Ivan Grobenski: Siromahi i lazari (Intek Music, 2020.)
Gusta magla i studen sakrile su sunce i nebesa u gradovima i selima kontinentalne Europe. Ako joj neko od novih glazbenih izdanja na nezavisnoj sceni regije daje primjeren zvukopis, onda je to svakako novi album koprivničkog kantautora Ivana Grobenskog, ranije poznatijeg kao lidera noise art grupe Moskau. Estetički promišljen i zaokružen kao cjelina, usidren u temama poput smrti i siromaštva, odsviran i snimljen u žanru tradicijske glazbe, no s autorskim pjesmama i pomaknutim instrumentalnim rješenjima, ovaj je album najznačajniji studijski projekt Grobenskog. "Črna mati megla" ovija svaki ton koji izlazi iz glazbenikovih gitara i glasa. I premda je atmosferičnost i svirački minimalizam ono što uočavate u prvim minutama slušanja, "Siromahi i lazari" ne počivaju samo na boji tona i blues folk repetitivnosti, nešto kasnije razaznaju se i obrisi kompleksne strukture ovog albuma koji posjeduje ogroman vizualni potencijal. Pogotovo je to vidljivo u drugom dijelu, s pjesmama "Kmica kmici grize repa", "Fčera nesmo nikaj jeli" i "Verestuvanje", na kojima Grobenski prazni svoj blues šaržer do kraja.
Alejuandro Buendija: Škrinja (Dallas Records, 2020.)
Saša Antić aka Alejuandro Buendija privremeno se riješio "one dvojice" iz matičnog mu benda TBF i snimio još jedan solo album. Korona je ubrzala proces snimanja solo albuma, a karantenski uvjeti izvukli su iz iskusnog repera mnoštvo zanimljivih tema. Antićeva najveća vrlina nisu samo lucidan, filozofičan i angažiran pogled na prirodu i društvo oko njega, već razvijen osjećaj za crni humor i zajebanciju na svoj račun. Polagano, dalmatinski, "na leđima kornjače", Antić otvara škrinju svojih promišljanja, dilema i gorkih spoznaja. Dobar omjer feel good i mračnijih brojeva čini da materijal koji traje skoro sat vremena odslušate bez svijesti o proteku toliko vremena. Tu su kao i uvijek politički komentari u pjesmama kao što su "Amerika", "Crkva" ili "Majmun i pas", s nizom referenci kroz koje se Buendija ponovno potvrđuje kao lucidan kritičar društvene stvarnosti, ali i osobniji brojevi u kojima otkriva svoju emocionalnost. Lista kolaboracija na albumu je ponegdje očekivana (Magellano i Branko Dragičević iz Valentina Boškovića na vokalima), a ugodno iznenađuje što glazbu za tri pjesme potpisuje Mark Mrakovčić, mladi gitarist i producent poznat po radu s kantautorskom i nezavisnom scenom. Antić i njegovi suradnici snimili su radiofoničan i žanrovski raznolik album koji će se usidriti na domaćim radijskim top-ljestvicama, a svom autoru donijeti znatne, ali zaslužene tantijeme i širenje slušateljske publike.
Repetitor: Prazan prostor među nama koji može i da ne postoji (Moonlee Records, 2020.)
Žestoko, bučno i s kultiviranim bijesom kao najdragocjenijom devizom – najkraći je opis novog, četvrtog studijskog albuma grupe Repetitor. Potentan je to i višeznačan naslov albuma u kojemu u nešto malo više od 20 minuta trojka iz Repetitora isporučuju pjesme u kojima je komprimirano trenutno stanje svijesti o nesigurnosti, očaju i kaosu koji vladaju lokalno i globalno. Ili bijesno režanje u mikrofon ili otegnuto ravno pjevanje – vokalni registri Borisa Vlastelice teško pronalaze treću opciju. "Umesto sebi u bradu, tebi u stomak i u glavu", stih iz najavnog singla "Kost i koža" najbolje opisuje umjetnički kredo ove trojke. Milena na bubnju i Ana-Marija na basu u ljubavnoj pjesmi "U vetar" posebno briljiraju aranžmanom i izvedbom, te energetski i svirački podižu ukupni dojam albuma. Za kraj su ostavljene pjesme "Danima" i "Noćima" koje prilično odskaču od zvuka Repetitora. Analogna depra synth laganica "Danima" kupuje atmosferom i pamtljivošću, iako se dječji zbor u back vokalima doima kao kič rješenje, no ništa zato – pjesma je efektna, a srednjostrujaški veteran Momčilo Bajagić ubio bi za jednu ovakvu. Završna "Noćima" ima lo-fi šarm akustične demo-snimke koja odlazi u fade out. "Prazan prostor..." je autentičan dokument vremena kojim Repetitor u estetičkom i glazbenom smislu ne okreće novu stranicu, ali pritisak stalnog izmišljanja samih sebe nikada nije bio cilj kojim se zamaraju.
