Naslušali smo se komentara oko ideje uvođenja radne obaveze za korisnike socijalne naknade, a najnoviju priliku za to nam daje odluka Grada Osijeka i tamošnjeg Centra za socijalnu skrb da primatelje pomoći uputi na komunalne radove. Četiri sata dnevno svaki dan, znači, bez dodatne premije. Reakcije u medijima kreću se od umjereno pozitivnih spram te mjere, do frenetičnih. Ili, kao što se izrazio jedan prolaznik u reportaži RTL-a: "Ništa ne rade, gledaju TV po cijele dane, a mobitele svi imaju i puše."

Ako nekoga to ne podsjeća na osvrte moralno naprednijih građana povodom (ne)prihvaćanja izbjeglica, onda je to zato što tad nije spominjana televizija koja potonjima nije ni bila dostupna. Uočavani su samo mobiteli, posebno ajfoni, kao i nerad općenito, uz sklonost terorizmu, silovanju i otporu higijenskim standardima. Ovaj put se nije išlo tako daleko, a tome sigurno doprinose i odgovori samih korisnika socijalne naknade, dakako intonirani benevolentno. Nisu ludi da kritiziraju poslovičnu ruku koja ih hrani.

Njih oko 400 će tako uređivati parkove i druge javne površine, čistiti ulice i održavati groblja, prati gradske autobuse i tramvaje. Naglašeno je da, u slučaju odbijanja te obaveze, prestaju dobivati pomoć koja inače otprije nekoliko mjeseci iznosi tisuću kuna mjesečno za radno sposobne samce, a nešto manje za one u kućanstvima i u istoj zdravstvenoj kondiciji. Ne znamo hoće li ih označavati nekakvim signalnim prslucima ili drugim simbolima, da se vidi tko je pametno izbjegao kažnjenički status.

Sve je to dosta očekivano, što se tiče reakcija i početne odluke vlasti, ali ostaje jedan sporan detalj. Nije jasno zašto ljude ne zaposle na pola radnog vremena, ako već ima i posla i nekoga tko ga hoće raditi. Ili je baš jasno, jer bi ih onda morali platiti više, uz proporcionalni staž, dok je ovako gradskim službama osigurana jeftina i definitivno krotka radna snaga. I pritom nisu angažirani ni Afrikanci ni Azijci, a uzorni birači još pozdravljaju takvo domišljato političko rješenje.