Na mapi Hrvatske godinama se evidentiraju nova mjesta u kojima se dešava tiha, ali za lokalno stanovništvo vrlo uznemirujuća pojava nekontroliranog držanja stoke, i to uz uzurpaciju privatnog zemljišta, ometanje javnog reda i mira, a nerijetko i verbalne prijetnje te fizičke napade. Pojedinačne pojave uzurpacije tuđe imovine su pod utjecajem sve izdašnijih poljoprivrednih poticaja i novca iz EU-fondova prerasle u trend, i to svugdje gdje poljoprivredne površine nude nepregledan pogled i prostor za stoku koja luta bez ljudskog nadzora. Začetnici toga, sada već raširenog trenda, prije 13 godina bile su dvije obitelji koje su se doselile u udbinski kraj. Tada su, s nekoliko desetina konja koje su istovarili na Krbavsko polje, počeli vršiti teror nad lokalnim stanovništvom, sijući strah oko usamljenih i dislociranih staračkih kućanstava.

Samardžić nam je odgovorio da je u Otišiću napadnut od grupe Srba i da su oni koji su nas obavijestili o slučaju uzurpirali tuđe posjede. Tvrdi i da je problem samo to što je on Hrvat

Primjer s Krbavskog polja širio se polako i neprimjetno kao zaraza, pa su slučajevi lutanja stoke zabilježeni i na području Novog Vinodolskog, Slunja, Velike Gorice, Sunje, Pakraca… Naročito nehumano i bezobzirno ponašanje vlasnika stoke dešava se u selima gdje živi većinom staračko stanovništvo, koje zbog vlastite nemoći i opravdanog straha taj problem ne prijavljuje nadležnim institucijama. Jer ekonomski i birokratski je lakše objasniti štetu nastalu na oranicama, pašnjacima i livadama, nego uništeni mir staraca u vlastitom dvorištu. Prihvaćajući liniju manjeg otpora, stanovnici tih krajeva se pred stočnim stampedom najčešće povlače među zidove vlastitih kuća. No nije jednostavno objasniti, predočiti i izboriti se ni za naknadu štete koja nastaje na većim poljoprivrednim površinama.

Dok s jedne strane vlasnici stoke čine ogromne štete na tuđoj imovini, dotle s druge strane dobivaju enormne poljoprivredne poticaje po broju, odnosno grlu stoke. Kada se u mnogim selima tom neravnopravnom i agresivnom odnosu doda i politička komponenta jačeg, ili još teže, etnička razlika, problem nezakonitog držanja stoke zaprima još osjetljive dimenzije. I koliko god su u posljednjih deset godina, uz promjenu političkih garnitura na Markovom trgu, bile česte izmjene i dopune Zakona o poljoprivrednom zemljištu, one nisu riješile problem o kojem su Novosti već pisale u nekoliko navrata.

Posljednji slučaj nezakonitog držanja stoke na uzurpiranom zemljištu ovih smo dana zabilježili u Otišiću. Eskalacija sukoba u tom selu kraj Vrlike, koju nije spriječila ni zloglasna pandemija koronavirusa, završila je prijetnjama na nacionalnoj osnovi, intervencijom policije i kriminalističkim istraživanjem. S jedne strane su mještani Otišića, dvojica braće, četrdesetgodišnji Željko i tridesetosmogodišnji Jovica Rađen, a s druge Zdravko Samardžić, HDZ-ov vijećnik u Gradskom vijeću Grada Vrlike iz susjednog sela Maovice. I Rađeni i Samardžić su vlasnici obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, čija stoka pase podno Svilaje. Rađeni, koji su se iz izbjeglištva u rodno selo vratili 2012. godine, ističu da imaju 500 komada ovaca i obrađuju 127 hektara poljoprivrednog zemljišta registriranog u ARKOD-u, za čije korištenje imaju potpisane ugovore i punomoći od vlasnika poljoprivrednih parcela koje, po njihovim riječima, uzurpiraju goveda Zdravka Samardžića. Mještani Otišića, njih dvadesetak, potpisali su peticiju protiv, kako kažu, nezakonitog držanja stoke od strane HDZ-ovog vijećnika.

