Kakva su vaša očekivanja od Istražnog povjerenstva za Agrokor nakon prvih svjedočenja tokom kojih, blago rečeno, ništa novo nismo doznali?

SDP sada kroz Povjerenstvo nastoji prikazati da je HDZ isključivi krivac za rast, razvoj i probleme oko Agrokora. S druge strane HDZ se nevješto brani i uz pomoć HNS-a koristi silu, odnosno većinu u Povjerenstvu, i tako odlučuju koga će se zvati da svjedoči, a koga ne. To sve više sliči na igrokaz i odmicanje priče od suštine, što odgovara i jednoj i drugoj stranci. Doduše, više HDZ-u jer je duže bio na vlasti. Tamo se odvija igrokaz, pokušavaju se zamagliti stvari i pažnju javnosti raznim akrobacijama odvući od te teme.

Što se pokušava zamagliti?

Oko Agrokora su se pojavila dva inozemna centra moći, jedan sa Zapada, a drugi s Istoka. Međutim, ne postoji nijedan centar moći koji brani hrvatske nacionalne interese, a toga su svima puna usta u Saboru. Agrokor nije samo nacionalni, nego i geopolitički problem za Hrvatsku i važan je faktor destabilizacije hrvatskog gospodarstva i države. Prije dvije godine sam tražio da se i sigurnosne službe izjasne jesu li radile analize o tome ugrožava li Agrokor gospodarstvo zbog svoje veličine. Nisam dobio nikakav odgovor, iako sigurnosne službe imaju zadatak pratiti prijetnje hrvatskoj ekonomiji.

Svjedočimo kapilarnom klijentelizmu

Kakve odgovore očekujete od Povjerenstva?

Neke važne odgovore sigurno ćemo dobiti, vezano uz ranije razdoblje i stvaranje Agrokora. HDZ inzistira na tzv. kronološkom pristupu. To je važno, ali je važno i ovo što se događalo u posljednjih šest mjeseci. Ne znamo tko je pisao Lex Agrokor, želimo doznati istinu o ulozi Knighthead fonda i mnoge druge okolnosti. Problem je što je mnogima cilj da se zamagli priča i da se Povjerenstvo pretvori u lakrdiju. Ja sam tamo jedini neovisni predstavnik jer stranka Promijenimo Hrvatsku nije sudjelovala u izvršnoj vlasti. Most je u posljednje dvije godine dva puta sudjelovao u vlasti i trebao je ranije reagirati na probleme. Sudac Kolakušić i profesorica Jasnica Garašić su govorili da je Lex donesen samo za jednu kompaniju, njime se željelo izbjeći uobičajeni postupak prolaska kroz stečaj i zato sam glasao protiv njega, smatrajući da je dovoljno promijeniti pet do deset članaka u Stečajnom zakonu i da onda procedura transparentno ide preko suda. Priča oko ulaska lešinarskog fonda je takva da izaziva sumnju i smatram da će ova Vlada, ako zbog ičega padne, pasti zbog Agrokora i zakona o njemu. Moramo doznati tko je pisao zakon, zašto je zaobiđen Stečajni zakon, zašto se ne događa ništa glede restrukturiranja koncerna itd.

Iz krize nas ne mogu izvesti ljudi iz dviju velikih stranaka, jer su nas u nju i doveli. Vrijeme je za nove ljude koji imaju znanja i hrabrosti da pokrenu procese

Kako komentirate poruke iz vrha Sberbanka da je Agrokor nacionaliziran i da oni očekuju da Vlada podmiri dugovanja prema njima?

Država se nije trebala umiješati na ovaj način. Oni su poslali Ramljaka da praznih džepova tamo nešto riješi. To je izravno uplitanje države u privatnu kompaniju, odnosno u dužničko-vjerovničke odnose privatnog koncerna. Ako tu nastane bilo kakva šteta, vjerovnici pred međunarodnim sudovima pokreću spor i postoji ozbiljna mogućnost da državni proračun, odnosno porezni obveznici plate velike odštete, jer se država umiješala u privatno vlasništvo. Ako je država htjela intervenirati, to se u kapitalizmu drugačije radi.

Imate li neki primjer?

Dobar primjer je slučaj General Motorsa. Kada je došla kriza prije desetak godina, država je intervenirala u tu tvrtku s oko 60 milijardi dolara. General Motors je većim dijelom privremeno nacionaliziran, a njegova nova uprava je u dvije-tri godine presložila tvrtku koja je počela povećavati profit. U narednu godinu-dvije tvrtka je otkupila sve svoje dionice od države. To je intervencija države: ona preuzme uzde i napravi reanimaciju. Na kraju je država nešto sitno i zaradila u tom poslu. U Agrokor je država ušla bez novca i jasne koncepcije i onda je u fokus došao još i Knighthead Capital, koji je uletio u prvi red naplate i koji za pola milijarde dobiva milijardu. A ostali, poput Sberbanka, ostali su isključeni. Govori se da novac nema naciju i državu, ali ovdje se očito nije primijenio takav model.

