Prvi put otkako je izabran na tu funkciju, patrijarh SPC-a Porfirije u pratnji vladike gornjokarlovačkog Gerasima obišao je 27. februara selo Majske Poljane kod Gline koje je najteže stradalo u potresu pred kraj prošle godine. U organizaciji Mitropolije zagrebačko- ljubljanske SPC-a i Srpskog narodnog vijeća (SNV) patrijarh i vladika razgovarali su sa stanovnicima sela pogođenog potresom uz pet ljudskih žrtava, saslušali njihove priče i najavili da i dalje mogu računati na pomoć i solidarnost dobrih ljudi i hrvatskih institucija uz podršku SPC i Gornjokarlovačke eparhije SPC, kao i institucija Srbije. Oni su se tom prilikom sreli i s aktivisticama SNV-ova akcije "Banija je naša kuća" koje "pokrivaju" razrušena sela na području Gline i svakodnevno pomažu ljudima.

Iako žive u kontejneru postavljenom ispred kuće sa žutom naljepnicom, porodica Pavla Kukoleče dočekala je visokog gosta domaćinski, kako i dolikuje.

- U odnosu na prve dane koje smo proveli u autu i šatoru, sada je dobro. Svašta živ čovjek pretrpi, ali se nadam da ćemo se oporaviti i da će biti bolje, ne samo meni nego svima nama koji smo u potresu ostali bez mnogo toga, neki i bez svega, rekao je za Novosti Pavle Kukoleča koji je podnio zahtjev za obnovu nekoliko dana ranije.

- Selo je srušeno i svima nama treba obnova koja će biti dugotrajna. Bog nas je sačuvao, pa je kod nas nešto bolje, ali treba jako mnogo ruku i para da bi se ovo selo, kao i druga, oporavilo. Mi ćemo čekati, preživjeli smo ovu zimu, ali ne možemo čekati iz godine u godinu. Što će biti kad dođe druga zima? Sada nije bilo snijega, ali ako bi pao, bili bismo odsječeni od svijeta. A i kontejner nije za stalno jer je mali, kad upališ grijalicu bude vruće, a kad ugasiš hladno. Ipak, i ovo je mnogo bolje nego auto i šator - rekao nam je Pavle, koji živi od 900 kuna penzije, uz skromne prihode od proizvodnje kobasica, što je jedna od banijskih tradicija.

"Ja bi novu kuću"

Patrijarha je dočekao i Pavlov unuk Lazar koji je na pitanje što želi onako ganut i kroz suze odgovorio "Novu kuću". Domaćin je goste odveo do njegove teško oštećene rodne kuće, svinjca i gospodarskih zgrada.

– Ovako je bilo kad smo se vratili iz izbjeglištva. Dočekala nas je takoreći prazna kuća. Taman smo se kroz ove godine sredili, a sad moramo ponovo - kazao je gostima.

Kad smo zajedno, ništa nije prepreka, rekao je patrijarh i naglasio da će se moći računati na dobre ljude kao i do sada, dajući podršku svim stradalim Banijcima i ljudima dobre volje koji već mjesecima pomažu stradaloj Baniji.

- Možda Bog ponekad dozvoli iskušenje svima nama da bismo upravo kroz svojevrsnu materijalnu štetu imali mogućnost da probudimo u sebi ono što je ljudsko i da učinimo napor da prevladamo neku svoju skučenost, egoizam i zatvorenost. Da izađemo ususret jedni drugima i da spoznamo da ćemo ujedinjeni lako obnoviti i materijalnu štetu, rekao je naglasio da su i hrvatska država i svi ljudi dobre volje obnovu ovog kraja stavili među svoje prioritete.

Na pitanje hoće li raditi na poboljšanju političkih odnosa Hrvatske i Srbije, patrijarh Porfirije je rekao da nije političar i da ne želi to biti, niti se upletati u političke prostore, ali da ga Božje jevanđelje poziva da čini sve da se sve moguće oštrice među ljudima otupljuju, a distance smanjuju. Sigurno moje snage nisu velike, ali ću na svakom planu činiti sve da tako bude među običnim ljudima, među onima na pozicijama, ali i na planu odnosa država jer samo zajedno možemo imati istinsku radost i istinski mir, podvukao je patrijarh.

Stižu drvene kuće

Prilikom posjete porodici Bakić, koja također živo u kontejneru pred srušenom kućom, moglo se čuti i kako je tu porodicu pogodila još jedna pošast – korona, zbog koje je žena Đure Bakića više dana provela u bolnici. Samo da sam zdravija, lakše bi mi bilo, rekla je.

A od nekad bogatog životinjskog svijeta u dvorištu Mile Bajlovića ostala je samo perad, prije svega kokoši raznih sorti koje je skupljao. Njegova kuća ima crvenu naljepnicu.

– Prije nekoliko dana bili su statičari, a onda i mobilni tim za popunjavanje zahtjeva za obnovu koji sam tada podnio, priča nam Mile.