- U ponedjeljak su našu majku Darinku s ovcama otjerali iz polja koje je u našem vlasništvu. Sinovi Zdravka Samardžića prijetili su mojoj majci da je neće otjerati samo iz polja, nego iz kuće i domovine. Dok sam tjerao njegove krave sa svojih pašnjaka, Samardžić mi je, uz psovke na nacionalnoj osnovi, zaprijetio da ću tek vidjeti čije je to imanje i da će me prosvirati sačmom. Pozvali smo policiju, kojoj je Samrdžić rekao da je on ovdje 25 godina i da ga nitko sada neće istjerati. Mi smo ovdje životno ugroženi – takve prijetnje dobivamo usred opasne pandemije. Zahtijevam da se mojoj djeci i supruzi osigura prelazak u Srbiju jer se ovdje bojim za njihovu sigurnost - ističe Jovica Rađen i tvrdi da je zbog nekontroliranog Samardžićevog krda, koje broji oko 200 krava te 1000 ovaca i koza, ugrožena i državna cesta D1 Vrlika-Sinj-Split.

Onome tko ne drži stoku u skladu s propisima treba obustaviti poticaje. Samo po džepu, tu nas sve najviše boli – kaže Milan Uzelac, zamjenik načelnika općine Udbina

- Čitavo je selo talac njegove stoke. Život je ovdje nemoguć. Ta stoka, koja prevali devet kilometara da dođe do naših kuća i pašnjaka, više nije bez nadzora – ona je počela dolaziti da bi nas provocirala. Svaki dan tjeramo tuđe krave sa svojih pašnjaka, iz svojih oranica i dvorišta. Našim polupokretnim starcima u selu uništene su bašče, koje teško zasade uz pomoć štaka i stolice. Policija, naravno, dođe već kada krave odu iz bašči, pa pita stare bake: tko vam je napravio štetu, kolika vam je šteta, gdje su krave? Što starice koje žive od socijale ili skromne penzije mogu reći kada gradski vijećnik HDZ-a tvrdi da to nisu uradile njegove krave? Brat i ja smo jedini u selu koji imamo snage pružiti otpor ovom teroru. Samardžić u popodnevnim satima baca hranu za svoje krave na lokalni put, i kada u to vrijeme naiđete tuda, nema šanse da prođete. Moja kćerka koja ide u prvi razred ne može uliti vode na našem koritu jer se krave zalijeću prema njoj - nastavlja Rađen.

- Ta stoka je počela nadirati kako su rasli poljoprivredni poticaji. Samardžić drži stoku kako bi dobio na broju, a da pritom nema ni štale. U početku smo s njim pokušali lijepo razgovarati, sve on lijepo obeća, a onda nastavlja po starome. Svi skidaju odgovornost sa sebe. Kada naši sumještani nezakonito držanje stoke koja čini štetu na privatnim posjedima prijave policiji, oni ih upute komunalnom redaru, koji ih opet vrati na adresu policije. Kažu da je jedino rješenje da podnesem privatnu tužbu protiv Zdravka Samardžića, ali ja nemam zašto da se s njim tužim – on me tjera s moje zemlje, s njim treba da se tuži policija. Ne želim biti građanin drugog reda: u sustavu sam PDV-a, redovno izvršavam svoje obaveze prema državi, čist sam i pošten. Državi ne dugujem ni lipe. Prodali smo dva stana u Beogradu da bismo uložili 100.000 eura u farmu u našem Otišiću. Nitko nam ništa nije poklonio - dodaje Jovica Rađen.

Pokušali smo kontaktirati i Zdravka Samardžića. Odgovorio nam je SMS-om da je u Otišiću napadnut od grupe Srba i da su dotični, koji su nas obavijestili o slučaju, uzurpirali tuđe posjede. Tvrdi i da je problem samo to što je on Hrvat. Iz Policijske uprave Splitsko-dalmatinske potvrdili su Novostima da je u ponedjeljak, 23. ožujka u službene prostorije Policijske postaje Sinj pristupio muškarac koji je prijavio kako mu je istog dana na području Otišića jedan muškarac uputio prijetnje. ‘Odmah po zaprimljenoj dojavi, policijski službenici su pronašli tu osobu, uhitili ga i doveli u službene prostorije te je nad njim u tijeku kriminalističko istraživanje’, odgovorili su nam iz Policijske uprave, ne navodeći međunacionalnu pozadinu incidenta.

