“Preporučujem smijeh, u svakoj situaciji”, kazala je pjesnikinja Lidija Deduš, autorica zapažene zbirke “ja se zovem lidija deduš” u emisiji Vide TV Zavidavanje by Lado Tomičić, koju možete gledati na ovoj poveznici.
Nakon što je u listopadu prošle godine objavljena, zbirka “ja se zovem lidija deduš” postala je književna senzacija u Hrvatskoj i regiji. Autorica je rođena 1977. u Banja Luci, a 1992. iz ratnog Sarajeva doselila je u zagorsko selo pored Varaždina. Radila je mnoge poslove; sada je činovnica u banci, a njezin književni uspjeh sustavno raste. Objavila je i zbirke poezije “Apatridi i ostale čudne ličnosti” 2018. godine, “Ništa od najavljivanog kraja svijeta” 2019. i “Razglednice iz prašnjave republike” 2020. godine. Dobitnica je nekoliko književnih nagrada, a radovi su joj prevedeni na engleski, francuski, makedonski, litavski, albanski i grčki.
U Zavidavanju Lade Tomičića Deduš je govorila o svojem pisanju, osobnim i ratnim traumama, obiteljskim problemima, odluci da ne rodi djecu, o tome kako se liječi od depresije i o pripremama za kazališnu premijeru njezina dramskog teksta “Drvene ptice”. Ispričala je kako je prve zapise počela iz zabave objavljivati na Facebooku i kako su na njih mnogi pozitivno reagirali, među ostalima i pisci Kristian Novak i Miljenko Jergović te pjesnikinja Monika Herceg. Tako je počela i njezina književna karijera.
Ime i prezime pjesničkog glasa njezine četvrte zbirke, “lidija deduš”, napisani su malim slovom, “jer sam književnu lidiju deduš htjela udaljiti od sebe”, objasnila je dodajući kako zbirku ne treba čitati kao autobiografiju. “Kad sam odlučila te zapise staviti u knjigu, bila sam spremna prihvatiti rizik”, objasnila je detabuizaciju, izravnost, pa i grubost koji odlikuju jezgroviti izričaj zapisa u zbirci. “Otvorenost nije ništa strašno. Smeta mi što živimo u 21. stoljeću, a još uvijek šutimo, još tabuiramo društvene i intimne teme”, kazala je Deduš i dodala kako je zbirka u početku bila zamišljena kao niz humornih zapisa. “Preporučujem smijeh, u svakoj situaciji. Ali kako sam razvijala priču, osjetila sam kako iz mene izbija mentalna agresija i bijes”, objasnila je konačni rezultat.
Deduš je pričala o odrastanju u iznimno strogoj obitelji oficira JNA, očevu obolijevanju od depresije, obitelji i ratnim traumama u Sarajevu, izlasku iz opkoljenog grada, teškoj prilagodbi novoj sredini, vlastitom liječenju od depresije, ali i o odluci da ne rodi dijete. “Nije mi to bila teška odluka, jer seže još u ranu djetinju dob. Nisam zbog nje osjetila mnoge osude, osim malog pritiska sestre i mame. Mislim da su ljudi postali svjesni kako je zahtijevanje da rodiš mobing”, kazala je Lidija Deduš.
Najavila je i da piše roman te kako će u siječnju početi probe, a u veljači 2025. biti spremna kazališna premijera njezine drame “Drvene ptice”. Napisala ju je prema istinitom događaju, ubojstvu njezine poznanice koju je 1986., još maloljetnu, usmrtio maloljetnik čiju je ljubavnu ponudu odbila.