– Kuća je dosta stradala, tako da će se morati rušiti. Izvana još donekle izgleda dobro, ali je unutra sve smrvljeno – kaže Bajlović i dodaje da je sada barem privremeno zbrinut. Imam kontejner i sanitarni čvor, dobivam pakete hrane i svakodnevno topli obrok, ali moram vidjeti što s kućom, rekao nam je Bajlović, ističući da je morao prodati stoku po nižoj cijeni.

Ustanovilo se da nema toliko razloga za brigu. Patrijarh Porfirije je najavio da bi krajem marta mogao dobiti jednu od drvenih kuća koje su osigurane i predviđene za gradnju.

- Sada ih imamo pet i potrudit ćemo se da ih bude još više. Banijska kuća od drveta bit će čvrsta. Mnogi su ljudi dobili pomoć od države, a mnogi se angažuju da pomognu. Postoji saosećanja između ljudi da smo jedni drugima potrebni i skloni da pomognemo što nas vodi do nekih normalnih sfera života. Gradit će se nove kuće, samo da potresi stanu - rekao je patrijarh koji je obećao da će se naći i sredstva za kupovinu goveda.

Miletov komšija i dobar prijatelj Miloš Lončar također je ostao bez kuće.

- Totalno je srušena, pa sam odvezao šutu, teško su oštećene i pomoćne prostorije i štala, a jedino se nekako drže radionica i garaža koje su građena krajem 80-ih s mnogo armiranog betona, ali su i one popucale jer je potres ipak bio jači i ne znam mogu li se srediti - priča Lončar za Novosti.

- Dobio sam kontejner, radim kod "Šerifa" u Glini, a životinje koje imam, držim "u ljetnikovcu", odnosno u šljivaru i dajem im hranu. Kako ne mogu dočekati novu zimu u kontejneru, kupio sam drvenu kuću, pa ću je preslagivati. Jer od države teško da možeš dobiti, a u 12 kvadrata nemaš uslove, pa ne možeš uključiti ni nešto veće kao mašinu za rublje - kaže Lončar.

Odumiranje sela

Kolona sa sveštenim licima, novinarima i aktivistima se zaustavila i pred kućom porodice Danijela Paspalja koji ima svoj OPG.

- Bavili smo se poljoprivredom i imali krave i svinje. Zbog potresa smo im smanjili broj, a na proljeće planiramo radove ako bude zdravlja i mogućnosti - kaže Mile i dodaje da je selo koje je iznjedrilo neke spoznate naučnike i pjesnike odumiralo i prije potresa.

– Nekad smo imali preko 1.000 stanovnika, a u ratu je poginulo ili pobijeno oko pola. Prije potresa nas je u selu bilo 80-ak, a poseban je problem što nemamo mjesni odbor jer smo, kako smo udaljeni pet minuta vožnje, u sastavu Gline. Štoviše, gradske vlasti nam iz katastra oduzimaju pojedine ulice, tako da nam se površina smanjuje. Mnoge su kuće prazne, nekad je u ovom dijelu sela osim mene bilo još 12 kuća Paspalja, a sada ih nema. A ovo je veliko selo, elektromreža duga je 18 kilometara, a put koji kruži oko 17, uz brojne zaseoke sa strane - kaže Paspalj.

Njegov prezimenjak Radomir Paspalj, sa ženom Radojkom, živi u kontejneru kod kuće koja je sva ispucala i samo čeka neki jači potres da se "složi". Kontejner nije tipski, sagradila nam ga je ekipa iz Kutine.

– Toplo je jer nas grije furuna koju sam uspio iznijeti iz onog što je ostalo od kuće. Srećom, nemam stoke jer sam 2017. imao tešku operaciju srca pa ne mogu raditi. Sad žena i ja živimo u kontejneru. Griješio bih dušu kad bih rekao da nemam; nešto imamo svoga, nešto ljudi donesu, a davali su i previše. Ako bude što od obnove bit će, mi ćemo čekati. Nisam sam, da sam sam, ja bih se nadao obnovi već sutra, ali kad je potres bio u Zagrebu, bio sam ovdje i kad je cijela Hrvatska pogođena, nemamo šta reći. Kad se bude moglo obnoviti, bit će dobro; samo da imamo zdravlja, onda bi sve bilo lakše - ističe Radomir Paspalj.

Vodovod je još daleko

Razgovarali smo i s nekima od aktivistica SNV-a. Danijela Kukoleča živi u Glini i obilazi okolna sela, uključujući i Majske Poljane.

