Makaya McCraven: In These Times (International Anthem/Nonesuch/XL)
Čikaški bubnjar i producent Makaya McCraven posljednjih godina nizom izdanja u rasponu od remiksa do live albuma izdvojio se kao jedinstvena pojava na granici jazza i hip-hopa, ponajprije zbog iznimne instrumentalne i postprodukcijske vještine. "In These Times" ga istodobno predstavlja kao suverenog kompozitora i aranžera, ali i inovativnog producenta. Album je najbolje promatrati kao jednu nedjeljivu cjelinu, pojedinačne kompozicije imaju i više nego dovoljno osobnosti, no glavna snaga McCravenovog stvaralaštva jest to što svoju kolažnu, ali ritmički uvijek propulzivnu i gustu tehniku skladanja uspijeva uklopiti u širu organsku cjelinu u kojoj su različiti instrumenti, uključujući njegov, uvijek u službi kreiranja vrlo specifične i sugestivne atmosfere. Crpeći inspiraciju iz spiritualnog jazza, jazz funka, soulom obojanog organskog hip-hopa na tragu pokojnog J Dille, McCraven iz albuma u album gradi svijet koji nije najlakše kategorizirati, ali koji uvijek iznova potvrđuje da jazz nije samo glazba koja egzistira samo na pozornici, nego da jednako vitalno može zvučati u studiju.
The Comet Is Coming: Hyper-Dimensional Expansion Beam (Impulse!)
Treći album londonskog electro-jazz trija predvođenog energičnim saksofonistom Shabakom Hutchingsom eksplodira odmah na startu s "Code", kombinacijom rave klavijatura i divljačkih saksofonskih dionica, koja daje do znanja da svemirski elementi iz ikonografije benda imaju uporište u znojnom klupskom plesu. "Hyper-Dimensional Expansion Beam" rijedak je primjer hibridnog ostvarenja u kojem žanrovski suprotstavljeni djelovi ne izgledaju kao da se bore za prostor, već elektronički, često namjerno prepoznatljivi elementi uokviruju puno slobodnije istupe saksofona i bubnjeva. Negdje po sredini albuma pojavi se blejdranerovska "Aftermath" pa postaje jasno da The Comet is Coming nisu ovaj album snimili samo zbog popunjavanja materijala za frenetične žive nastupe, nego da ih itekako zanima kreiranje atmosfere. U pitanju je vjerojatno najbolje ostvarenje benda, ali i dokaz da se pomalo rudimentarni elementi elektronske glazbe devedesetih itekako mogu uklopiti u suvremeni zvučni jezik i to kroz zabavnu, nepretencioznu, ali nikad previše kičastu fuziju.
Sun Ra Arkestra: Living Sky (Omni Sound)
Novi album Sun Ra Arkestra funkcionira daleko izvan klišeja tribute projekata. Predvođeni neuništivim 98-godišnjim saksofonistom Marshallom Allenom koji ansambl vodi od 1993. i smrti Suna Raa, ekscentričnog pionira afrofuturizma, Arkestra uspjevaju držati živom uspomenu na jednu od najzanimljivijih, neobičnijih i utjecajnijih karijera u jazzu. "Living Sky" njihov je tek treći studijski album od 1998. naovamo. Tradicionalistička big band rješenja na koja se i sam Sun Ra oslanjao, ponajviše u prvom dijelu karijere, suprotstavljena su snažnom avangardnom impulsu koji svirku odvodi u vode slobodne improvizacije. Svaki put kad se učini da je u pitanju staromodna, čak i anakrona glazba, bend je začini začudnim tendencijama zbog kojih se čini da slušate nepostojeću partituru Dukea Ellingtona za film Davida Lyncha. Marshall Allen svojim vrlo specifičnim, ekspresivnim, ekscentričnim, a opet u jazz tradiciju itekako ukorijenjenim stilom dodatno naglašava činjenicu da se radi o glazbi koja nije ni iza, ni ispred, nego izvan vremena.
