Andrej Plenković i njegova ministarska garnitura na vlasti su već tri mjeseca, a da nitko još nije ni pokušao ponuditi konkretan odgovor na jedno od važnijih gorućih pitanja koje ih je dočekalo: kakva će biti sudbina kutinske Petrokemije? Ova firma, koja sa svojom grupacijom zapošljava više od 1700 radnika, a u 2015. godini je imala nezanemarivih 2,58 milijardi kuna prihoda, potpuno je pala u zapećak otkad je premijer na Badnjak praktički proglasio izvanredno stanje i naciji objavio da Hrvatska kupuje INA-u. Što je medije potaklo na, kako se pokazalo, neutemeljene špekulacije o formiranju državnog energetskog holdinga koji bi uz INA-u činili HEP i Petrokemija. Potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva Martina Dalić ranije je natuknula da je, što se nje tiče, Petrokemiji, u kojoj država posjeduje gotovo 80 posto dioničkog udjela, mjesto na bubnju. Odnosno, kako se to pristojnije kaže, da je ‘budućnost Petrokemije u suradnji sa strateškim partnerom’ koji će ‘otvoriti tržišta, donijeti nove tehnologije, modernizaciju i razvoj proizvodnje’. Treba međutim imati u vidu i činjenicu da konačna odluka o Petrokemiji nije u ingerenciji ministrice Dalić. To su nam potvrdili i iz njezinog ministarstva kada smo im poslali upit tražeći opširnije informacije o budućnosti kutinske firme. Stigao je odgovor od jedne rečenice: ‘Ljubazno Vas upućujemo na Ministarstvo državne imovine koje je nadležno za Vaše upite vezane za Petrokemiju d.d.’ Od resornog ministra Gorana Marića nismo pak do zaključenja ovog teksta uspjeli dobiti nikakve odgovore.
Radnici Petrokemije, kaže sindikalni povjerenik ekn-a Davor Rakić, ‘smatraju da bi bilo pametnije kada bi firma ostala u državnom vlasništvu, ali ne bježe ni od strateškog partnera koji bi bio ozbiljan’. No taj strateški partner, po njemu, nipošto nije ppd
Prema javno dostupnim informacijama, Marić se u Petrokemiji trenutno bavi kadroviranjem. Na čelu Nadzornog odbora će Mostovog Marijana Kuprešaka tako zamijeniti HDZ-ov Mijo Šepak. Za novog direktora Petrokemije određen je Đuro Popijač, bivši ministar gospodarstva koji se kao saborski zastupnik HDZ-a otvoreno protivio privatizaciji Petrokemije. A sada će, kako stvari stoje, upravo njega dopasti zadaća da u poslovanje Petrokemije uvede ‘strateškog partnera’. I dalje, doduše, postoji šansa, ali više teoretska nego praktična, da će Petrokemija ipak ostati u većinskom državnom vlasništvu. Ministar Marić obećao je Samostalnom sindikatu energetike, kemije i nemetala Hrvatske (EKN), koji zastupa interese radnika Petrokemije, da će napraviti reviziju odluke da se kutinska firma ukloni s popisa trgovačkih društava od strateškog i posebnog interesa za RH. S koje ju je, podsjetimo, na telefonskoj sjednici skinula vlada Tihomira Oreškovića. Da je ta Vlada uspjela potrajati još koji mjesec, izgledno je da bi Petrokemija danas već imala novog vlasnika. Ponudu za preuzimanje, čija je valjanost istekla 31. prosinca 2016. a da se Vlada u konačnici o njoj uopće nije izjasnila, poslalo je Prvo plinarsko društvo (PPD) Pavla Vujnovca, energetskog poduzetnika široj javnosti najpoznatijeg po činjenici da je milijunskim iznosima kreditirao HDZ u vrijeme dok su vladajućom strankom drmali Tomislav Karamarko i Milijan Brkić. Vujnovac je PPD kupio 2010. godine, kada je ova vukovarska firma bila gubitaš sa 50-ak milijuna kuna godišnjeg prometa. U međuvremenu je PPD, zahvaljujući partnerstvu s ruskim Gazpromom, postao jedna od najmoćnijih firmi u Hrvatskoj, s godišnjim prometom od oko četiri milijarde kuna.
