Nervozni Andrej Plenković ništa suštinski nije riješio time što je iznudio ostavku potpredsjednice Vlade i ministrice gospodarstva Martine Dalić. To je, uostalom, njegov stil upravljanja državom i HDZ-om: on ništa ne rješava i ne donosi jasne odluke koje bi pokazale da zna što hoće te da ima čvrstu zamisao o tome kojim smjerom valja ići, nego neprestano improvizira i privremeno krpi rupe što se otvaraju na trupu njegovog uzbibanog broda.
Plenković može, i vjerojatno do daljnjega i hoće preživjeti na premijerskom položaju, ali mu to preživljavanje neće biti nimalo ugodno: izranjavan je aferama i korupcijskim zastranjenjima u procesu spašavanja onemoćalog Todorićevog koncerna
Iznuđena ostavka potpredsjednice Dalić, poslije koje je sve ostalo isto, što ne znači da se i ubuduće neće ništa promijeniti, bila je nešto poput startnog pucnja za pravi obračun među interesnim grupacijama u Agrokoru, a to onda neizbježno znači i političku pomutnju u kojoj Plenković može, i vjerojatno do daljnjega i hoće preživjeti na premijerskom položaju, ali mu to preživljavanje neće biti nimalo ugodno i jednostavno: izranjavan je aferama i korupcijskim zastranjenjima u procesu spašavanja onemoćalog Todorićevog koncerna i izmrcvaren unutarstranačkim otporima i nepovjerenjima zbog ratifikacije Istanbulske konvencije. Plenković pritom ne ovisi samo o sebi i o svojim potezima, premda mu ne bi bilo zgoreg da bude puno odlučniji i aktivniji, jer je najjaču kartu bacio na nagodbu Agrokorovih vjerovnika, a u toj su igri još mogući svakojaki obrati, iznenađenja i pravosudni repovi: nakon jednogodišnje tvrdoglave nezainteresiranosti za argumentirane primjedbe, očite deformacije i sumnjive rabote u rečenom procesu, premijer nije ni zaslužio ništa drugo osim neizvjesne političke budućnosti i stjeranosti u ćorsokak.
Andrej Plenković
Dan poslije izlaska ovog broja Novosti, održat će se Izvještajni sabor HDZ-a u Zagrebu i vjerojatno je da će na tom skupu biti manifestirano unutarstranačko jedinstvo i podrška predsjedniku Plenkoviću, no ne treba zaboraviti da je Tomislav Karamarko drugi put zaredom glatko izabran za predsjednika HDZ-a u travnju 2016. godine, samo dva mjeseca prije nego što je morao podnijeti ostavku i nestati iz političkog života. Izborom Darka Horvata za ministra gospodarstva i Tomislava Tolušića, ministra poljoprivrede, za ekonomskog potpredsjednika Vlade Plenković je još jednom manifestirao svoju unutarstranačku nesigurnost i pokušaj da rečenim kadrovskim rješenjima stabilizira stanje u stranci, to jest da donekle primiri radikalnije i konzervativnije krilo predvođeno Milijanom Brkićem, zamjenikom predsjednika HDZ-a. Situacija u vlastitim redovima centralna je preokupacija Andreja Plenkovića i to je razlog koji jako limitira mogućnost bilo kakvih njegovih ozbiljnijih iskoraka, naročito reformskih zahvata te čvršćeg i dugoročnijeg pozicioniranja HDZ-a kao relativno umjerene partije desnog centra.
