Protestima u Brčkom, Zenici, Banjaluci i Sarajevu traži se od institucija i dužnosnika različitih nivoa vlasti da počnu da rade posao za koji su debelo plaćeni. Od nominalnih socijaldemokrata koji vladaju Bosnom i Hercegovinom traže se intervencije i rad na ostvarivanju društvene pravde. No, politička ideja vodilja socijaldemokratskih vlasti postala je „siromaštvom do poslušnosti mase“, upozoravaju sindikalisti.

Stanovništvo Bosne i Hercegovine stalo je u februaru u odbranu ljudskih prava i u znak podrške vladavini prava i socijalnoj pravdi. Kroz istovremene protestne skupove i šetnje neformalne grupe građana koje su organizovale protest u Brčkom, Zenici i Sarajevu nastoje potaknuti ostale gradove u Bosni i Hercegovini na udruživanje, organizaciju mirnih protesta i međusobnu solidarnost.

„Želimo dodatno ohrabriti i motivisati sve naše sugrađane da ustanu u borbi za pravdu. Osim pojedinačnih zahtjeva koje će svaka grupa adresirati na skupovima, zajednički cilj su nam zdrave i funkcionalne institucije koje pravično rade i štite građane. Suvišno je pitanje da li su nam protesti potrebni, već na koji način da se dalje organizujemo i ustanemo svi zajedno. Pozivamo građane iz drugih gradova da nam se pridruže i postanu pioniri u pisanju nove stranice historije Bosne i Hercegovine“, tvrdili su organizatori.

Izražavanje nezadovoljstva nefunkcionalnim stanjem, korupcijom i neradom institucija okupilo je nekoliko hiljada građana. Grupa građana „Zenica ustaje“ u kooperaciji s neformalnim grupama „Hoće l’ ta promjena“ i „Brčko ustaje“ uputili su Ministarstvu finansija u Savjetu ministara BiH zahtjeve kojima traže transparentnost i odgovornost u javnim finansijama, reformu poreskog sistema, modernizaciju regulative tržišta kapitala i oživljavanje robnih rezervi sa presjekom stanja.

„Zenica ustaj“ traži od institucija Zeničko-dobojskog kantona izgradnju nove kantonalne bolnice i uspostavljanje registra oboljelih od karcinoma. Treći zahtjev tiče se daljinskog grijanja, zbog dužeg niza godina u kojima se stanovništvo Zenice suočava s problemima koji utiču na kvalitet života. Strepe šta će biti s budućim snabdijevanjem energentima nakon isteka ugovora s ArcelorMittalom krajem 2025. godine.

Grupa Brčko ustaje poslala je sredinom februara upit Skupštini grada na koje još uvijek nije dobila odgovor. Traže javne podatke o imenovanima na funkcije, ali i brojne odgovore na pitanja a koja se tiču ustupanja zemljišta „Vindiji“ koje je ta kompanija prodala biznismenima iz Distrikta, potom upravljanja grobljima, finansiranja izgradnje džamije, izgradnje gradskog stadiona, stanja autobuske stanice i gradskih bazena i brojna druga.

Protesti u Sarajevu, kao i prethodni, traže hitno pokretanje istrage i podizanje optužnica protiv odgovornih za smrt 27 ljudi i dvije nerođene bebe u poplavama i klizištima u oktobru 2024. godine. Podsjetimo, pored gubitka ljudskih života u oktobru prošle godine nastala je materijalna šteta koja je nastala procjenjuje se na 138 miliona eura. Tužilaštvo do danas nije pokrenulo istragu. Okupljeni traže hitno pokretanje istraga i podizanje optužnica protiv odgovornih lica, hitno informisanje javnosti o svim poduzetim radnjama od strane nadležnih službi, organa i institucija. To uključuje krivično sankcionisanje svih odgovornih za rad ilegalnog kamenoloma u Donjoj Jablanici, a potom i reviziju svih kamenoloma i drugih ekološko opasnih projekata u BiH sa prostornim planom.