Korupcija i klijentelizam cvatu u Hrvatskoj. Ima li Hrvatska uopće snage da se resetira i promijeni način poslovanja koji je doveo do krize u Agrokoru? Upućeni tvrde da u hrvatskom gospodarstvu postoji još sličnih primjera.

Slažem se s vama. Tako je i u Hrvatskoj, ali i u drugim zemljama. Kada bi se krenulo provjeravati druge kompanije, mislim da bi svi počeli drhtati. Istina je da je u Hrvatskoj prisutan kapilarni klijentelizam koji se razvija posljednjih 20-ak godina. Imamo značajan broj lažnih branitelja, invalida rada, poticaja u poljoprivredi koje koriste ljudi koji nemaju stoku, niti išta siju i sade, a dobivaju velik novac. Tu su i zapošljavanja u javnoj, lokalnoj i državnoj upravi. Zato imamo toliki broj općina, županija i gradova. Dakle klijentelizam je razvijen kapilarno i to je kao vojska. Svi oni imaju obvezu na izborima dati glas onome koji im je to omogućio. To se može razbiti samo ako ljudima dođe do grla. Očekivao sam da će se to već dogoditi, ali je klijentelizam očito duboko ukorijenjen. Međutim, kada ljudi gledaju kako im djeca i unuci odlaze u inozemstvo, počinju otvarati oči. Sve više vide da postoji strah od budućnosti koji nadilazi i goli egzistencijalni strah. Ugroženi su i narod i država. Kapital je ovladao političkom vlašću. Politička vlast mora biti nadređena kapitalu. Mora se desiti zaokret, politički prevrat da bismo krenuli na pravi put. Iz krize nas ne mogu izvesti ljudi iz dviju velikih stranaka, jer su nas u nju i doveli. Vrijeme je za nove ljude koji imaju znanja i hrabrosti da pokrenu procese.

Među prvima ste zatražili raspuštanje Vlade. Ostajete li pri tome?

Aktualna Vlada nema rješenja za vrlo teške gospodarske i društvene probleme. Izvorni interesi su zapostavljeni, slušaju se i provode interesi nekih drugih, tuđih skupina. Ekonomska politika ne štiti domaću ekonomiju i proizvodnju. Ona sliči izvornom modelu iz 1990-ih. Ogroman broj građana je pod ovrhama, u dužničkom ropstvu. Vidimo koliko je blokiranih, vidimo kolika je nelikvidnost, a s druge se strane štite interesi financijskog kapitala. Oko 75 posto građana smatra da Vlada ide u lošem smjeru.

Vlada se hvali ekonomskim pokazateljima, rastom BDP-a. Kako komentirate rebalans proračuna prema kojem većina ministarstava dobiva više novca?

To vam je kao da otac pozove obitelj i kaže: Slušajte, stanje je ovakvo – sljedeće godine i dalje ćemo se voziti u starom autu, čuvajte se bolesti da ne biste plaćali doktore, nećete svi moći na fakultet, internet vam ne treba, perite zube da ne trebate ići zubaru i razmislite gdje biste na svemu tome još mogli uštedjeti. To je otprilike to. Čitava se politika i ove i prethodnih vlada svodi na fiskalnu politiku. Nema priče o reindustrijalizaciji, korištenju monetarne politike, o regionalnom i tehnološkom razvoju, vanjskoj trgovačkoj politici, sve se svelo na proračun. Uzmeš iz jedne kućice, prebaciš u drugu i to je to. Ovo što se dešava nije rezultat smislene ekonomske politike nego slučajnosti. Najvažniji doprinos je došao iz turizma, a i to nije došlo smislenom politikom, nego zbog nesreće i terorizma u Turskoj i na Bliskom istoku. Porasla je potrošnja i ona je podigla BDP. Nema zdravih izvora i poticaja rasta kao što su investicije. Nema kapitalnih investicija. Imamo pogrešne podatke o izvozu. Na primjer, ako Mađarska izveze pšenicu u Afriku preko riječke luke kao zadnje točke iz koje pšenica napušta EU, to se knjiži kao hrvatski izvoz. Podaci o povećanju izvoza i smanjenju javnog duga nisu točni.

Ova Vlada sve radi da ne razočara banke i financijske institucije, njima se ne smije ništa uskratiti. Ali zna se tko puni državni proračun preko potrošnje

Što je netočno u obračunu javnog duga?