Agram, Adris i Franck pokazali su se žilavim protivnicima, dok Trgovački sud u Zagrebu i Visoki trgovački sud ipak odbijaju statirati u jednoj netransparentnoj operaciji koju su proveli isti oni što su kreirali namjerno manjkav zakonski okvir
Što se tiče Agrokora, državno spašavanje te kompanije pretvorilo se, eto, u spašavanje premijera Plenkovića, koji panično nastoji da dođe do vjerovničke nagodbe i da proglasi uspjeh vladine spasilačke intervencije, e da bi se zaustavile vijesti o višestrukim interesnim konfliktima, pogodovanjima i eventualnim kaznenim djelima ključnih političkih i savjetničkih aktera u spomenutoj intervenciji. Čini se, međutim, da premijeru tek sad postaje jasno da će se do nagodbe teško stići silom i bezobzirnošću, jer su se Agram, Adris i Franck pokazali žilavim protivnicima, i jer Trgovački sud u Zagrebu i Visoki trgovački sud ipak odbijaju statirati u jednoj netransparentnoj operaciji koju su proveli isti oni ljudi što su kreirali namjerno manjkav zakonski okvir. Prema našim informacijama, nije isključen ni zaokret u pogledu modela vjerovničke nagodbe, odnosno formiranje stalnog odbora vjerovnika i osmišljanje novog modela, koji bi zahvatio još širi krug hrvatskih poduzeća, a oslabio sadašnju poziciju ruske Sberbanke. Premijer razmatra takvu mogućnost, no ona najvjerojatnije podrazumijeva produženje trajanja Lex Agrokora za još tri mjeseca ili pola godine. Ne znamo što o tome misle Horvat i Tolušić, dvojac koji bi se trebao baviti tom temom.
Fabris Peruško
Ante Ramljak, prvi izvanredni povjerenik u Agrokoru, pravno-financijskim manevrom poznatim kao roll-up kredit osigurao je dobar posao američkom strvinarskom fondu Knighthead i za nekoliko sličnih financijskih tvrtki, dok se njegov nasljednik, Fabris Peruško, očito pobrinuo i brine da i Sberbanka ne bude jako nezadovoljna konačnim rezultatom prinudne uprave. Peruško je, međutim, uslijed operacije koja nadmašuje njegove kapacitete počeo gubiti živce. U samo nekoliko dana izjavio je da će nagodbu donijeti privremeno vjerovničko vijeće, premda je to u suprotnosti s nalogom Visokog trgovačkog suda i zdravim razumom, pa je čak i premijer Plenković u ponedjeljak morao ublažavati kategoričnost te povjerenikove objave, zatim je otvoreno napao tvrtku Franck zbog pravnog opstruiranja pogodbe, optuživši je da je funkcionirala kao Todorićeva banka a ne dobavljač kave i da je pravedno da zbog toga snosi posljedice, e da bi ga, na kraju, i domaći dobavljači predvođeni Maricom Vidaković optužili da pogoduje Sberbanci te da vodi tajne pregovore i s drugim vjerovnicima (Agram i Adris), pregovore koji dovode u pitanje načelne uvjete nagodbe usuglašene prije mjesec i pol. Peruško, usto, ignorira naloge suda da ispravno i zakonito definira vjerovničke skupine te da dostavi podatke o dosad isplaćenim tražbinama i o kriterijima tih isplata.
U ovom času sasvim je neizvjesno hoće li Peruško uspjeti postići vjerovničku nagodbu do 10. srpnja, pa makar ta nagodba bila manjkava, nasilna i podložna naknadnim utemeljenim sudskim tužbama, ali ne može se reći da dotični u tom pogledu odiše samopouzdanjem i mirom. On će, u svakom slučaju, poduzeti ono što odluči politički vrh, kao što je i dosad provodio politiku nagodbe koju su zacrtali Martina Dalić, Ante Ramljak i njihovi odvjetničko-konzultantski jataci, premda bi se, rekosmo, moglo zbiti da Plenković u posljednji čas promijeni smjer. A dok Peruško čeka odluku Banskih dvora, nitko se ne bavi time što će biti s Agrokorom kad se postigne vjerovnički sporazum, kakav god bio taj sporazum: nitko ne govori o konkretnom planu restrukturiranja koncerna, a upravo to će biti ključno za dugoročnije očuvanje radnih mjesta, čime se voli hvaliti politički vrh.