Val protesta stigao je i do Banjaluke. Ispred Gradske uprave protestovali su korisnici usluga personalne asistencije i pomoći u kući. Satnica personalnog asistenta je 12 KM skupa sa svim drugim izdacima poput toplog obroka i prevoza, što je izuzetno malo. I pored tako niske naknade, personalnim asistentima duguje se još uvijek naknada iz decembra 2023. godine a finansiranje u 2025. godini je upitno zbog političke blokade skupštine, usljed nestabilnih odnosa gradonačelnika i skupštinske većine.

Hanka Čaldarević, lice s oštećenjem vida i korisnica podrške drugog lica, kaže da bez personalne asistentice ne može da zamisli ni da se obuče, obavi ličnu higijenu, doručkuje.

“Pored svake fizičke pomoći koja mi je neophodna, moja asistentkinja mi je vrlo često i značajna psihološka podrška. Duboko me uznemirila i potresla vijest da pružanje personalne asistencije postaje upitno. Dodatno me pogađa razlog, činjenica da se političari ne mogu dogovoriti i koriste nas za svoja lična prepucavanja. Umjesto da poslije 18 godina pružanja podrške razmišljamo o tome kako da se naknada poveća, mi smo došli do toga da je i ovo upitno. Interesuje me zašto ne bih imala pravo na to da odem u bioskop, pozorište, pa i promociju knjige i kuglanje koje mi je veliki hobi. Zar tražim mnogo?”, kaže Čaldarević.

Situacija je nepovoljna i za ljude s malim primanjima, a pogotovo za ljude bez primanja i bez prostora za stanovanje. Pomoći od različitih nivoa vlasti gotovo da nema.

Miroslav Subašić iz banjalučkog Mozaika prijateljstva kaže da ova humanitarna organizacija pravi dnevno 800 obroka za ljude u potrebi, a vikendom i 1200 obroka dnevno.

“Ljudi traže razne vrste pomoći jer znamo dobro da je društvo podijeljeno i da nema podrške ako se ne bavite politikom. Imamo veoma malu podršku, pogotovo od grada, a od Bosne i Hercegovine apsolutno nikakvu. Sve kad se sabere, imamo godišnja primanja 12.500 KM. Kad malo bolje razmislite, Mozaik ima javno kupatilo, šivaonu, dnevne centre. Na dnevnom nivou nam treba 300 hljebova, mjesečno za plin 1000 KM, za struju 600-700 KM. To je, s hranom, preko 500.000 KM godišnje ”, rekao je Subašić.

U problemu su i brojni sindikati, prvenstveno zbog lošeg upravljanja poslodavaca i težnje za što većom dobiti i zbog klasičnog kompradorstva u realnom sektoru.

Saša Kukolj, predsjednik Sindikata metalaca i rudara Republike Srpske, kaže da cjelokupno društvo plaća ceh lošeg upravljanja.

„Svaki sindikat dobija iste odgovore od poslodavaca: loše poslovanje, nestabilno tržište, male subvencije. Kad vidite luksuzne nabavke u privredi i javnom sektoru, ta priča se ne može potvrditi kao istina. Najbogatiji najmanje doprinose najmanje budžetu, a najsiromašniji najviše. Kada se radnicima koji primaju platu topli obrok, prevoz i regres, vidite da im je plata manja od minimalca. Svako povećanje plata pratila je inflacija, i to je dio prećutnog dogovora koji vlada u takozvanom socijalnom dijalogu. Troše se milioni i milioni a mi moramo na kraju sami organizovati podršku i pomoć za zdravstvenu njegu radnica i radnika. Danas država računa da će siromašniji građani biti poslušniji” – kaže Kukolj.

Vidljive krize i bahato upravljanje društvenom svojinom natjerale su građane i građanke Bosne i Hercegovine da bolje uslove života i rada traže u masovnom udruživanju, okupljanju i slobodnim izražavanjem. Nominalne socijaldemokratske vlasti, uprkos tome, odustale su čak i od minimalnog programa socijaldemokratije koji podržava borbu za slobodu, jednakost i solidarnost.