Cijela istina glasila bi ovako: tvornica sladoleda i smrznute hrane Ledo nije prodana sada, već odmah na početku tzv. tranzicije u Hrvatskoj. Naime, otada ona više nije naša nego nečija, a sada možemo samo promatrati kome će u novom dijeljenu karata pripasti i što će to za samu kompaniju, pa onda i za nas, značiti. Ledo je, znamo, bio u sastavu Agrokora, a otkada je on restrukturiran, da ne kažemo propao, bio je u vlasništvu Fortenova grupe. Ta prijelazna struktura sada se, očekivano, gleda izvući iz vlasništva firmi koje su je zapale po logici neisplaćenih potraživanja od strane prethodnika Agrokora. Logika postojanja Fortenove je dakle da vrati dugove koje je napravio njen prethodnik i da se onda izvuče iz cijelog tog za nju neželjenog biznisa. Druga je stvar tko će u svemu tome, pa i u samoj Fortenovi zaraditi, a tko izgubiti. Ili tko je, što svi koji to hoće i znaju, već odavno izgubio.
Zasad znamo da je tih 615 milijuna eura za prodaju Leda ne samo posao desetljeća u Hrvatskoj, nego i da od njega koristi imaju samo dvije vrste igrača na tom nekada našem, a sada globalnom tržištu. No to još uvijek ne znači da je uloga ovdašnje države u potpunosti odigrana. Sve i ako se svodi na to da amenuje procese koje više ne može spriječiti. Igrači koji će se okoristiti prodajom Leda kompaniji Nomad Foods – koja je po nekima britanska, po drugima američka sa sjedištem u Londonu, dok treći barataju podatkom da je registrirana na britanskim Djevičanskim otocima – vjerovnici su Fortenove, bivšeg Agrokora i savjetnici koji su svoje savjetodavne usluge pretvorili u udjele u portfelju grupe, o čemu se ekstenzivno pisalo u vrijeme tzv. afere Borg. Neki su tada smatrali da tako prljavo izvedena operacija "spašavanja" Agrokora neće u skoroj budućnosti privući novi svježi novac izvana jer su manipulacije u toj "pretvorbi pretvorbe" za svakog poštenog investitora bile preočite. No sada u mainstream medijima i njima podređenoj, manipuliranoj općoj javnosti ne nedostaje entuzijazma kako je riječ o sjajnom poslovnom pothvatu koji garantira svijetlu budućnost Leda. Ali i ne samo njega. I Jamnica bi mogla na bubanj. A sve to je dobro, iako je svjetsko tržište vode drugačije, zasićenije i teže za uspješan špekulativni potez od onoga na području smrznute hrane i sladoleda.
Postoji li u nas posao koji uključuje velike kupoprodajne premije a da nije imao bulumentu apologeta, vjernika tzv. slobodnog tržišta? Na kojem je najvažnije da lova cirkulira. Njih obično predvode tzv. ekonomski analitičari, odreda propali privrednici, a sada medijski i rjeđe privredni savjetnici (tu su ulogu dijelom preuzeli i bankovni stručnjaci), poput Damira Novotnyja koji sada, naravno, hvali novi posao kao primjer uspjeha pa kaže: "Prodaja Leda nije nešto neočekivano. Još dok je vlasnik Agrokora bio Ivica Todorić, stalno se spekuliralo s idejom prodaje Leda, pregovaralo se s Nestleom koji je želio kupiti Ledo zbog sladoleda i dobre tržišne pozicije u Sloveniji i Hrvatskoj. Ledo se nije uklapao u Agrokorovu strategiju širenja maloprodaje, taj biznis nije kompatibilan s Agrokorovom konceptom širenja maloprodaje. Ledo je dobra kompanija, nema slične u jugoistočnoj Europi s takvom tradicijom i vrijednošću i zato je postigla tako dobru cijenu te postaje dio najveće europske kompanije za smrznutu hranu i to je pozitivno." Tako je Novotny komentirao prodaju Leda, točnije Poslovne grupe zamrznute hrane u kojoj su Ledo plus, Ledo Čitluk i beogradski Frikom te nekoliko manjih povezanih društava.
Puno oprezniji u svojim procjenama je bivši biznismen, a sada također medijski savjetnik Goranko Fižulić. Za njega u ovoj prodaji postoje malobrojni dobitnici i većinski gubitnici. Točnije, mogli bismo reći oni koji su odavno sve već izgubili. A to su bivši vlasnici Leda u vidu malih dioničara i korisnika mirovinskih fondova, svi oni koji su imali obveznice koje su, pod pritiskom, prodavali za 25-30 centa za dolar. Fižulić piše: "Da je (Todorić) mogao prodati Ledo i Frikom učinio bi to već davno i izvukao se iz bankrota. Ali Todorić nije mogao izvesti tu operaciju jer mu je Ledo jamčio za obaveze Konzuma i cijelog Agrokora." Ukratko, Fižulić nije siguran ni kakva će biti sudbina Konzuma i Mercatora iako ga, sada već godinama, spašavaju svi, od države s tzv. lex Agrokorom do Fotrenove grupe, koja je samo zato i osnovana. Stoga kaže: "To je ovoga trenutka neizvjesno jer je takav oblik maloprodaje hrane ugrožen online prodajom s jedne i diskontera poput Lidla ili Hofera s druge strane. Taj poslovni model ugrožen je i na mnogo razvijenijim tržištima od hrvatskog, slovenskog i srpskog. Pitanje je koliko on danas uopće vrijedi."
