Potpisivanje sigurnosnog sporazuma između Narodne Republike Kine i Solomonskih otoka, oceanijske državice udaljene 7700 kilometara od Kine i 3200 kilometara od Australije, britanski list Guardian popratio je naslovom 'Dogovor koji je šokirao svijet', unatoč tome što većina ljudi izvan te regije o događaju ništa nije čula. Naslov bi stoga trebalo čitati u ključu globalnih preslagivanja započetih ratom u Ukrajini, budući da sporazum podrazumijeva izgradnju kineske pomorske baze na otočju kao i slanje vojnog i policijskog osoblja u slučaju da je u državi 'ugrožena nacionalna sigurnost'.
U pitanju je prvi uopće bilateralni vojni sporazum između Kine i neke države na Pacifiku, regije koja se sve više promeće u poprište geostrateškog odmjeravanja snaga između Kine i Sjedinjenih Američkih Država.
Sigurnosni sporazum između Kine i Solomonskih otoka, oceanijske državice udaljene 7700 kilometara od Kine i 3200 kilometara od Australije, prvi je bilateralni vojni sporazum između Kine i neke države na Pacifiku
Premijer Solomonskih otoka Manasseh Sogavare navodno je u tajnosti, čak i od dijela vlastite vlade, o sporazumu pregovarao još od sredine 2021. godine, dok opozicija također ništa nije znala. Opozicija sada tvrdi da cilj sporazuma uopće nije zaštita nacionalne sigurnosti već očuvanje vlasti Sogavarea, političara koji je 2019. godine po četvrti put imenovan premijerom, zbog čega su te godine izbili protesti u kojima su tri osobe poginule.
Nekadašnja britanska kolonija, Solomonski otoci poprište su nemira i etničkih tenzija još od kasnih 1990-ih, a Sogavare je na vlast prvi put došao 2000. godine, nakon državnog udara kojim je smijenjena prethodna vlada. Po dolasku na vlast promptno je prekinuo diplomatske odnose s Tajvanom, a s kineskim kompanijama potpisao ugovore za niz infrastrukturnih projekata i otvaranje rudnika zlata.
Premijer je već najavio da namjerava odgoditi izbore zakazane za iduću godinu i inicirati postupak izmjena ustava, pa se tajming potpisivanja sporazuma tumači kao pokušaj vlasti da uz pomoć Kine zadrži postojeće stanje.
Iz dokumenta koji je procurio u javnost razvidno je da će Kina imati pravo na otoke poslati svoje vojne i policijske snage u slučaju nemira kakvi su izbili i u studenom prošle godine u glavnom gradu Honiari, nakon korupcijskog skandala u koji su uključene kineske kompanije.
No sporni sporazum doživljava se među kineskim rivalima kao puno više od pukog alata za Sogavareov ostanak na vlasti, među ostalim i kao način da Kina ubuduće, putem svoje vojne baze koju će na otočju podignuti, kontrolira brodski promet diljem južnog Pacifika.
Po curenju dokumenata, Australija, Novi Zeland, SAD i Japan izrazili su šokiranost potpisivanjem sporazuma i obznanili da je pod hitno potrebno spriječiti širenje kineskog utjecaja u regiji.
Iz dokumenta koji je procurio u javnost razvidno je da će Kina imati pravo na otoke poslati svoje vojne i policijske snage u slučaju nemira kakvi su izbili lani u glavnom gradu Honiari
'Ovo je vrlo problematično za SAD i razlog za veliku zabrinutost naših saveznika i partnera', objasnio je Charles Edel iz australskog ogranka američkog think tanka Centra za strateške i međunarodne studije, pa dometnuo da će uspostava baze na Solomonskim otocima 'od strane strateškog protivnika značajno degradirati sigurnost Australije i Novog Zelanda te povećati šanse za lokalnu korupciju i eksploataciju tamošnjih resursa'.
U Australiji, čija je politička elita trenutačno na vrhuncu kampanje za federalne izbore koji će se dogoditi u svibnju, pitanje kinesko-solomonskog sporazuma postalo je glavna tema prepucavanja vladajuće koalicije desnog centra premijera Scotta Morrisona i Laburističke stranke, koje su izjednačene u anketama.
Vođa laburista Anthony Albanese optužio je vladajuće za 'najgori neuspjeh australske vanjske politike na Pacifiku od kraja drugog svjetskog rata', naglasivši da su upozorenja da se u Pekingu kuha sporazum prvi put do australske vlade došla još u ljeto prošle godine, ali ih je vlada ignorirala.
Solomonski otoci slične sporazume odranije imaju potpisane s Australijom i Novim Zelandom, pri čemu je prva u vrijeme nemira u jesen prošle godine tamo poslala svoje policajce da 'uspostave red i stabilnost', a predvodila je i multilateralnu intervenciju 2003. nakon državnog udara.
No iako joj je otočje dugo u sferi utjecaja, Australija već godinama taj utjecaj gubi zbog kolonijalističkog odnosa i ignoriranja otočkih muka uzrokovanih klimatskim promjenama, dok Kina s druge strane već desetak godina predano radi na jačanju svoga utjecaja u pacifičkoj regiji. Sada je konačno došla i do faze da tamo locira vojnu bazu na idealnoj strateškoj lokaciji, u državi koja se sastoji od 900 otoka razasutih duž pomorskih puteva između SAD-a i Azije.
Solomonski otoci slične sporazume odranije imaju potpisane s Australijom i Novim Zelandom
Gledajući šire, kineskoj ekonomskoj inicijativi Pojas i put pristupilo je više od 140 država svijeta, dok bi joj pakt sa Solomonskim otocima, tumače zapadni analitičari, trebao poslužiti kao presedan za zaštitu svog ekonomskog prisustva ako treba i vojnim sredstvima.
Kineski pokušaj 'rebalansiranja globalnog poretka' uznemirio je i Sjedinjene Države, koje su na otočju planirale ponovno otvoriti ambasadu, zatvorenu od 2003. godine. I druge pacifičke otočke države, poput Fidžija i Kiribatija, posljednjih godina bilježe povećano investicijsko i diplomatsko prisustvo Kine, a SAD naročito brine strateška lokacija tih država u vojne i svrhe nadzora satelitskih komunikacija.
S druge strane, kineskim ponašanjem revoltirane Sjedinjene Države u 80 zemalja svijeta imaju oko 750 vojnih baza, od kojih se skoro trećina njih nalazi u regiji Tihog oceana. Kineski susjedi Japan i Južna Koreja tako su domaćini 120 odnosno 72 američke vojne baze, pri čemu je u Japanu stacionirano preko 53 tisuće američkih vojnika, a čak četvrtinu površine otoka Okinawa okupiraju američke baze.
U Australiji se nalazi sedam američkih baza, na Maršalovom otočju ih je 11, a na američkom prekomorskom teritoriju Guam 54. Prošle godine Indopacifička komanda američke vojske potpisala je sporazum o izgradnji vojne baze i sa Saveznim Državama Mikronezije, a ova komanda – uz tendenciju zahuktalog rasta – danas u regiji ima raspoređenih 375 tisuća civilnog i vojnog osoblja.
