Oko 225 milijuna ljudi na svijetu je tijekom 2021. trebalo humanitarnu pomoć. No dok su u pojedine tragedije uprte oči čitave svjetske javnosti, druge su potpuno nevidljive. Ugledna međunarodna humanitarna organizacija Care International nedavno je u svom godišnjem izvještaju navela deset zemalja o kojima su svjetski mediji na pet najznačajnijih jezika najmanje izvještavali, i to unatoč činjenici da je u svakoj od tih država najmanje milijun ljudi zahvaćeno sukobima ili klimatskim katastrofama. Na vrhu liste nalazi se Zambija, u kojoj je 1,2 milijuna ljudi pothranjeno, a 60 posto stanovništva – koje broji 18,4 milijuna ljudi – preživljava ispod stope siromaštva, odnosno živi s manje od 1,9 dolara dnevno. Problemi sa sigurnošću prehrane u Zambiji uglavnom su uzrokovani sušama, poplavama i rastom cijena kukuruza. Na drugom se mjestu nalazi Ukrajina: iako čitava svjetska javnost trenutno napeto prati pregovore Rusije i zapada, daleko manje pažnje dobija više od tri milijuna ukrajinskih građana kojima je potrebna pomoć kako bi preživjeli. Na trećem mjestu je Malavi, u kojem je ozbiljno pothranjeno 17 posto stanovništva, a glavni razlozi su suše, poplave i ciklon Idai, koji je 2019. uništio velik dio žetve.
U Srednjoafričkoj Republici humanitarnu krizu dodatno je pogoršao građanski rat. Osim što je nesigurna ishrana čak polovice stanovništva, interno je raseljeno više od 700.000 ljudi, od čega više od polovice čine djeca. U SAR-u djeca školu u prosjeku pohađaju svega četiri godine, djevojčice tri, a gotovo svako treće dijete radi. Ne čudi da na globalnom indeksu ljudskog razvoja SAR zauzima pretposljednje mjesto. U centralnoameričkoj Gvatemali dvije trećine populacije živi s manje od dva dolara dnevno, 38 posto stanovništva ima problema s redovnom ishranom, a pri tom je riječ i o jednoj od najopasnijih zemalja na planetu, s velikim brojem ubojstava. Nasiljem i siromaštvom teško je pogođen i susjedni Honduras, u kojem 70 posto stanovništva živi u siromaštvu, a suše, uragani i poplave imaju dramatične posljedice za tamošnju poljoprivredu. U južnoameričkoj Kolumbiji velik dio stanovništva živi na području koje kontroliraju raznorazne oružane grupe, a oko 6,7 milijuna ljudi ovisi o humanitarnoj pomoći, među kojima gotovo četvrtinu čine izbjeglice iz Venezuele. Više od dva milijuna ljudi treba pomoć i u Burundiju, zemlji koja je gotovo posve zanemarena u svjetskim medijima, a pati od ekstremnih vremenskih nepogoda, gladi, političkih nemira i strukturalne diskriminacije žena. Klimatske katastrofe uvelike pogađaju i zapadnoafrički Niger, u kojem učestale poplave i suše imaju teške posljedice: gotovo polovica sve djece mlađe od pet godina je neishranjena. Nedovoljan pristup hrani muči i više od trećine stanovništva Zimbabvea na jugu Afrike, odnosno približno 5,7 milijuna ljudi.Zajedničko svim ovim zemljama je da se - s izuzetkom Ukrajine - sve nalaze na globalnom jugu.
"Klimatske krize ovdašnje ljude pogađaju ranije i mnogo gore no stanovništvo globalnog sjevera. Vidimo njihove realne posljedice – odgođene, destruktivne ili nepredvidljive padaline, neplodno tlo, uništene suše", poručio je Chidkondi Chabvuta iz Care Internationala u Malaviju. Također, humanitarne krize u pravilu natproporcionalno pogađaju žene i djecu: "U Hondurasu ljudi često govore da je siromaštvo žensko, jer s djecom uglavnom ostaju žene", stoji u Careovom izvještaju.
