Vlada Andreja Plenkovića osnovala je Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima od Drugoga svjetskog rata do proglašenja hrvatske neovisnosti, koje čini 18 članova, predstavnika različitih nacionalnih institucija, uglavnom bliskih vladajućoj konzervativnoj desnici. Kolokvijalno nazvano Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću, u roku od godinu dana ono bi trebalo dati preporuke i formulirati prijedloge za očuvanje sjećanja, politiku imenovanja ulica i trgova te ono što se doima najvažnijim, načina na koji bi se mladima prenijelo razumijevanje tragedije sustavnog kršenja ljudskih prava za vladavine nedemokratskih režima.
Nikakvo vijeće ne može biti alibi za Vladu da se ne izjašnjava o pitanjima koja čine vrijednosnu potku ovog društva. Stoga Vlada nema vremena čekati završetak rada Vijeća kako bi uklonila natpis ‘Za dom spremni’ iz Jasenovca – ističe Snježana Koren
Za početak, ključno je pitanje što bi to bili nedemokratski režimi. Hoće li se primjerice ‘nedemokratski’ Trg žrtava fašizma opet preimenovati u ‘demokratskiji’ Trg hrvatskih velikana, kao onomad u vrijeme devetogodišnje vladavine Franje Tuđmana? Zadatak Vijeća moglo bi biti očitovanje o ustaškom pozdravu ‘Za dom spremni’ na spomen-ploči HOS-a u središtu Jasenovca i o zabrani simbola iz doba jugoslavenskog samoupravnog socijalizma.
Vijeće, na čijem je čelu Zvonko Kusić, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti koja već dvadesetak godina uglavnom šuti o svim štetnim pojavama u društvu, Vlada je formirala u trenutku kada je shvatila da treba pronaći neki odgovor na rastuću promociju ustaške ideologije i na eskalaciju mržnje i netrpeljivosti koja dolazi iz desnih i konzervativnih krugova, a usmjerena je prema nacionalnim i ostalim manjinskim skupinama. Članovi Vijeća su i akademik Stjepan Damjanović, predsjednik Matice hrvatske, zatim glavni ravnatelj Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža Antun Vujić te dvojica povjesničara desne provenijencije, Ivica Lučić iz Hrvatskog instituta za povijest i Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata. U njemu je i Nataša Jovičić, bivša ravnateljica Javne ustanove Spomen-područje Jasenovac, koja je lani, umjesto nedvosmislene osude ploče s ustaškim pozdravom, konstatirala da ona nema nikakve veze sa Spomen-područjem Jasenovac jer je ploču postavila općina u centru mjesta. U Vijeće su ušli i rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta Željko Tanjić, dekan splitskog Filozofskog fakulteta Aleksandar Jakir, profesor osječkog Pravnog fakulteta Mario Vinković, profesorica zagrebačkog Pravnog fakulteta i bivša predsjednica Ustavnog suda Jasna Omejec te docentica na istom fakultetu Marta Dragičević Prtenjača. S njega dolazi i Vanja-Ivan Savić, dok je Budislav Vukas profesor riječkog Pravnog fakulteta. Članovi Vijeća su i Nenad Zakošek i Tihomir Cipek, politolozi sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti, potom povjesničar Ivo Goldstein sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta, pa Nevio Šetić, povjesničar s Filozofskog fakulteta u Puli i nekadašnji pomoćnik Tuđmanovog savjetnika Ivića Pašalića, te povjesničar Mladen Ančić sa Sveučilišta u Zadru, inače otvoreni simpatizer bivšeg ministra Zlatka Hasanbegovića.
‘Nedemokratski režimi’ su izgleda nova riječna tvorba za pokušaj izjednačavanja ustašluka i jugoslavenskog socijalizma. Uz Generalski zbor i Vijeće uskoro bismo mogli dobiti nove dogme o povijesti 20. stoljeća – ocjenjuje Miljenko Hajdarović
Snježana Koren, predstojnica Katedre za metodiku nastave povijesti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, znanstvenica koja se bavi politikom povijesti i analizom udžbenika, autorica knjige ‘Politika povijesti u Jugoslaviji (1945-1960)’, za ‘Novosti’ ocjenjuje da je Vijeće ponajprije produkt nesposobnosti ili nevoljkosti vladajućih – u ovom slučaju oličenih u premijeru i predsjednici Republike – da se suoče s duhovima koje je njihova stranka pustila iz boce početkom 1990-ih i ponovno probudila u vrijeme Tomislava Karamarka.