A što zakon kaže o ovim situacijama koje unose nemir, strah i svakodnevne policijske intervencije u male sredine, koje zatim daleko od gradske vreve i očiju javnosti postaju poprišta gdje vlada zakon jačega? Zakon o zaštiti životinja kaže da posjednik ne smije napustiti domaću životinju i ako postupa protivno tome, čini prekršaj za koji se može izreći novčana kazna od 30.000 do 50.000 kuna. U istom zakonu se navodi da je posjednik dužan obavljati kontrolu svih životinja koje drži u sustavu proizvodnje, i to najmanje jednom dnevno. Za svako nepoštivanje i neusklađenost propisana je kazna, a kontrolu provođenja ovih mjera uz Ministarstvo poljoprivrede na terenu obavljaju veterinarski i poljoprivredni inspektori iz Državnog inspektorata Republike Hrvatske. Kako to u praksi zaista funkcionira zna Milan Uzelac, zamjenik načelnika općine Udbina, u kojoj su se prije više od deset godina pojavili prvi slučajevi uzurpacija i nekontroliranog držanja stoke, a koji postoje i dan-danas.

- Nama je poljoprivreda vitalna stvar pa je problem nezakonitog držanja stoke najveća rak-rana u općini. To je problem koji nikako ne možemo riješiti. Riječ je o čistom bezvlašću i nikom ništa – širi se i trajat će tko zna dokle. Prvo je postojao problem s dvije familije, a sada ih je već desetak. Takvo stanje na terenu mnogo ograničava život lokalnog stanovništva. Tamo gdje su naši ljudi prije deset godina orali, više ne oru, jer gdje dvaputa ulete konji i krave, tu se više biljka ne može oporaviti. Lokalno stanovništvo je nemoćno, šuti, povlači se i ide linijom manjeg otpora. Kada pitam ljude zašto dozvoljavaju da im tuđi konji i krave uništavaju imanja, odgovore: što ću, ako što kažem, ubit će me - ističe Milan Uzelac i dodaje da se općina Udbina nebrojeno puta obraćala nadležnim institucijama, ali bez ikakvog rezultata.

- Prijašnjih godina kretali smo od stočarskog inspektora. Uredno je on dolazio, pisao prijave, ali je na tome i ostajalo. Policija je i kod nas non-stop na uviđajima i intervencijama. Oni dođu, odrade svoj posao, ali dalje nema. Dalje je privatna tužba. Sada se čak slučajevi prebacuje na komunalne redare, ali oni su nadležni samo za javne površine, državne, županijske i lokalne ceste, ali ne i za slučajeve kada Jankova krava uđe u Markovo polje - napominje Uzelac, navodeći da su se kao jedinica lokalne samouprave obraćali Ministarstvu poljoprivrede i Ministarstvu pravosuđa.

- Svi su nam odgovorili da oštećene stranke moraju ići privatnom tužbom na sud. Vlasnici nekontrolirane stoke nemaju nikakvo zakonsko pravo na površine koje uzurpiraju. Zašto onda netko treba ganjati drugoga privatnom tužbom, pogotovo ako znamo kakvo je hrvatsko pravosuđe? Naši ljudi nemaju ni novac ni pravnu podršku za taj put. Apsurdno je da država vlasnike koji nezakonito drže stoku još nagrađuje visokim poljoprivrednim poticajima - revoltirano ističe Uzelac, napominjući da je jedino rješenje uvjetovati isplatu poljoprivrednih poticaja zakonitim držanjem stoke.

- Ovdje je inače sportska disciplina kako nagurati što više grla krava, dobiti velike poticaje i tako riješiti sve životne probleme. Sve se svodi na jednostavnu matematiku: za jednu kravu potrebna su oko tri hektara, a za 100 krava 300 hektara zemljišta. Sada zakon kaže samo da držanje stoke mora biti u skladu s dobrim gospodarenjem, ali nigdje ne piše jasno što i kako s onima koji taj posao obavljaju nezakonito. Taj problem se jedino može riješiti kroz strožu kontrolu isplate poljoprivrednih poticaja. Onome tko ne drži stoku u skladu s propisima treba obustaviti poticaje. Samo po džepu, tu nas sve najviše boli - zaključuje Milan Uzelac.

Potražite novi broj tjednika Novosti od petka na kioscima. Informacije o pretplati pronađite ovdje.