Novosti

Kultura

Knjiga o 'Beogradu koji nestaje'

Iako izrazito sentimentalan i nostalgičan prema davnim vremenima, autor Peca Popović još uvijek misli da u Beogradu živi 'fantom dobrote' te da je taj grad i dalje otvoren za sve ljude i uticaje

Suea22b3jtp7608hkrz19r7yzcn

Maja Vujanec, Bojan Munjin i Predrag Peca Popović (foto Anja Kožul)

U biblioteci SKD-a 'Prosvjeta', u okviru aktualnih Dana srpske kulture, u ponedjeljak 21. oktobra, premijerno je promovirana nova knjiga beogradskog pisca, rock kritičara i novinara Petra Pece Popovića 'Proleća u Topčideru'. Autor je na tu činjenicu iznimno ponosan, a u uvodnim riječima je objasnio i zašto mu znači što je knjiga sabranih tekstova doživjela zagrebačku promociju prije beogradske. Peca Popović je u zgradi Vjesnika, prije odlaska na čuveni koncert Rolling Stonesa u Hyde Parku, prvi put dobio novinarsku akreditaciju, što je kasnije vrlo popularnog novinara, kritičara i koncertnog organizatora uvelike odredilo.

Knjigu 'Proleća u Topčideru' čini 60 tekstova nastalih zadnjih 13 godina koje je pisao za dnevni list Blic. Ispisao je Peca čak 700 tekstova u Blicu, a ukoričenu selekciju odabrao je njegov urednik Mihajlo Pantić, s kojim je ranije potpisao knjigu 'Biti rock’n’roll'. Svaki tekst iz nove knjige progovara o istoj temi – o Beogradu i ljudima koji su u njemu živjeli ili i dalje žive.

Vrsni poznavalac beogradske istorije kazao je da osjeća dužnost pisati o 'Beogradu koji nestaje'.

- Ja pripadam generaciji koja nije sasvim odustala, ja se ustrajno prisećam imena, datuma, godina i bitnih događaja, a činim to iz straha od zaborava. Pišem o graditeljima Beograda koji nisu na fasadama, o onima koji su u taj grad dolazili i ostavili neizbrisiv trag. Objašnjavam Beograd kroz fenomene koji su ga menjali, i uvek kažem – ko ne voli svoj rodni grad i porodicu, taj neće voleti nikoga - slikovito je objasnio Peca Popović.

Odabrane tekstove iz nove knjige na promociji čitala je Maja Vujanac, a moderator Bojan Munjin pitao je Popovića o multikulturalnosti Beograda i nekadašnjim autoritetima. Za Popovića Beograd ne bi bio taj grad bez različitih konfesija i veroispovesti, kao što taj grad ne bi bio isti bez Duška Radovića.

- Otkad je umro Duško Radović više nema nikog ko će javno, preko radija u 7.15 ujutro, magarcima reći da su magarci, onima koji greše da greše, da pohvali one koji to zaslužuju i da štiti grad od nas samih, na kraju krajeva. Duško Radović je podržavao svaku mladu osobu koja se pojavila u muzici ili poeziji. Danas smo deficitarni s ljudima koji se raduju tuđem uspehu. Nema više nikog ko će da poturi leđa i svoje ime za mlade, kao što su to činili Duško Radović, Mika Antić ili Nikola Karaklajić - rekao je Peca Popović.

Na promociji je bilo riječi i o jugoslovenskoj muzičkoj sceni koju je Popović podržavao, pratio i stvarao, kao i o posebnoj sinergiji Beograda i Zagreba. Popović je kazao da su dva glavna grada uzajamno bile dvije najsigurnije kuće za muzičare – tko iz bilo kojih razloga nije mogao objavljivati u Beogradu, mogao je u Zagrebu i obrnuto.

Iako izrazito sentimentalan i nostalgičan prema davnim vremenima, Peca Popović još uvijek misli da u Beogradu živi 'fantom dobrote' te da je taj grad i dalje otvoren za sve ljude i uticaje.

Kultura

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više