- Tuđmanova politika pomirenja imala je dugoročno problematične i loše posljedice za cijelo društvo. U ime te politike tolerirali su se ustašluci poput onih koje je činio HOS – korištenje crnih uniformi i pozdrava ‘Za dom spremni’, izlaganje Pavelićevih slika i izravna identifikacija s ustašama. To je dovelo do toga da su u javnom prostoru mnogi počeli percipirati NDH kao nešto pozitivno, a ustaše kao borce za Hrvatsku. Istovremeno, ovakav revival ustaštva i paralelno nekritičko demoniziranje svega što je dolazilo s prostora bivše države otežalo je trezveno sagledavanje razdoblja od 1945. do 1990. - kaže Koren.
Dodaje da izjednačavanje ‘dva totalitarizma’ ovdje zapravo ne služi razmatranju posljedica komunističke vladavine u razdoblju od 1945. do 1990. nego rehabilitaciji NDH. Sve dok vodeći ljudi u hrvatskoj politici zamuckuju pri osudi pozdrava ‘Za dom spremni’, imajući prvenstveno na pameti svoje birače s desnog kraja političkog spektra, njihovi pozivi na suočavanje s komunističkom prošlošću bit će u osnovi neiskreni i s figom u džepu.
- To ne znači da ne trebamo istraživati razdoblje od 1945. do 1990., dapače, smatram da to treba raditi intenzivnije nego dosad. Treba otvoriti arhive istraživačima i zainteresiranoj javnosti te pozdravljam svaku takvu odluku. Također ne treba zaboraviti i potisnuti istraživanje i poučavanje i onih događaja u kojima Hrvati nisu bili žrtve, već počinitelji zločina, što je u hrvatskom slučaju – iako ne isključivo – ponajprije priča o NDH i Jasenovcu kao simbolu tih stradanja. Ta je prošlost podjednako traumatična – ako ne i traumatičnija – za društvo jer se s njome teže suočiti. To je njemački poučak kao dugoročno, svjesno i otvoreno suočavanje s bolnim pitanjima koja truju i dijele društvo. Nikakvo vijeće ne može biti alibi za Vladu da se ne izjašnjava o pitanjima koja čine vrijednosnu potku ovog društva. Stoga Vlada nema vremena čekati završetak rada Vijeća u ožujku iduće godine kako bi uklonila natpis ‘Za dom spremni’ iz Jasenovca - ističe Snježana Koren.
Miljenko Hajdarović, urednik Hrvatskog povijesnog portala i srednjoškolski profesor povijesti, smatra tragikomičnim da demokratska vlada neke od članica Europske unije 2017. godine osniva nekakvo povjerenstvo o prošlosti.
- Kada se govori o tom povjerenstvu, njegov je doseg ograničen ‘nedemokratskim režimima’ i to je izgleda nova riječna tvorba koju namjeravaju koristiti u pokušaju izjednačavanja ustašluka i jugoslavenskog socijalizma. Od samog povjerenstva puno je zloćudnija šira priča u kojoj se definitivno dešava subnorizacija Domovinskog rata. Zabavlja me kada vidim Generalski zbor koji preslikava ponašanje partizanskih veterana od prije 50 ili 60 godina. Strašno je da se kod povijesti kao glavna nit vodilja koristi riječ ‘istina’; uz Generalski zbor i Vijeće uskoro bismo mogli dobiti nove dogme o povijesti 20. stoljeća. Hitler i Staljin bili bi ponosni - kaže Hajdarović.
Povjesničar i istraživač Milan Radanović osnivanje Vijeća vidi kao kapitulaciju vlade liberalno-konzervativnog konsenzusa pred provokacijama ekstremne desnice u kontekstu društvenih skandala oko ustaškog pozdrava.
- Reč je o još jednom pokušaju da se forsiranjem kontroverzi iz prošlosti maskiraju aktuelne društvene protivrečnosti, odnosno da se prikriju dve činjenice: nesposobnost Vlade za rešavanje životnih problema stanovnika Hrvatske i odsustvo interesa političke i ekonomske elite za sprovođenje politike koja bi bila u interesu širokih slojeva društva - ističe.
