GLOBALIZACIJA; termin anglosaksonskog porijekla koji derivira iz imenice global (opći, svjetski, planetaran) i glagola globalize (učiniti nešto sveopćim, svjetskim, planetarnim). Etimologija pojma upućuje nas na njegovu školsku, ‘neproblematičnu’ definiciju: globalizacija je splet ekonomskih, političkih i kulturalnih procesa općih razmjera koji rezultiraju pojačanom planetarnom komunikacijom roba, usluga, ideja, migracijama ljudi… te posljedičnom percepcijom svijeta kao jedne povezane, suodnosne cjeline. Politološka, sociološka, povijesna proučavanja globalizacije kao zasebne paradigme etabliraju se sa 1970-im, no ne postoji konsenzus od kada, s kojim povijesnim razdobljem, datiraju počeci globalizacije. Je li antički Rim imao odlike globalnog imperija u okvirima tadašnjeg svijeta? Jesu li prekooceanska putovanja od 15., 16. stoljeća nadalje i kolonijalno-osvajački pohodi u 18. i 19. stoljeću počeci ‘prave’ globalizacije ili je pak o globalizaciji u suvremenom smislu te riječi izlišno govoriti prije zadnjih desetljeća 20. stoljeća, kraja ‘hladnog rata’, neoliberalizma i epohe interneta?
Mnogi kritički orijentirani analitičari globalizacije, primjerice sociolog Ulrich Beck, naglasit će da je globalizacija – bez obzira na kulturološke i/li medijske učinke ‘sužavanja, kompresije u percepciji svijeta’ – ipak i prije svega ekonomski projekt kapitalističkog ‘centra’ koji nikako i nikad nije amnestiran klasične matrice moći u vidu disbalansa onih moćnijih i onih nemoćnijih, onih u ‘središtima’ i onih na ‘periferijama’, onih koji globaliziraju i onih koji su globalizirani, lišen jednakopravnog sudioništva u tim procesima.
Nije teško uočiti kako je jednosmjerno kolanje korporativnog kapitala roba, ideja, ekspertnih usluga… ono što je globalnog karaktera, dok za mnoge ljude svijeta to isto ne važi, o čemu recentno svjedoči tzv. migrantska kriza. Prostor nekadašnje Jugoslavije, pa tako i Hrvatske, u svoje je vrijeme bio aktivnije uključen u procese tadašnje globalizacije i u njima je neusporedivo važnije politički i ekonomski kotirao nego danas, ponajviše zahvaljujući ingenioznom projektu i liderskoj poziciji u najglobalnijem svjetskom međunarodnom pokretu druge polovice 20. stoljeća, pokretu nesvrstanih (pritom treba imati na umu i kritike koje u takvoj politici pronalaze elemente jugoslavenske kolonijalističke ekonomske ekspanzije spram dijelova Afrike i Azije). U razdoblju tranzicije – nakon pada Berlinskog zida, kraja režimskog socijalizma i raspada SFRJ – naše se mjesto i relevantnost na mapi globaliziranog svijeta današnjice teško može i povećalom pronaći.