A što će onda biti s Ledom? Treba li vjerovati većini koja sada trubi da je njegova budućnost osigurana i ružičasta jer je, navodno, dobio dobrog gazdu? Što će taj gazda – treći svjetski proizvođač u domeni smrznute hrane – stvarno učiniti, ostaje da vidimo. Ledo jest marka, brand kako se danas govori, no jedno je pitanje što će taj poznati proizvođač tržišno pokrivati, a drugo gdje će se ti njegovi poznati proizvodi realno proizvoditi. Pitanje je već trebaju li novom vlasniku dva pogona, zagrebački Ledo plus i beogradski Frikom, da pokriju ovo područje ili mu je dovoljan jedan.
Moramo razlikovati što prodaja Leda znači za samu u firmu od toga što znači za Fortenova grupu. Ona će nastaviti prodavati zlatne koke iz svoga portfelja, da bi njeni vlasnici, nekadašnji vjerovnici Agrokora od kojih su najveće ruske banke VTB i Sberbank, konsolidirali svoje opterećenje neisplaćenim kreditima. I zato sada vjerojatno nakon Leda ne slijedi samo Jamnica, nego i proizvodnja ulja, pa prerada mesa... Tako dolazimo do zadnjeg upitnika koji "sanacija" Agrokora onako kako je provedena nije riješila. A to je: što će se u Hrvatskoj dogoditi s poljoprivrednom proizvodnjom uopće, preostalim PIK-ovima svojedobno vezanima uz Agrokorovo poslovanje? I ne manje važno: što će se, kao što smo već rekli, dogoditi s cijelim maloprodajnim lancem Konzuma uopće?
Lakonski rečeno, kratkoročno se neće dogoditi ništa. Proizvodnja smrznute hrane i sladoledarska industrija, i kada su svjetskog formata, nisu tako velike da bi vidno utjecale na BDP neke zemlje. Drugim riječima, sve i da Ledo pod novim vlasnikom ostane što je i bio, odnosno da doživi razvoj ili zatvaranje dijela svojih pogona i gašenje ili zamjenu nekih poznatih proizvoda drugima, ništa dramatično po širu društvenu zajednicu neće se dogoditi, nego samo za one koji su izravno uključeni. No kako sada stvari stoje, prodaja Leda čini se dobrim poslom za kupca, jer Nomad Foods u svome portfelju nema proizvodnju sladoleda, a vrlo je jak u smrznutoj hrani. To može dati sinergijski efekt u daljnjem geostrateškom rasprostiranju toga proizvođača. U neoliberalno globaliziranoj privredi, međutim, dugoročno se može dogoditi svašta. Nekoć naša industrija sada je vezana uz međunarodni projekt, koji se može dalje širiti preuzimanjem, kao što se sada širi (i kao što se, na manjem uzorku, i sam Ledo već širio). No u jednom trenutku može doći i do obrnutog procesa i zatvaranja dijela pogona u raznim zemljama. Dakle, dugoročno se može dogoditi svašta. Ono što je za nas novo jest da u cijelom tom procesu kao građani Hrvatske i hrvatski političari možemo biti samo još promatrači. Da smo u svom životu preuzeli sporedne uloge. Iako su neke, kao i statisti, ostale nužne.
Svi sada slave 615 milijuna eura, no taj novac ne ide čak ni onima koji su, s osnivanjem Fortenove, zamijenili svoje kredite udjelima u firmama, dakle prvenstveno Sberbanku, VTB-u i drugim financijskim institucijama. No tako samo smanjuju svoju kreditnu izloženost te su i dalje na gubitku s obzirom na primarno zaduživanje, zbog kojega i jesu u ovoj priči. "Da sutra dođe još toliko, i to bi sve išlo njima (vjerovnicima). A kada će doći na red oni koji su zamijenili svoja potraživanja i loše kreditne plasmane za udjele? Tek kada na prodaju bude došlo nešto treće i četvrto", ističe Fižulić. Na prodaju Leda – Leda plus, Ledo Čitluka i Frikoma – treba prije svega gledati kao na kupnju hrvatskog, bosanskohercegovačkog i srpskog tržišta sladoleda i smrznute hrane. Kojim će, kakvim i gdje proizvedenim proizvodima to tržište biti popunjeno, ostaje da vidimo.
