa je početkom godine negativan stav o njemu imalo 20 posto birača, a sada skoro 56 posto. Kongres će vjerojatno donijeti odluku o formiranju nove Ustavotvorne skupštine, ali bez prisustva tolikog broja neovisnih kandidata i aktivista, kao i o tome da se prijedlog Ustava ovaj put ne piše dvije godine nego šest mjeseci. Vjerojatno će doći i do promjene kabineta u kojoj će se Boric riješiti dijela svojih mladih i neiskusnih ministara i okrenuti se umjerenijoj lijevoj politici.