- Ako već govorimo o suočavanju sa prošlošću i ako aktualna vlast zaista želi da se na objektivan i nepristran način odredi prema dvadesetovekovnoj prošlosti Hrvatske, onda bih kao istoričar voleo da čujem ministra Davora Ivu Stiera šta misli o odgovornosti svog dede Ivana Stiera koji je, da podsetim, bio jedan od saradnika Vjekoslava Luburića, jednog od organizatora najmonstruoznijih i najmasovnijih zločina u istoriji ovih prostora - kaže Radanović.
On smatra da postoji realna opasnost da se ovakvo Vijeće ugleda na praksu u nekim postsocijalističkim državama u pogledu nenaučnog i ideološki i politički tendencioznog izjednačavanja fašističke i komunističke ideologije u polju politike sjećanja.
- Ne bi me začudilo da Veće preporuči zabranu simbola socijalističke Jugoslavije i komunističke ideologije, uporedo sa zabranom ustaških simbola, koristeći se providnim trikom kojim su se koristili režimi Litve (2008.), Latvije (2014.) i Ukrajine (2015.), koji su zakonskim putem istovremeno zabranili nacističke i komunističke simbole. Siguran sam da bi jedna takva potencijalna preporuka bila osporena na sudskim organima Republike Hrvatske, a pogotovo sam siguran da ona ne bi bila prihvaćena u znatnom delu hrvatske javnosti, jer većina stanovnika Hrvatske nema negativan odnos prema partizanskom pokretu i periodu socijalizma. Slične inicijative za istovremenu zabranu fašističkih i komunističkih simbola osporene su u Estoniji, Mađarskoj, Poljskoj i Gruziji - nabraja Radanović.
Teško je, naravno, za očekivati da bi se HDZ-ova vlast kritički odredila prema vlastitim nedemokratskim praksama, prije svega o politici etničke isključivosti i nacionalističkog ekstremizma, što je za posljedicu imalo nasilnu promjenu etničke strukture stanovništva od sredine 1990-ih, kao i nedemokratsku praksu privatizacije društvene imovine. Na to je s pravom upozorila Inicijativa mladih za ljudska prava, koja je pozvala premijera Plenkovića da analizira politički sustav Hrvatske od 1990. do 1999., kojemu je na čelu bio Franjo Tuđman.
- Tu se vidi potpuno pogrešan, brzoplet i licemjeran odnos Vlade prema suočavanju s prošlošću. S jedne strane stalno slušamo o nedemokratskoj naravi režima u socijalizmu, koji je i bio takav, dok se onaj nakon devedesetih glorificira - kaže Nikola Puharić iz Inicijative.
Podsjeća da su pokušaji da se crvena zvijezda zabrani ili proglasi zločinačkom u suprotnosti s temeljnim europskim vrijednostima i sudskom praksom u zaštiti ljudskih prava. Naime, Europski sud za ljudska prava presudom iz 2008. obrazložio je da se zvijezda ne može promatrati kao simbol koji predstavlja isključivo komunističku totalitarnu vladavinu, već se koristi i kao simbol radničkog i drugih legalnih lijevih političkih pokreta.
Documenta je jedna od malobrojnih organizacija koje se sustavno bave suočavanjem s prošlošću, pa ignoriranje tog tijela pri formiranju Vijeća najbolje govori o Vladinim namjerama.
- Ideja da će skupina netransparentno izabranih ljudi u roku od godinu dana doći do nekih velikih rješenja oko ključnih pitanja hrvatske povijesti doista je neozbiljna. Zaključujem stoga da ova Vlada pere ruke na način da teška pitanja ostavlja po strani, funkcionalno stvarno odgađajući značajniji doprinos institucija suočavanju s prošlošću - ocjenjuje Slaven Rašković iz Documente.
Što se tiče stanja u hrvatskoj historiografiji, Snježana Koren kaže da je u njoj premalo profesionalaca, a previše ideologa.
- Naša kultura odnosa prema nacionalnoj prošlosti teško tolerira različite perspektive, suprotstavljene izvore i dokaze, boji se kritičkog mišljenja te više preferira stvaranje ispranih mozgova nego kritički mislećih pojedinaca. To je najbolje pokazalo rušenje kurikularne reforme koja je upravo nudila drugačiji pristup obrazovanju, a time i poučavanju povijesti. U Vijeću za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima sjede pojedinci koji su aktivno sudjelovali u rušenju takve reforme i poticali njezino ideološko etiketiranje bez ikakvih stručnih argumenata - ističe Snježana Koren.
