Poplava godišnjih nagrada i priznanja istaknutim pojedincima i kolektivima u raznim područjima djelovanja obogaćena je s ovom godinom još jednim "medijskim projektom" te vrste, kao što svoj izbor za "Vizionara godine" nazivaju na Tportalu, mediju u vlasništvu Hrvatskog telekoma. Sam naslov priznanja već zvuči maksimalno intrigantno, iako je pored spomenute namnožene konkurencije danas jako teško uopće smisliti neki koji bi još privukao iole relevantnu javnu pažnju.
No dobro, da onda vidimo o čemu je točno riječ, te što nam je lijepoga smislila korporacija s inače zavidnom komunikacijskom vizijom i misijom, makar i s povlaštene pozicije nekoć javne infrastrukture otete političkom trgovinom. Vizionari godine, a možda i poneka vizionarka, bit će 9. veljače proglašeni u pet kategorija: gospodarstvo, tech, društvo, kultura i sport. Projektom se "želi izdvojiti, istaknuti i potaknuti pojedince koji svojim djelovanjem i uspjesima otvaraju Hrvatskoj nove prilike", kazano je u jednoj od najava. "To je naš način prepoznavanja i dodatnog poticanja ljudi koji svojim djelovanjem zauvijek mijenjaju hrvatski Zeitgeist obilježen rezignacijom i malodušnošću", dodala je sama glavna urednica tog news-medija Dijana Suton.
Izvrsnost na najjače, ako dobro tumačimo intenciju organizatora, ali takav preuzeti horizont očekivanja zahtijeva i primjereno žiriranje, odnosno neupitan časni sud. A kad tamo, koga sve nađosmo: Martina Dalić, Boris Vujčić, Željko Lovrinčević, Irena Weber, Ivana Gažić, Kostas Nebis, Christoph Schoefboeck, Roberto Kutić, Vedran Bilas, Renato Baretić, Boris Jokić.
Tu su dakle bivša potpredsjednica Vlade koja je morala otići zbog počinjene štete s Agrokorom, guverner koji je kunu prije valutne konverzije na euro odlučno doveo do besmisla, ekonomist čije je vizionarstvo prije desetak godina bilo dijametralno suprotno onome mu sadašnjem, predsjednica poslodavačke udruge koja je za Vladu i vjerovnike odradila dubiozni tretman onoga što je od Agrokora ostalo nakon afere s početka ove duge i mučne rečenice. Nadalje, tu su direktorica Zagrebačke burze, zatim direktor Hrvatskog telekoma, i direktor austrijske Erste banke, čijim imenima ipak još ne završava popis onih iz biznisa ili tech-sektora. Pridodani su im suvlasnik Infobipa i dekan Fakulteta elektrotehnike i računarstva u Zagrebu, te ispada da će sve ono drugo – društvo i kultura i sport – pasti na leđa Baretića i Jokića. No svejedno nije finalno vrednovanje ono što nas u ovom projektu najviše intrigira, nego će prije biti da je to onaj moment koji se tiče pošasti rezignacije i malodušnosti.
Jer, ne kruži takav duh vremena Hrvatskom iz čista mira, niti zbog fantomske antipoduzetničke klime, pa ni zbog vode koju pijemo. Spopao nas je uslijed pljačke s kojom su naše banke, skupo sanirane javnim novcem, završile u privatnim rukama, kao i npr. mukotrpno građeni državni telekomunikacijski pogoni, baš tih istih godina. Ili nas je zadesio na tragu političke prakse kojom se propast najvećeg ovdašnjeg prehrambeno-prodajnog lanca bez zadrške nastavila makinacijama oko daljnje njegove sudbine.
Konačno, opsjeda nas i zato što protagonisti svake od tih gadosti dandanas figuriraju kao dike naše i uzdanice, štoviše, posvećenici koji su jedini kadri prepoznati spasonosne vizije za buduće etape. Nagrade javnim ličnostima i žiriji s imenima poput navedenih stoga nisu tek dio marketinga u profitnom interesu nagrađivača, nego je posrijedi organski dio ukazanja još izričitijeg i trijumfalnijeg korporativnog sutra.