Kolinda Grabar Kitarović
Predsjednica Republike nikako ne bi htjela da se, godinu i pol prije predsjedničkih izbora, za nju zalijepi bilo što kompromitantno povezano s Agrokorom i učinit će sve da se maksimalno distancira od uključenosti Vlade i njezinih čelnih ljudi u svakovrsne muljaže proizišle iz Lex Agrokora i izvanredne uprave; s druge strane, nasušno joj treba čvrsta i jasna podrška HDZ-a u drugoj predsjedničkoj kampanji. Posvećena je, dakle, tome da pronađe način za političko profitiranje ili barem za izbjegavanje štete u HDZ-ovom nošenju s krizom u Agrokoru, pa se sastaje sa šefom Sigurnosno-obavještajne agencije Danielom Markićem i s premijerom Plenkovićem, pa zahtijeva sjednicu Vijeća nacionalne sigurnosti zbog Agrokora, pa najavljuje sazivanje posebne sjednice Vlade… Predsjednicu Grabar Kitarović naprosto ne zanima ništa mimo osvajanja idućih pet godina na Pantovčaku: predsjedničin politički i javni angažman ne služi ničemu izuzev njezinoj žarkoj želji da zadrži sadašnji položaj. I tako cijeli prvi mandat.
Ivan Artuković, Dubravko Grgić, Ante Vlahović
Premda se pozicije i modeli izloženosti prema Agrokoru ove trojice ljudi – odnosno Francka, Agrama i Adrisa – uvelike razlikuju, ujedinio ih je Dalić-Ramljakov koncept priznavanja sumanutih jamstava, koja su zdrave Agrokorove tvrtke morale davati krovnom holdingu, i stvaranja tzv. zrcalnih tvrtki u kojima bi bila izbrisana dotadašnja vlasnička struktura u korist nove vlasničke strukture Agrokora. Vlada je podcijenila upornost, utjecaj i financijske resurse ovih triju firmi u vođenju legitimne pravne bitke za povrat što veće količine svog novca plasiranog Agrokoru – a radi se o velikom novcu – ali čini se da političkom vrhu polako dolazi do pameti kakve bi sve komplikacije moglo izazvati daljnje podcjenjivanje Grgića, Vlahovića i Artukovića. Od toga da su prije samo nekoliko dana bili proglašavani državnim neprijateljima zbog osporavanja aktualnog modela pogodbe, Adris i Agram, pa donekle i Franck, postali su vrlo važni partneri u pregovorima o brzom postizanju nagodbe, jer se odjednom ispostavilo da oni, u najmanju ruku, mogu itekako usporiti i otežati taj proces. Pitanje je samo u kojoj su mjeri Vlahović, Grgić i Artuković spremni na kompromis.
Dražen Jelenić
Nedavno izabrani glavni državni odvjetnik naložio je provođenje tzv. izvidnih radnji u vezi s aferom Hotmail, a taj posao dodijelio je Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala: dosad je u javnost procurilo da tužitelji, uz asistenciju policije, prikupljaju službenu dokumentaciju povezanu s tim slučajem, ali zasad je teško procijeniti jesu li, kad je riječ o dokumentaciji, zahvatili preširoko zato što su ozbiljno shvatili zadatak ili zato da bi se priča rastegnula, odnosno da bi Dražen Jelenić kupio vrijeme i vidio kako se politički razvija afera u čijem su središtu Ramljak, Dalić i Plenković, da bi procijenio do koje je razine u tom slučaju pametno ići. Kako god bilo i što god će biti, Jelenić ne pokazuje nikakav odmak od prakse svojih prethodnika kad je riječ o odnosu prema javnosti: hvatajući se za dubiozna zakonska rješenja o tajnosti izvidnih i istražnih radnji, glavni državni odvjetnik ne osjeća potrebu da stane pred novinare i da odgovara na pitanja o tome što se poduzima u slučaju koji je društveno veoma relevantan i u kojem su potencijalni osumnjičenici potpredsjednica i predsjednik Vlade. O tome se, naravno, može javno govoriti bez iznošenja pojedinosti koje bi mogle ugroziti istragu, ali lakše je šutjeti pod okriljem izmistificirane konspirativnosti istražiteljskih poslova.
