Blagdanski ambijent s domjencima, šarenim papirnatim ukrasima i svečarskim izjavama potrajao je u Podravci nešto duže. Prije nekoliko dana tamo je u veselju otvorena nova tvornica tzv. industrijske tjestenine, one koja se koristi u instant-juhama. Netom prije toga prezentiran je i redizajnirani vizualni identitet te prehrambene kompanije. Kreirao ga je tim Brukete i Žinića, inače tamošnjih kućnih autora. Riječima predsjednice uprave Martine Dalić, novo je znakovlje prije svega modernije te je "estetski pročišćeno". Takvo ušminkavanje poduzeto je na valu "transformacijskih pomaka" što ih je Podravka započela prije dvije i pol godine "u svim segmentima razvoja".
Ostaje da vidimo dokle je točno stigla u tom razvoju, osim po novom pogonu za tijesto. Koprivnička industrija, u kojoj država posjeduje kontrolni paket dionica i upravne ovlasti, pa je premijer Andrej Plenković rado prisustvovao i ovoj rundi slavlja, počesto se javno hvališe poslovnim rezultatima. Stoga je medijska slika idile bila nemalo pomućena krajem prošlog mjeseca i godine, jednim istupom Novog sindikata. Usuprot krotkim velikim sindikalnim središnjicama, to je radničko predstavništvo diglo glas zbog upadljivog nesrazmjera u plaćama. Menadžeri navodno primaju do 20 tisuća eura, dok 40 posto radnika u proizvodnji dobiva mjesečno tek 680 eura dohotka. To se u izvještajima ne navodi, ali u njima svakako ima drugih veoma zanimljivih i neopričanih detalja.
Prije otprilike pola godine dohvatili smo se ovdje jednoga takvog izvještaja o poslovanju. Utvrdili smo da se očito slabo čitaju, jer u biti otkrivaju stanje bitno drugačije od onog koje se nekritički prenosi iz korporativnog marketinga. Pritom su posrijedi korporativni ili burzovni izvještaji za čitavu Grupu Podravka. Pored te prehrambene industrije, u skupu se nalazi Belupo, ljubljansko Žito itd. Ukratko, lani smo tamo čitali te ovamo pisali kako raste dugovanje Podravke bankama i posebno dobavljačima, a roba se gomila u skladištima.
Likvidnost je ujedno pokazivala znakove slabljenja, premda je grupacija ubilježila rast dobiti usprkos gubljenju tržišta, uz priče o mogućem preuzimanju Belja. No ta akvizicija do danas nije realizirana, a i pitanje je kako bi mogla biti, s obzirom na ono što pronalazimo u najnovijem konsolidiranom izvještaju Zagrebačke burze, opet za kompletnu Podravka Grupu. Ipak, njime je zahvaćeno samo prvih devet mjeseci prošle godine, ne ona čitava. U tri četvrtine '23. tako primjećujemo rast prihoda, kao i plaća, pa i materijalne imovine. Također, dug bankama je značajno smanjen, i na prvu bismo rekli da se duo Dalić-Plenković valjda ne kiti lažnim perjem, naprotiv.
Ukupne su zalihe Podravke u prva tri kvartala prošle godine pale za oko tri posto, a zasebno "sirovine i materijali" za deset posto. Da je proizvodnja rasla, u porastu bi logično bila i potonja stavka koja ovako međutim ukazuje na proizvodnu stagnaciju
Na drugu i sve ostale, izvještaj potvrđuje našu ranije kazanu bojazan da ta kompanija stagnira, s perspektivom fatalnog pada. Nije dovoljno reći da su prihodi narasli za 30 milijuna eura u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ili oko šest posto. Tome se naprosto mora dodati podatak o inflaciji hrane koja je na jednoznamenkast broj postotaka spala tek u 10. mjesecu 2023. godine, a koju smo pak započeli s otprilike 15 posto inflacije za prehrambenu robu. Sličan odnos nažalost vrijedi i u drugim nabrojanim pokazateljima za Podravku.
Plaće, recimo, one iste koje smo već spominjali, đuture menadžerske i radničke, s ukupnim rastom od 5,5 posto. Možda bi to netko i pozdravio, samo da nema podatka Državnog zavoda za statistiku po kojem je mjesečna plaća po zaposlenom u pravnim osobama RH za rujan '23. u odnosu na isti mjesec prethodne godine "nominalno viša za 16,5 posto, a realno za 9,2". Burzovni izvještaj je ono što je tu nominalno, dok bi stvarno kretanje plaća u Podravki, uslijed opće inflacije od deset posto za devet lanjskih mjeseci, imalo negativan predznak. Nadalje stižemo do složenijeg pitanja rasta proizvodnje koji sad u Koprivnici predstavljaju isključivo dojmovno, kroz svečanost otvaranja tvornice industrijske tjestenine.