U njega nije uključeno oko 14 milijardi kuna koje duguju trgovačka društva u vlasništvu lokalne uprave i samouprave, poput Zagrebačkog holdinga. Gdje je uknjiženo onih osam milijardi duga zdravstvenog sustava? Što se tiče nezaposlenosti, ona se smanjuje odlaskom ljudi u inozemstvo. To je prava istina, a nama se stvarnost boja ružičastim bojama. Stvarnost vidimo u komunikaciji s našim prijateljima, susjedima i rodbinom i znamo da je situacija loša. Osim toga, najbrža rastuća stavka rashoda u državnom proračunu su rashodi za kamate. Oni su krajem 2010. iznosili 4,6 milijardi, a prošle godine 11,5 milijardi kuna. Skoro deset posto rashoda državnog proračuna odlazi za kamate. Jeste li možda čuli taj podatak u izvještaju ministra financija? Ne! On je samo spomenuo da je ove godine za nekih 700 milijuna kuna smanjio rashode za kamate. Mogao ih je smanjiti za četiri milijarde i 800 milijuna kuna.

U vlasti financijskog kapitala

Kako ih je mogao smanjiti?

Prošle godine sam predložio da se izvrši refinanciranje kunskog dijela javnog duga koji iznosi oko 160 milijardi. Kako? Ako se država zadužila kroz kredite i obveznice u kunama za oko 160 milijardi i prosječna kamata je bila oko pet posto, to je godišnje oko osam milijardi za kamate. Moj prijedlog je bio da se svi ti krediti refinanciraju s dva posto. Kamate bi iznosile 3,2 milijarde kuna, što znači da bi ostale četiri milijarde i 800 milijuna kuna. Da je to napravljeno, već sada bismo bili u suficitu. Međutim, ova Vlada sve radi da ne razočara banke i financijske institucije, njima se ne smije ništa uskratiti. Ali zna se tko puni državni proračun preko potrošnje. Zbog čega su porasli prihodi? Njih pune oni koji imaju najmanje plaće i tzv. srednji sloj. Svi oni plaćaju PDV, koji čini dvije trećine prihoda državnog proračuna. I aktualna i prijašnje vlade su u vlasti financijskog kapitala. Hrvatskoj treba rast BDP-a od tri posto godišnje samo da može vraćati kamate! Ovako nemamo razvoj. Ušao sam u politiku da to dokažem i da kažem da se treba izvršiti monetarna reforma. Monetarna politika, središnja banka i bankarski sustav moraju biti u funkciji razvoja gospodarstva i zaštite građana od lihvarenja.

Protivite li se uvođenju eura?

Euro je proteklih dana postao PR kampanja. To je projekt HNB-a i Vlade. HNB je nametnuo ovu kampanju jer se približava reizbor njegovog vodstva. To vodstvo se time u potpunosti želi odmaknuti od svoje odgovornosti za sve ono što je napravilo proteklih godina, poput afere švicarski franak, austrijske štedno-kreditne zadruge u Hrvatskoj, mjenica bez pokrića u Agrokoru itd. Aktualno vodstvo mora položiti račune za sve promašaje. Prije dva mjeseca je predsjednik Europske komisije Juncker, usred ozbiljnih dezintegracijskih prijetnji koje potresaju EU, rekao da Uniju i euro treba širiti. Kako hrvatske vlade na podizanje obrva iz Bruxellesa reagiraju skakanjem, tako je i euro postao tema. Euro je za građane tehnički problem, ali je na razini makroekonomske politike i nacionalnog gospodarstva izuzetno važan problem. Euro je novac bez države. EU nije država. Angela Merkel je prije dvije godine rekla da će projekt EU-a propasti ako euro ne uspije ujediniti Europu. Međutim, Aristotel je rekao da država prvo treba biti država, pa tek onda stvoriti svoj novac. Dakle onaj tko misli da će novac stvoriti državu, griješi. O euru treba razmišljati za pet do deset godina.

MMF i dalje traži uvođenje poreza na nekretnine?

Hrvatske vlade dobro slušaju i MMF i strane centre moći. Porez na nekretnine je ostavljen po strani i netko je naivno rekao da će tako biti dok se ne smisli marketinški način da to narod lakše proguta. I dalje se želi ostati na tome da fiskalna politika bude jedini segment ekonomske politike. Taj porez bi doveo do stvaranja još više sirotinje i kaznio one koji su štedjeli i stvarali. To bi bio zadnji čavao koji bi bio zabijen, a ako se to dogodi, moja stranka će zatražiti da se građani o tome očituju putem referenduma.

Kako gledate na inicijativu Rosnjefta u vezi INA-e?

Prošlo je skoro godinu dana od najave premijera da ćemo vratiti INA-u. Međutim, to je bio samo PR potez da razveseli ljude za blagdane. Danas se geopolitika i geoekonomija vrte oko hrane, vode i energije. Rusi igraju važnu ulogu na tržištu plina i jasan je njihov interes. Za vrijeme embarga protiv Rusije Njemačka i druge zemlje nastavile su s njima svoje poslove. Mađari s Rusima grade nuklearnu elektranu. Hrvatska mora gledati svoje interese. Ako se nečega držimo zbog saveznika, onda oni trebaju nadoknaditi ekonomsku štetu koju trpimo. Nisam vidio da je Hrvatska nešto kompenzirala, dok su drugi nastavili trgovati s Rusijom.