Uhljeb; učinkovitiji tranzicijski termin, u službi stigmatizacije svakog oblika budžetsko financiranih djelatnosti i zaposlenika u javnom i državnom sektoru.
U ‘zreloj’ fazi naše tranzicije, prije desetak godina, srednjostrujaškim se medijima započinje distribuirati ova neobična riječ. ‘Tajming’ agresivnog agitpropa hranjenog uhljebom nije slučajan. U tom se razdoblju, vođeni logikom predatorskog kapitalizma i u imenu ‘inovativnih’ privatno poduzetničkih inicijativa, traže načini kako oslabiti javni sektor, prokazati njegov navodno povijesno atavistički karakter za standarde ‘suvremenog kapitalističkog svijeta’.
Pokazat će se kako je uhljeb dio šireg agitpropa i ideološkog rata u službi promicanja vrijednosti neoliberalnog kapitalizma, stigmatizacijska alatka namijenjena prokazivanju i obezvrjeđivanju svega i svih koji su ‘prikačeni na državne jasle’. Trebalo je uprijeti prstom na cijelu armadu nedopustivo ‘zbrinutih’ medicinskih sestara, teta u vrtićima, nastavnika, vatrogasaca… te arhetipske relikvije ‘prošlih vremena i ideologija’. A kada se konačno riješimo ‘viškova’ tih neproduktivnih radnika i radnica u javnom i državnom sektoru i kada nam započne urušavanje službi od temeljne društvene važnosti, e tada će nam ti isti neoliberalni jastrebovi ponuditi jeftinu najamnu radnu snagu angažiranu preko njihovih agencija za privremeno zapošljavanje, sve pod etiketom ‘novih poslovnih modela javno-privatnog partnerstva’ između države i privatnog sektora.
Uhljeb je bastard socijalizma, biće ‘zapelo u vremenu’, nedostojno izazova tranzicije. Parazit koji – vidi grijeha! – želi živjeti samo od svoga rada, skeptičan spram apela da se odvaži na učešća u financijsko-dioničkim špekulacijama ili izazovima rizika koje nosi slobodna poduzetnička inicijativa novih ekonomija. Uhljeb je i specifična, neobična jezična konstrukcija u hrvatskom jeziku koja u sebi baštini leksik karakterističan za istočnu, srbijansku varijantu ovog jezika, ‘preveden’ iz ekavskog u ijekavski idiom. Kupuju li i jedu li to Hrvati/ce hljeb, a ne kruh? Zašto uhljeb, a ne recimo ukruh?
Stoga je uhljeb više od nefunkcionalnog, zastarjelog, preplaćenog i lijenog društvenog protagonista, on je i prijetnja s istoka, najbliži drugi koji je vječita povijesna nepogoda. Ideološka konotacija ovog pojma glasi: Hrvati/ce koji zarađuju svoj kruh isključivo putem rada u javnom i državnom sektoru tranzicijski su višak nedostojan vremena u kojemu žive i stoga ni ne zaslužuju više i bolje od mrvice srbijanskog hljeba.
