Hrvatska narodna banka postala je prvorazredna tvornica skandala. Iz štamparije kuna skandali izlaze kao na tekućoj traci. Prije više od mjesec dana portal Index.hr objavio je da je u posljednjih 20 godina više od 40 zaposlenika HNB-a trgovalo vrijednosnim papirima banaka koje nadzire upravo HNB. Među njima i guverner Boris Vujčić, u vrijeme kada je bio zamjenik guvernera, te zamjenica guvernera Sandra Švaljek, u vrijeme kada je bila članica Savjeta HNB-a. Kako je i red, sve je po zakonu, ali jest moralno suspektno, a da toga ne bi bilo ubuduće zaključeno je da odsada nitko zaposlen u HNB-u ne bi smio posjedovati obveznice banaka koje HNB nadzire niti njima trgovati.
Osim vrijednosnih papira, dužnosnike HNB-a zanimaju i nekretnine. I u ovom slučaju sve je po zakonu. Viceguverner Roman Šubić u imovinskoj je kartici kao novu stečevinu naveo kuću u Zagrebu vrijednu 3,05 milijuna kuna. Povoljno ju je kupio za 1,9 milijuna kuna, a kupio ju je od APS Delte, agencije za naplatu potraživanja. To su one inače omiljene institucije kojima banke prodaju svoje teško naplative kredite, pa ih onda agencije pokušavaju naplatiti. Kuću je posjedovala poduzetnička obitelj koja nije mogla vraćati kredit Zagrebačkoj banci, a ona je potraživanje prodala APS Delti. Prvotna procjena banke bila je da kuća vrijedi pet milijuna kuna, Šubić ju je na koncu kupio za manje od 1,9. Šubiću, koji je doktorirao na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, drugoj tvornici skandala, koristilo je čitanje oglasa. Tako je spazio oglas za kuću, a nakon što je propala javna dražba za njezinu kupnju, sve je bilo lako.
Ništa nezakonito nije zabilježeno ni u tome što je guverner Vujčić primio nagradu Mađarske narodne banke, uključujući i novčani dio nagrade vrijedan 511.020 kuna. Istu je nagradu prije nekoliko godina primio Vujčićev austrijski kolega Ewald Nowotny, ali je novčani dio odmah darovao u humanitarne svrhe kako se ne bi dovela u pitanje njegova neovisnost. Zakon o sprječavanju sukoba interesa ne zabranjuje primanje novčanih dijelova državnih i međunarodnih nagrada i Vujčić je zakonski čist. No ni med nagradami ni pravice. Prije pet godina, tadašnja državna dužnosnica Janica Kostelić dobila je nagradu "Zagrepčanka godine" koju dodjeljuje Gradska skupština. Prije nego što joj je nagrada dodijeljena zatražila je mišljenje Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa. Pitala je smije li dobiti tu nagradu i smije li primiti 50.000 kuna koliko je namijenjeno dobitnicama. Povjerenstvo je zaključilo da nagradu smije, a novčani dio nagrade ne smije primiti. Očito je da postoje razlike i među nagradama i među nagrađenima.
Saborska zastupnica Dalija Orešković, koja je u vrijeme davanja mišljenja Janici Kostelić bila predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, izjavila je za Novosti da su u ovom slučaju Povjerenstvu vezane ruke, a slučaj treba preispitati na javnoj sceni. Sporan je iznos nagrade i on je nespojiv s nepristranošću i neovisnošću obavljanja javne dužnosti. "Čime je guverner zadužio Mađarsku?" zapitala se Orešković. Pojasnila je da je razlika između lokalnih i državnih, odnosno međunarodnih nagrada vjerojatno uvedena zbog rizika da će se lokalnim nagradama politički trgovati i "zahvaljivati", što je u Zagrebu činio Milan Bandić u čije je vrijeme "Zagrepčanku godine" dobila i članica njegove stranke Sandra Perković. Orešković nije protiv toga da ljudi koji su se dokazali dobiju nagrade, dapače, ali u ovom slučaju "iznos više miriši na to da se iskoristi loša norma i da ga se za nešto plati, miriše na dobro upakirano mito".