- Donedavno sam kao volonterka pomagala po pozivima, a sad je posao svakodnevan. Dolaze nam donacije, peći, namještaj, opremaju se kontejneri… Svi su dobili barem priručni smještaj, a kako ima porodica s više članova pa je jedan kontejner za njih mali, dobivaju dodatne. Dolaze nam i kontejneri sa sanitarnim čvorovima, stižu i madraci, sad čekamo krevete, tu su mini kuhinje, podijelili smo svima pakete hrane i higijene, a Pleter svakodnevno radi tople obroke. Ljudi su zadovoljni; onaj koji je bio skroman prije, skroman je i sada - priča Danijela, koja je prije udaje živjela u selu Bačuga i čiji su brat i tetak su tamo volonteri, a otac vozi hranu po tom selu koje je dosta stradalo. Majske Poljane nemaju ni kanalizacije ni gradskog vodovoda, a javna rasvjeta postoji na papiru. Ljudi imaju bunare iz kojih dobivaju vodu preko pumpi koja, kad se kvare, popravljaju o svom trošku, a sami sređuju i kanalizaciju. Jedna od obitelji pripremila je cijevi za priključak za vodovod i kanalizaciju, jer su dobili donaciju od pogona dječje hrane Vivera koji djeluje u sklopu kompleksa Hipp. Naravno, ako se znaju razmjere šteta i nužne sanacije teško je reći hoće li selo dobiti gradski vodovod, rekla je.

Ona ističe još jedan problem, a to su pukotine i rupe u zemlji koje se javljaju u nekim selima, prije svega oko Jukinca ili Prekope gdje su riječna korita, ali ni Majske Poljane nisu pošteđene u potpunosti. Ima podzemnih voda, a ljudi se ne usuđuju proći, čak ni hodajući, a kamoli da upale mehanizaciju, naglašava.

I koordinatorica akcije za Glinu Ljuba Vrga naglašava veliku pomoć u kontejnerima. Pomoć stiže preko akcije "Banija je naša kuća", preko Mitropolije SPC-a, iz Srbije. Pomažu u svemu, od nasipanja pijeska oko kontejnera, oko priključaka na struju i vodu u čemu pomaže i HEP. Rekla je kako joj se čini situacija dva mjeseca nakon potresa. Mislim da većina nas nije ni svjesna razmjera ove tragedije. Napravili smo što smo mogli oko smještaja i hitnih intervencija, ali potresa ima i dalje, javljaju se nova oštećenja, pa i potreba za kontejnerima. Vjerujem da će i hrvatska Vlada drugačije gledati na situaciju i da će obnova biti daleko brža i kvalitetnija nego poslije rata 90-ih, rekla je Ljuba Vrga.

Stigli novi kontejneri

Nakon posjete Majskim Poljanama, patrijarh i vladika bili su u bazi Civilne zaštite Lekenik gdje su stigla dva velika i četiri manja kontejnera, donacija SPC-a i srbijanskog veleposlanstva u Zagrebu.

U obraćanju patrijarh Porfirije je naglasio da se SPC od drugog dana nakon potresa angažirala u nabavci kontejnera zajedno sa SNV-om i Civilnom zaštitom.

- To nije bilo jednostavno jer nije bilo dovoljno kontejnera na lageru, a kako je vreme prolazilo a potrebe postajale sve veće i veće, stizali su novi i novi kontejneri i ovi koje sada dolaze, mnogo su bolje pripremljeniji nego na početku. Mi smo ljudima pružili pomoć da smeste svoje glave, ali važnije je da predstoji potreba za ozbiljnijom obnovom i da će to biti duži proces. Angažmanom i brigom države, ali i SPC-a i drugih crkava, kao i doprinosom ljudi dobre volje koji mogu da pomognu, siguran sam da će taj proces ići u dobrom smeru. Molimo se Bogu da prestanu potresi, a siguran sam sa smo naučili lekciju da smo jedni drugima potrebni i da ponekad nevolje više od blagostanja pomognu da svi zavire u svoja srca i shvatimo da samo svi zajedno možemo imati istinski progres, a svoj život bez obzira na spoljašnje okolnosti doživeti kao Božji dar i kao radost - rekao je patrijarh i dodao da je SPC uz pomoć svih dobrih ljudi i Grada Beograda osigurao nešto više od stotinu kontejnera, najavivši da će se pomoći i u obnavljanju kuća.

Potpredsjednik Vlade Boris Milošević naglasio je da se Vlada od početka uključila u pomoć stanovništvu potresom pogođenih područja, zajedno s mitropolitom, a sada patrijarhom Porfirijem i s vladikom gornjokarlovačkim Gerasimom koji je crkveno nadležan za ovo područje. Zahvaljujem na svakom kontejneru koji je dovezen i koji je pružio dom onom dok mu ne bude obnovljen, rekao je Milošević.

S 26. februarom kroz Lekenik je prošlo 1.520 kontejnera za potrebe stanovništva koji su prošli kroz državne ruke, a prema podacima HEP-a priključeno je preko 1.800 privremenih smještajnih objekata, što znači da dio otpada na razne privatne donacije, odnosno kućica koje su dovezene na to područje. Iskazana solidarnost i empatija među ljudima je nešto najvrijednije što treba sačuvati, rekao je.