U medije su krajem prošle godine pušteni spinovi, izgledno motivirani nastojanjem da se Vladu natjera na što brže donošenje odluke, da PPD polako gubi interes za preuzimanje Petrokemije. No iz PPD-ovog odgovora na upit ‘Novosti’ iščitava se da Vujnovac ne bi propustio ugrabiti ni drugu šansu za preuzimanje Petrokemije, samo kada bi mu je aktualna politička garnitura bila voljna pružiti. ‘PPD će podržati sve napore vlasnika koji budu u najboljem interesu Petrokemije i vode dugoročnoj stabilnosti tvrtke’, poručuju iz Prvog plinarskog društva i dodaju: ‘PPD vjeruje u Petrokemiju, te prepoznaje stvarne razvojne potencijale te tvrtke, dominantno njezinu regionalnu poziciju. Smatramo kako je osobito važno zadržati radna mjesta te pokrenuti tehnološki i poslovni razvoj ovog poslovnog sustava od strateške važnosti za ukupno gospodarstvo Republike Hrvatske. PPD je u Petrokemiju ušao kao najpovoljniji ponuđač prirodnoga plina na javnom natječaju te je kroz suradnju proteklih godina kontinuirano spuštao već ugovorene cijene plina i kroz više ustupaka bitno pozitivno utjecao na financijsku situaciju Petrokemije. Pretpostavka budućeg razvoja svakako je restrukturiranje poslovanja i financiranja tvrtke. Ne treba smetnuti ni velike obveze investiranja s ciljem zadovoljavanja ekoloških standarda Europske unije što sigurno neće olakšati poslovanje Petrokemije u budućnosti.’
Znam da je ppd bio zainteresiran i da se razgovaralo da u vlasništvo zajedno uđu ppd i ina. Mogu reći da je za svakog pojedinačno to velik kolač. Najbolje bi bilo da postoji konzorcij nekoliko ulagača – ističe Mladen Pejnović, bivši ravnatelj duudi-ja
Radnici Petrokemije, kaže u razgovoru za ‘Novosti’ sindikalni povjerenik EKN-a Davor Rakić, ‘smatraju da bi bilo pametnije kada bi firma ostala u državnom vlasništvu, ali ne bježe ni od strateškog partnera koji bi bio ozbiljan i garantirao napredak i nastavak proizvodnje’. No taj strateški partner, prema Rakićevom mišljenju, nipošto ne smije biti PPD.
- Ne mislim da PPD ima kapaciteta da preuzme ovakvu kompaniju. Zato što je to prekompleksna proizvodnja za jednu takvu firmu - tvrdi Rakić.
On ima i svoju teoriju zbog čega se na PPD-ovu ponudu za preuzimanje Petrokemije na koncu nitko nije očitovao.
- Po informacijama kojima ja raspolažem, ponuda PPD-a nije bila prihvatljiva, nije uopće bila vrijedna spomena - tvrdi Rakić.
Navodno je PPD ponudio da će svoja milijunska potraživanja prema Petrokemiji pretvoriti u vlasnički udio, što bi zapravo značilo da država od prodaje prilično vrijedne firme ne bi imala direktne financijske koristi.
- Ne znam detalje, to je pitanje za upravu i vlasnika, ali uvijek je pitanje što dalje. Najlakše je pretvoriti dug u vlasnički udio, ali što ćemo onda? Što ćemo s proizvodnjom? Hoćemo li zatvoriti firmu? Što će biti s hrvatskom poljoprivredom, koja je također vezana uz Petrokemiju? - pita Rakić.
Svakako je indikativno da se Rakić protivi PPD-ovom preuzimanju Petrokemije usprkos činjenici da se Vujnovčeva firma profilirala kao najveći igrač na tržištu plinskog biznisa, što je, uz INA-u, čini najvažnijim dobavljačem Petrokemije. A glavna prepreka trenutnom poslovanju Petrokemije je upravo preskupi plin.
- Osnovni problemi poslovanja Petrokemije tiču se cijene plina i transporta plina. Naši ulazni troškovi u odnosu na konkurenciju su znatno veći. Na ulaznoj strani plin plaćamo po cijeni koja je 20-ak posto skuplja od one koju plaća konkurencija, recimo u Austriji. Iako Austrija nema nijednog kubika svog plina, a mi imamo 70 posto svog plina. Zašto? E pa to je pitanje za vlasnike - poručuje Rakić.
