Sisačkom piscu Đuri Maričiću izašao je novi roman pod nazivom ‘Stvaranje nove Evrope’, u izdanju ‘Prometeja’ iz Novog Sada. Iako su Maričićevi romani nastali u zadnjih pet godina, još kao 17-godišnjak zamislio je da jednog dana napiše trilogiju iz Drugog svjetskog rata, ali teško je bilo pisati dok se bavio drugim životnim poslovima.
- S pisanjem sam nastavio tek kad sam sebi dokazao da mogu raditi na romanu, pa sam planove revidirao, i odlučio napisati autobiografsku trilogiju o krajiškoj porodici Savić, a kasnije sam nastavio s opsežnim romanima ‘Rađanje grada’ i ‘Stvaranje nove Evrope’. Oba su u glavi već bila napisana, kao i prethodno objavljeni romani za djecu, pa ih je trebalo samo prebaciti u kompjuter i naći novce za štampanje. Rad na svakom od njih trajao je kraće od devet mjeseci. Za rad na zadnjem romanu odlučio sam se jer mi se činio važniji zbog nemira koji potresaju Evropu. Raspad SSSR-a, rat na Balkanu i kratki, ali krvavi ratovi u zemljama oko Rusije, tražili su od mene poseban pristup pisanju romana ‘Stvaranje nove Evrope’. Vodeći računa da živimo u zemljama s niskom kulturom, a ljudi su netolerantni i osvetoljubivi, odlučio sam da napravim čim veći odmak od religije i naroda kojima pripadam, a koji međusobno ratuju – rekao je Maričić.
Budući da se ratovi vode na područjima gdje živi slavensko stanovništvo ili oko njegovih granica, Đuro je odlučio da u romanu ‘Stvaranje nove Evrope’ veliku zaraćenu državu nazove Karantanija, po prvoj slavenskoj državi na ovim prostorima, a za narode koji ratuju uzeo je one koji su nekada živjeli na ovim prostorima.
- Čitaoci će biti iznenađeni da sam u romanu Tračane nazivao ruskim imenima, Kelte talijanskim, a Skite njemačkim. Tako mi je glavni junak Arkadij Jevtušenko, umjesto Dragana Savića, čije se ime provlači kroz knjige o dječaku i kroz opsežan roman ‘Rađanje grada’. No, nije bilo jednostavno baratati s oko 200 ličnih imena i toponima. U romanu se sve odvija na relativno malom prostoru, na tri rijeke koje utiču jedna u drugu, na maksimalnoj udaljenosti 100 kilometara. Događanja su brojna i krvava, rat je. Brutalnosti i zločini su svakodnevni. No, ništa manje nisu zanimljiva ni zbivanja u pozadini, u skloništima, u gradu koji je često pod udarom topovskih granata. Gase se životi mnogih ljudi. Izbjeglice su preplavile grad Baranov. Dolaze međunarodne snage da stanu između zaraćenih. Istovremeno s ratnim zbivanjima vrši se bezobzirna pljačka, otimačina novaca, stanova, kuća, grabež tvornica. Nemoral je dosegao vrhunac. Otima se sve što ima vrijednost i od sunarodnjaka, ne samo od protivničke strane. Pri tom su ubojstva i nestanak ljudi normalna pojava. Pritisak na promjenu nacionalnosti je svakodnevna pojava. Izbijanjem rata dolazi do nacionalnih podjela među radnicima unutar tvornica, na stubištima među stanarima. Sumnjičenja i podmetanja postaju svakodnevna stvar. Posebno osjetljivu skupinu čine dvonacionalni brakovi, mnogi se od njih razaraju. Jedan dio ljudi postaju monstrumi, gledaju samo kako ugrabiti susjedov stan, ali ima ljudi koji uspijevaju sačuvati svoje ljudske vrijednosti – objasnio je Maričić radnju romana, koja naravno neobično posjeća na događaje u Hrvatskoj s početka devedesetih.. Dodao je: ‘Nova Evropa se vrlo mučno rađa. Sporo i traljavo. Ona ne nalazi pravi put kojim treba da ide. Ona je u čvrstom zagrljaju Amerike i Njemačke.’
Idući roman Đure Maričića bit će ‘Rađanje grada’, podnaslova ‘Zagrebačko sisački roman’, koji će obuhvatiti period od 1950. do 1990. godine, dakle razdoblje Jugoslavije, te život porodice Savić.
