Nestašica goriva u Velikoj Britaniji, ogroman rast cijene prirodnog plina u Europi, smanjeni obujam proizvodnje i restrikcije korištenja struje u kineskim tvornicama, vijesti su koje stižu uoči Božića, najvećeg potrošačkog blagdana na svijetu.
Osim problema nestašice energenata, na proizvodnju u Kini sve više utječu i promjene u zakonodavstvu o radu i bolje regulacije. Kako izvještava Guardian, te promjene rezultiraju smanjenjem ponude jeftine radne snage, pa tako neke američke kompanije razmišljaju o preseljenju pogona u Meksiko i druge zemlje u kojima je cijena rada trenutno niža.
Vrhovni sud Kine presudio je nedavno da je kontroverzna politika prekovremenog rada "996" (rad od 9 ujutro do 9 navečer, šest dana u tjednu) nezakonita. Smjernice najvišeg suda i uspješni slučajevi radnih sporova signaliziraju pomak od eksploatatorske kulture prekovremenog rada, posebno vezane uz sektor tehnologije, uz koji se dosad vezala kampanja "zajedničkog prosperiteta".
Upravo je Jack Ma, osnivač kineskog internetskog giganta Alibabe, prvi nazvao kulturu "996" "blagoslovom" 2018. godine. Međutim, reakcija javnosti na ekstremnu kulturu prekovremenog rada lagano se mijenja. Ranije ove godine, nakon smrti mlade radnice brzorastuće platforme za e-trgovinu Pingduoduo (PDD), koja je umrla nakon što je radila niz pretjerano dugih smjena, došlo je do široke javne rasprave i bijesa zbog izrabljivanja radnika i radnica.
U usporedbi sa stalno zaposlenim radnicima koji se mogu osloniti na pomoć i nadzor u obrani svojih radnih prava, milijuni radnika tzv. gig ekonomije, poput vozača koji dostavljaju hranu i prevoze robu, suočavaju se s većim teškoćama u zaštiti svojih prava. No i na tom polju se u Kini događaju promjene i kineski regulatori stavljaju sve veći naglasak na prava svih radnika uvođenjem niza politika.
Meituan, jedna od najvećih kineskih platformi za dostavu hrane, zabilježila je nedavno pad dionica za gotovo 14 posto, nakon što su nova pravila od tvrtke zahtijevala da isplaćuje naknade dostavljačima u slučajevima nezgoda i bolesti te naložila da se radnike ne smije plaćati manje od lokalne minimalne plaće.
Sve ove promjene utječu na drugačiji tempo i obujam proizvodnje u Kini, kao i na distribuciju robe unutar i izvan zemlje. Kad se nešto negdje proizvede, poput u zapadnim zemljama široko traženih proizvoda iz "božićnih tvornica" u Kini, mora se i odaslati u svijet. Indeks pomorskog transporta Drewry, koji mjeri cijenu kontejnera, skočio je za 291 posto u odnosu na prošlu godinu. Na nekima od prometnih ruta, kao što je linija od Kine do najveće europske luke u Rotterdamu, cijena pomorskog transporta jednog kontejnera porasla je šest puta za godinu dana.
"Prepustimo li sve tržišnoj ekonomiji i pojedinim kompanijama i pojedincima da pronađu najbolja rješenja za sebe, nastupit će sve opasnija previranja i situacija će izmaknuti kontroli", poručio je nedavno Takeshi Hashimoto, direktor kompanije Mitsui OSK Lines, članice jednog od najvećih brodarskih saveza Ocean Network Express.
Recentna kriza s gorivom u Velikoj Britaniji jasno pokazuje kako problem ne staje kad roba jednom stigne u luke, jer na putu proizvoda do krajnjeg odredišta važnu ulogu igraju vozači kamiona. Manjak vozača kamiona u mnogim krajevima Europe u posljednje je vrijeme sve veći problem. Krajem rujna nestašica goriva na britanskim benzinskim postajama postala je glavna vijest u europskim medijima. Isporuke goriva povećale su se nekoliko dana kasnije, ali došle su prekasno kako bi se izbjegla kriza. Iako je najgora prošla, u određenim dijelovima zemlje isporuke goriva još uvijek su ograničene.
Kako se navodi u analizi New York Timesa, uzrok ove krize nije samo opskrba gorivom, već kronični nedostatak vozača obučenih za isporuku. Radna snaga sve je starija i danas je Velikoj Britaniji 30 tisuća vozača kamiona manje nego prije godinu dana. Radnici su masovno napustili industriju, a naporni sati, udaljenost od kuće i loše plaće nisu potaknuli nove radnike da se pridruže ovom sektoru. Postojeće probleme industrije komercijalnog prijevoza pogoršali su Brexit i pandemija. Prema udruženju prijevoznika koje se zalagalo za više viza za vozače, Britaniji nedostaje do sto tisuća vozača kamiona, od kojih je 20 posto otišlo otkako je Velika Britanija izglasala izlazak iz Europske unije.
Zbog pandemije je otežana i obuka novih vozača - više od 40 tisuća ljudi obično polaže ispite iz vožnje kamiona svake godine, ali prošle je godine taj broj u Britaniji pao na samo 16 tisuća jer su nacionalne mjere zatvaranja zatvorile i autoškole. Kako bi industriji pružila kratkoročne olakšice, britanska vlada je najavila privremene vize za pet tisuća vozača cisterni i kamiona s hranom.
Međutim, stručnjaci iz industrije predviđaju da je tih viza premalo i da stižu prekasno, pogotovo zato što i druge europske zemlje imaju povećanu potražnju za ovom radnom snagom (najviše Poljska, Njemačka i Velika Britanija). S obzirom na to da se Božić i doba intenzivnije potrošnje brzo približava, brojne tvrtke u različitim europskim zemljama mogle bi se suočiti s još većim problemima, bilo da se radi o osnovnim energentima, ili o različitoj potrošačkoj robi široke potražnje.
Zanimljivo je u ovom kontekstu spomenuti i zemlju koju europski mediji nikad ne stavljaju u fokus, a čiji se građani i građanke bore s inflacijom i svakodnevicom stajanja u redovima već dvije godine. Libanon je od 2019. godine paraliziran ekonomskom krizom, koja se produbila kako su zalihe uvezenog goriva presušile. Libanonska valuta potonula je za 90 posto u svega dvije godine, a u čitavoj zemlji traje i borba s nedostatkom lijekova i osnovnih potrepština - nedavno je po peti put u godinu dana skočila cijena subvencioniranog kruha.
Ovoga vikenda Libanon je ostao u totalnom mraku. Dvije najveće elektrane prestale su raditi zbog nedostatka goriva. Libanonska vlada planira koristiti vojnu rezervu goriva za privremeno upravljanje elektranama, ali to se, prema najavama, neće dogoditi u skorije vrijeme. Dio građana oslanja se na kućne agregate već duže vrijeme, ali i te zalihe presušuju.
Prema izvješću Svjetske banke, više od polovice stanovništva Libanona živi ispod granice siromaštva. Stopa nezaposlenosti porasla je s 28 posto u veljači 2020. na 40 posto krajem 2020. godine. Sredinom ove godine stopa nezaposlenosti minimalno se smanjila, na 35 posto.
(Ne)mogućnosti radnika i radnica da rade i žive u poštenim i dostojanstvenim uvjetima u srži su kriza diljem svijeta, i te će mogućnosti obilježiti i odrediti putanju održivosti života kakav poznajemo na Zemlji.
