Novosti

Društvo

Robijašnica Hrvatska

Nevladine udruge protiv uvjetovanja dobivanja minimalne naknade radnom obavezom, jer se mjerom rada za opće dobro ne potiče njihovo uključivanje na tržište rada, s obzirom da osoba koja je prisiljena raditi četiri sata dnevno ne može istovremeno tražiti posao

Large presica

Tea Radović, Sandra Kasunić, Sanja Bezbradica Jelavić i Natalija Havelka (foto Nenad Jovanović)

Pripadnike jedne od najugroženijih skupina našeg društva, korisnike zajamčene minimalne naknade (ZMN), država tjera na prisilni besplatni rad, naglasile su predstavnice Centra za nenasilje, mir i ljudska prava iz Osijeka te Centra za mirovne studije na konferenciji za medije upriličenoj 20. decembra na Međunarodni dan ljudske solidarnosti.

Konferencija je održana ispred zgrade Ustavnog suda kojem su predale zahtjeve za ocjenu ustavnosti više članaka Zakona o socijalnoj skrbi o mjerama rada za opće dobro bez naknade i tako krše ljudska prava.

Zajamčena minimalna naknada u 2023. iznosi 132,72 eura što je protuvrijednost od 1.000 kuna, a od 1. januara 2024. iznosit će 150 eura što definitivno nije dovoljno za život.

- Korisnici zajamčene minimalne naknade su samci ili kućanstva koji nemaju dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba, niti ta sredstva mogu osigurati prihodom ili prodajom svoje imovine. Prema Zakonu o socijalnoj skrbi i mjerama po kojima je besplatni rad za opće dobro predviđen u brojnim općinama i gradovima, radno sposobnim i djelomično radno sposobnim korisnicima prijeti se djelomičnim ili potpunim ukidanjem naknade, ako se ne odazovu na rad za opće dobro bez naknade u trajanju od 60 do 90 sati mjesečno na kojem im nisu garantirana ni osnovna radnička prava. Ljude koji su u situaciji da primaju 132,72 eura da bi mogli preživjeti tjera se da rade, ali ne kako bi dodatno zaradili, nego da im se i tih 132,72 eura ne bi ukinulo - naglasila je Tea Radović iz Centra za mirovne studije (CMS).

- Iako je mjera rada za opće dobro postojala i ranije, njeno provođenje u većoj je mjeri započelo donošenjem novog Zakona o socijalnoj skrbi koji je u primjeni od siječnja 2023. jer je njime provođenje mjere stavljeno u obvezu jedinica lokalne i regionalne samouprave - rekla je i naglasila da dvije nevladine organizacije ne staju na predaji zahtjeva za ocjenu ustavnosti, već provode i projekt "Rad za opće dobro bez naknade – Socijalna (NE)pravda?!" kojem je cilj brisanje spornih zakonskih odredbi.

- Smatramo da je sramotno da u 21. stoljeću jedna zemlja koja Ustavom garantira ljudska prava provodi prisilni rad. U sklopu projekta istražujemo kako i gdje se mjera provodi jer smo imali jasne indicije koje su se do sada već i potvrdile, da se mjera neujednačeno provodi u praksi i da jedinice lokalne i regionalne samouprave koje je provode, kao i regionalni uredi Hrvatskog zavoda za socijalni rad koji odlučuju o ukidanju ili smanjenju ZMN-a, zakon interpretiraju na različite načine - kazala je i naglasila da dvije NVO-e pružaju podršku korisnicima koji su pozvani na rad za opće dobro bez naknade pružanjem besplatne pravne pomoći, a pozivaju i druge slične slučajeve da se jave.

Natalija Havelka iz Centra za mir nenasilje i ljudska prava iz Osijeka ukazala je da je uvjetovanje novčane socijalne pomoći u državi koja je Ustavom definirana kao socijalna upitno iz ustavne i ljudskopravaške perspektive.

- Provedba mjere rada za opće dobro bez naknade nije zaposlenje niti uključivanje u tržište rada, već prisilan rad koji korisnici moraju prihvatiti, inače im se ZMN u potpunosti ili djelomično ukida. Ovom mjerom ne potiče se njihovo uključivanje na tržište rada jer osoba koja je prisiljena raditi četiri sata dnevno cijeli mjesec, ne može istovremeno tražiti posao, slobodno birati svoje zaposlenje ili sudjelovati u programima prekvalifikacije. A prema podacima Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike do početka prosinca ove godine doneseno je 46 pravomoćnih rješenja o ukidanju ili umanjenju zajamčene minimalne naknade zbog neodazivanja na rad za opće dobro bez naknade. Ponovno pravo na ZMN stječu tek nakon šest mjeseci - ističe Havelka koje je ukazala da su veliki gradovi, prvo Osijek, a onda Zagreb, medijski najavili uvođenje te mjere.

Sandra Kasunić iz CMS-a osvrnula se na položaj ekonomskih i socijalnih prava u Hrvatskoj, istaknuvši da se ona i dalje tretiraju kao drugorazredna, iako su garantirana Ustavom.

- Pravo na rad, pravo na adekvatne radne uvjete, pravo na socijalnu zaštitu i ostala ekonomska i socijalna prava istovjetna su građanskim i političkim pravima, dakle slobodi udruživanja, slobodi govora, pravu na život i ostalim pravima - naglasila je Kasunić.

Zahtjev za ocjenu ustavnosti podržala je i odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić koja je istaknula kako je socijalna pravda jedna od temeljnih vrijednosti Hrvatske, koju su svi dužni poštivati i štititi. Zakonske odredbe grubo krše dostojanstvo korisnika ZMN-a jer ih se tjera pod prisilom ukidanja izuzetno male naknade da rade poslove komunalnog karaktera - od skupljanja lišća do kopanja grobova.

- Pri tome si sami moraju kupiti kartu za autobus, a nisu ni zaštićeni osiguranjem od ozljeda već samo u slučaju smrti – konstatirala je odvjetnica.

Komunalni poslovi su radna mjesta za koje općine i gradovi imaju poteškoća naći radnike jer su to jako nisko plaćena rada mjesta s lošim uvjetima rada. Izgleda da se te rupe krpaju s korisnicima MZN-a, rekle su Kasunić i Radović.

Podsjetimo na postojanje instituta javnih radova u mnogim općinama, uglavnom preko ljeta. Zaposleni dobivaju dostojnu plaću, a ide im i radni staž, slično kao i sa teže zapošljivim osobama uključenima u projekt pomoći starijima i bolesnima "Zaželi". I to sa mnogo većim plaćama nego što bi bilo (preračunato) za mizernih 1,66 eura za sat rada koliko bi odrađivali korisnici naknade.

Društvo

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više