Joe Sacco: The Fixer – A Story from Sarajevo (Jonathan Cape, London 2004. / BTC Šahinpašić, Sarajevo 2015.)
U "crtanom romanu" američkog Maltežanina Joea Saccoa taj se slavni strip-autor i novinar, začetnik reportažnog dokumentarizma u mediju stripa, poslije remek-djela "Sigurna zona Goražde" iz 2000., još jednom vratio temi rata u Bosni – kroz koju se, naravno, ogleda čitav jugoslavenski "rat za raspad". Za razliku od ranijeg stripa, "Fixer – Priča iz Sarajeva" ne pripovijeda o ratu kroz mnogo očiju izolirane muslimanske zajednice, nego se koncentrira na ratni put Nevena, sarajevskog Srbina koji unatoč etničkoj pripadnosti odlučuje braniti svoj rodni grad. Usprkos takvoj odluci i načelno kozmpolitskom karakteru i svjetonazoru, Neven nije nikakav anđeo, već sitni kriminalac i krijumčar, koji stranim novinarima može srediti ama baš sve, od lažnih isprava do usluga prostitutki. Zbog njegovih dvojbenih moralnih nazora, ni strip-reporter Sacco ni čitatelji/ce nisu sasvim sigurni što je u Nevenovoj štoriji istina, a što laž, kad je brutalno iskren, a kad začinjuje činjenice kako bi se prikazao boljim no što jest – mada nije nacionalist ni šovinist, itekako je krvav ispod kože. Možda je to najveće postignuće Saccovog "Fixera" – rijetko uvjerljivo izražavanje činjenice da kroz rat nitko ne prolazi neokrznut, razrađeno obvezujućim, potresnim, superiornim jezikom stripa.
Zoran Smiljanić & Blaž Vurnik: Spomini in sanje Kristine B., Ljubljana 1941–1945 (Muzej in galerije mesta Ljubljane, 2015.)
Pedeset godina prije ratova devedesetih bio je Drugi svjetski rat i brutalno mu svirepi lokalni odvojak, a sve te ratove regionalni autori/ce stripova vrlo su rijetko prikazivali izvan akcijsko-avanturističke, kvazirealistične žanrovske matrice. Zoran Smiljanić (r. 1961.), jedan od ključnih živućih slovenskih strip-autora, nezasluženo nedovoljno poznat izvan granica svoje zemlje i jezika, gotovo je cijeli svoj opus posvetio beskompromisnom raskrinkavanju sociopolitičkog konteksta koji proizvodi ratove u ovom dijelu svijeta ili pak šalje njegove stanovnike da ginu u udaljenim zakucima kontinenta ili druge strane planeta (serijal "Meksikajnarji", s koscenaristom Marijanom Pušavcem). Serijalizirajući većinu stripova u značajnom lijevom političkom tjedniku Mladina, Smiljanić je na razini široj od regionalne ostvario sadržajno i stilski iznimno dosljedan i zaokružen opus. Jedan od njegovih novijih stripova, nagrađivani "Spomini in sanje Kristine B." (rađen i u suradnji s povjesničarom dr. Blažom Vurnikom), pripovijeda o nacifašističkoj okupaciji Ljubljane iz perspektive bake koja u smiraj života o tome priča unuku, koji se isprva dosađuje, da bi zatim, sve zainteresiraniji, počeo spoznavati kako davni događaji utječu i na njegov mladi život. Uspješno izbjegavši didaktičku suhoću, autor je majstorski prikazao kako se nerazriješeni slojevi prošlosti vraćaju, sve dok se u zajedničkom pamćenju ne primi istina o počinjenim zločinima, neovisno o strani koja ih je skrivila, istodobno nenametljivo tumačeći najmlađim generacijama nemogućnost relativizacije odgovornosti za ratna nedjela, kao i štetnost i nerealnost nametanja kolektivne krivnje grupama ljudi ili cijelim narodima.
Stjepan Bartolić-Štef: Mudraci (biblioteka Kvadrat, Ogranak Matice hrvatske Bizovac, 2011.)
Vjekoslav Đaniš, rijetko uporni izdavač i urednik Kvadrata, od sredine devedesetih jedinog časopisa za kritiku i teoriju stripa u Hrvatskoj, u biblioteci Kvadrat već godinama također objavljuje strip-albume isključivo domaćih i regionalnih autora. Jedan od važnih albuma što ih je objavio jesu "Mudraci" omiljenog Štefa Bartolića, strip-serijal koji je startao ratne 1992. u Vjesnikovom Plavom zabavniku, nastavio se u Đaniševom magazinu Stari mačak, da bi prije samog albuma završio u časopisu HVIDRA-e. Album sabire svih šest epizoda, sjajnih "ratnih" minijatura koje nemaju ništa zajedničko bilo sa spektakularnim prikazima rata u akcijskim stripovima ili filmovima, bilo s propagandnim "ostvarenjima" što služe kamuflaži istine o ratnim brutalnostima. Ako je "Mudracima" išta nalik, to je bespoštedni češki humor poznat iz Hašekovog "Švejka" ili Menzelovih i Hrabalovih "Strogo kontroliranih vlakova", humor koji se bez straha ruga laži i moći, dok u srcu čuva milost za ljude. Takvi su i Štefovi "Mudraci" – strip milostiv prema tadašnjim sudionicima, a današnjim veteranima Domovinskog rata, tihoj većini koja se ratom nije okoristila, nego je njime "samo" obilježena, i jedini je takav strip što je o događajima s fronte urađen do dana današnjeg, jedini što im je pristupio s humorom koji liječi i oslobađa.