Malo ćemo se zadržati na tome novom proizvodnom objektu, vrijednosti oko 15 milijuna eura. U suštini, radi se o obnovi starih proizvodnih kapaciteta, a nova tvornica još uvijek ne garantira veći tržišni plasman spomenutih instant-juha. Kad u izvještaju čitamo da je materijalna imovina kompanije narasla za 7,5 posto u navedenom obračunskom razdoblju, zahvaljujući tom pogonu, ipak moramo ponovno uračunati onaj minus od deset posto opće inflacije. I nije potrebna naročita mudrost da se zaključi kako bi rast i razvoj Podravke morao podrazumijevati povećanje materijalne imovine osjetno iznad inflacije.
Kretanje proizvodnje možemo očitavati i neizravno, služeći se ostalim parametrima. Za razliku od prethodnog razdoblja, tj. 2022. godine, kad se roba gomilala u skladištima zbog teškoća s prodajom, ukupne su zalihe Podravke u prva tri kvartala prošle godine pale za oko tri posto, a zasebno "sirovine i materijali" za deset posto. Da je proizvodnja rasla, u porastu bi logično bila i potonja stavka koja ovako međutim ukazuje na proizvodnu stagnaciju. Ista logika dade se primijeniti na podatak o smanjenju duga kreditorima. Na tu svrhu usmjerava se takoreći sva postojeća likvidnost Podravke, ali nije uputno olako slaviti pad ukupnih njezinih obaveza prema bankama. Ako takva neka kompanija nema investicija viših od vlastite likvidnosti, ona ustvari više ne treba dotadašnju razinu zaduženosti, jer nema proizvodne, tržišne ekspanzije.
Podravka gubi pozicije na tržištu, a tako nekako u poslovnim bilancama izgleda poduzeće koje lipsa na duže staze. Obnova prethodno narušene likvidnosti i smanjenje duga bankama imaju, bez proizvodnog te investicijskog rasta, eventualnog smisla jedino u kraćem roku. Sve drugo nagovještava polaganu smrt kompanije, spiralu propasti u koju će zapasti najprije radna mjesta onih 40 posto radnika. Oni dakle ni danas nemaju razloga za oduševljenje reklamnim izjavama Martine Dalić ni likovnim prilozima Davora Brukete i Nikole Žinića.
Isto bi zacijelo mogli reći i dobavljači Podravke čija ukupna potraživanja prema koprivničkoj tvrtki i dalje rastu – za četiri posto od siječnja do rujna prošle godine. Rast duga njima je dio istog procesa u kojem se dug bankama smanjuje, a sve to nauštrb proizvodnje. Podravka utoliko podsjeća na slučaj Plive koju su svojevremeno bili zadesili usporedivi poslovni tokovi, s tim da ne moramo podsjećati na to kako je ona završila. Dobro su i tamo prošli samo visoki menadžeri, dokazani otpravnici poslova, pa ćemo pregled okončati jednim indikativnim mjestom u izvještaju o Podravki, s obzirom na njihov položaj. Tamo se naime vidi i to da je kompanija u tri četvrtine prošle godine otkupila 2,4 milijuna vlastitih dionica, od relativno malo njih u slobodnoj prodaji.
Takav postupak u pravilu služi formiranju menadžerskih bonusa u tzv. opcijama na dionice, ali ovdje s toliko velikom masom otkupa ide automatski i umjetno napumpavanje njihove cijene. Vrijednost kompanije uvećana je burzovnom manipulacijom opet na štetu npr. dobavljača, a mimo ikakvih drugih tržišnih uspjeha, kao što bi bio rast proizvodnje ili ulaganja. Vodstvo koprivničke industrije na čelu s Martinom Dalić iskazuje tako uspješnost samo u svoju vlastitu korist, i – nominalno – za mirovinske fondove kao ukupno njene većinske vlasnike.
Ili možda ne samo po tome, nego i u djelatnosti marketinga s naglaskom na "pročišćeni" vizualni identitet. Kad su posrijedi Bruketa i Žinić, neke vrste Šulić i Hauser domaćeg produkt-dizajna, napomenimo još da su oni u koprivničkom angažmanu već čitavu jednu malu vječnost i da su tamo iskreirali koješta. Osobitu ulogu imali su pri grafičkom dizajniranju izvještaja u drugoj polovini prve decenije ovog stoljeća. Tad je situacija u Podravki bila također loša, uz određene kriminalne momente, ali su oni obradili dokument tako da ga je bilo teško uopće iščitati. Maštovito su mu dodali i recepte koje je bilo nužno doslovno ispeći da bi se razabrali. Ovaj put su ostali na redizajnu vizualnog identiteta, a recepta za novu uvjerljivu dekorativnu glazuru u toj kuhinji više jednostavno nema.