Svi podaci koje smo uspjeli prikupiti sugeriraju da se prethodne dvije Vlade nisu pretjerano zamarale pokušajima da u potpunosti iskoriste Petrokemijine potencijale. Firmu na klimavim nogama lakše je putem privatizacije prepustiti privatnom vlasniku koji će onda ‘znati’ njome uspješno upravljati. Pripremu terena za uspješnije poslovanje Petrokemije u bližoj budućnosti središnja država djelomično je već odradila kroz poreznu reformu, koju je u djelo provela Plenkovićeva vlada, ali ju je ministar financija Zdravko Marić pripremio još u svom prvom mandatu u Oreškovićevoj, odnosno Karamarkovoj vladi. Tom je reformom, između ostalog, PDV na tzv. inpute u poljoprivredi, što uključuje i gnojivo koje proizvodi Petrokemija, snižen sa 25 na 13 posto. Oreškovićeva je vlada također, u svom tehničkom mandatu, samo desetak dana prije lanjskih izvanrednih izbora, Petrokemiji izdala državno jamstvo za kredit Hrvatske banke za obnovu i razvitak (HBOR) u iznosu od 200 milijuna kuna. Da je privatizacija izvršena u planiranom roku, ovi bi Vladini potezi novom vlasniku omogućili vrlo komfornu početnu poziciju.
Ovako će PPD ipak morati pričekati drugu šansu, što će uvelike ovisiti o mišljenju ministra Gorana Marića, koji nije pretjerano blizak HDZ-ovoj struji s kojom Vujnovac navodno održava dobre odnose. A radi se o onoj desnijoj frakciji predvođenoj Vasom Brkićem, na čiju zamolbu je vlasnik PPD-a i kreditirao HDZ. Brkić je s vlasnikom PPD-a povezan i preko poduzetnika poznatih po biznisu s reciklažom otpada, Zorana Gopca i Višeslava Vukojevića, ujedno funkcionera Rukometnog kluba Zagreb, 2014. godine preimenovanog u RK Prvo plinarsko društvo Zagreb. No kroz godine je Vujnovac pokazao da dobro navigira i drugom stranom političkog spektra. Ne skriva da ga veže poznanstvo sa šefom HNS-a Ivanom Vrdoljakom, u čijem je mandatu Ministarstvo gospodarstva provelo liberalizaciju tržišta plina, a Vujnovčev PPD postao najveći dobavljač Petrokemije. Vrdoljakova pomoćnica zadužena za sektor energetike tada je bila Sabina Škrtić, koja je u travnju 2016. godine, samo nekoliko mjeseci nakon što je 30. prosinca 2015. razriješena dužnosti u ministarstvu, postala vanjska konzultantica PPD-a. Konzultant PPD-a odnedavno je i Mladen Pejnović, koji je u mandatu vlade Zorana Milanovića vodio Državni ured za upravljanje državnom imovinom (DUUDI), dok nije razriješen u veljači prošle godine. U Pejnovićevom mandatu država je dokapitalizirala Petrokemiju s oko 250 milijuna kuna te se krenulo u restrukturiranje s krajnjim ciljem privatizacije kutinske tvrtke. Pejnović u razgovoru za ‘Novosti’ kaže da se jednostavno vratio u sektor u kojem je radio prije nego što je postao čelni čovjek DUUDI-ja. Prije no što je 2012. imenovan za ravnatelja ovog državnog ureda, Pejnović je bio direktor u zagrebačkoj Gradskoj plinari. Još od tada, tvrdi, datiraju i njegovi kontakti s PPD-om.
- Od Milanovićeve vlade prošlo je već godinu dana, a ovo je posao kojim sam se bavio i prije nego što sam došao u politiku. U svakom slučaju, s državnim sektorom nemam ništa. A oko Petrokemije se sada ništa ne događa, to je na ministarstvu. Vidjet ćemo kakav će dati natječaj i hoće li natječaja uopće biti. Ako država to i prodaje PPD-u, stvarno me nema ni blizu - kaže Pejnović.
I dalje vjeruje da je privatizacija najbolje rješenje za Petrokemiju.
- I kada sam bio ravnatelj DUUDI-ja i sada iz raznih izvora znam da je PPD bio zainteresiran i da se razgovaralo da u vlasništvo zajedno uđu PPD i INA. Ali problem nije bio u PPD-u, nego u tome što INA nije produžila svoju ponudu. Mogu reći da je za svakog pojedinačno to velik kolač. Najbolje bi bilo da postoji konzorcij nekoliko ulagača - smatra Pejnović.
