Koprivnička perjanica domaće prehrambeno-prerađivačke industrije, danas na toj sceni pomalo usamljena, iskazala je proljetos veoma zadovoljavajuće rezultate novijega svog poslovanja. Usput je promovirana i optimistična razvojna strategija poduzeća do kraja ovog desetljeća. Konkretno, dižu se plaće i grade pogoni, smanjuje se udio soli i šećera i masti u pojedinim artiklima, proizvodnja se usklađuje s ekološkim zahtjevima, a možda bude i sreće oko preuzimanja dijelova jednoga drugog našega giganta iz iste branše, ali koji u životu nije imao sreće i mira kao Podravka.
Jasno, riječ je o posrnulom Agrokoru, sada Fortenovi. Nije pritom sasvim nezanimljiva činjenica da Podravku već dvije i pol godine vodi Martina Dalić, nekadašnja ministrica financija RH, koja je pak 2018. godine neslavno maknuta s čela ekipe za spašavanje Agrokora. Plemenita akcija traje dandanas, i moglo bi se dogoditi da se ista ekonomistkinja u njoj ponovno angažira s posve druge, izvanjske pozicije, ako je vjerovati opisima zavidnog stanja njezina novog poduzeća.
Umjesto prepuštanja vjerničkom zanosu, bacimo ipak pogled na Podravkine financije, tj. izvještaj pripadajuće grupacije za 2022. godinu, s tim da šire društvo uključuje i npr. Belupo, ljubljansko Žito, itd. Lani je ukupno realizirano nepunih 370 milijuna bivših kuna dobiti, odnosno gotovo 50 milijuna eura, što je znatno više od zarade u prethodnoj godini.
Istodobno su obaveze prema dobavljačima narasle za otprilike 184 milijuna bivših kuna, u odnosu na 2021. godinu, popevši se tako na približno 950 milijuna. Jedna druga vrsta duga, ona prema kreditorima na kraći rok, više se nego uduplala, naime, skokom sa 258 milijuna bivših kuna na 510 milijuna. Skokovitim je zabilježeno i gomilanje zaliha u skladištima, jer se masa neplasirane, zadržane robe, 2022. godine povećala za enormnih 325 milijuna bivših kuna – točnije, više nego za trećinu – te sad tamo čeka dok joj se bliži istek roka trajanja.
Lani je ukupno realizirano nepunih 370 milijuna bivših kuna dobiti, odnosno gotovo 50 milijuna eura, što je znatno više od zarade u prethodnoj godini. Istodobno su obaveze prema dobavljačima narasle za otprilike 184 milijuna bivših kuna, u odnosu na 2021. godinu, popevši se tako na približno 950 milijuna
Znači, skladišne zalihe nezaustavljivo su rasle, a pratilo ih je uvećanje duga prema dobavljačima, te još više onog spram banaka, pa je krajnje zahtjevno u takvoj bilanci naći uporište za navedeni korporativni optimizam. Štoviše, prije bi se moglo dići paniku uslijed spoznaje da razmjeri gomilanja neprodane robe ukazuju na totalni krah poslovnog planiranja i tržišnog plasmana. Relacija s dobavljačima dodatno potvrđuje mračnu sliku, a uvaljivanje kompanije u povećanu masu kratkoročnih zajmova finalizira tu opskurnost s kojom ona priča o blistavim lanjskim postignućima izgleda poput marketinške dimne zavjese.
Naravno, odoka bi se reklo da Podravka ima sigurnu tržišnu poziciju, ali nije razumljivo zbog čega onda ne može prodati toliko svojih produkata, pri čemu se pojačano zadužuje, dok njeni kooperanti i snabdjevači sve više čekaju da joj naplate ceh. Pa, možda ta pozicija već neko vrijeme i nije poslovno tako sigurna, iako se o tome nipošto ne govori, nego se uporno održava privid stabilnosti i progresa, nalik HEP-u ili sličnim poduzećima koja skrivaju kardinalna iznenađenja.
Zaključujemo da je likvidnost koprivničke grupe bila spala na realno vrlo niske grane, te bi se očekivala intervencija u smjeru sanacije poslovanja. Naprotiv, u izvještaju pronalazimo jedan bitno drukčiji manevar. Krajem prošle godine Podravka ulaže oko 300 milijuna bivših kuna u njemačke trezorske zapise iliti državne vrednosnice s rokom dospijeća od nepunih godinu dana. Kao da je višak novca sklonjen u pouzdan azil gdje će mu vrijednost biti zaštićena od inflacije, ali ostaje enigma o kakvom višku govorimo ako smo se tek uvjerili da je živi novčani promet tamo netom počeo ozbiljno jenjavati.
Nije nam poznato što bi o pitanju viška ili manjka rekli, primjerice, oni sve zakinutiji dobavljači. Bilo kako bilo, preostaje još i nepoznanica vezana uz izbor kupljenih mjenica. Podravka je kroz dotičnu transakciju zapravo kreditirala njemačku državu, kao djelomično javna ili državna hrvatska firma, što poziva na daljnje preispitivanje njezine strateške uloge, pa i pomnije promišljanje odnosa između te kuće i države RH.
Korak dalje od toga, u neugodnom smo položaju da očitamo ishod po kojem se Podravka faktično zadužuje i gubi tržišni plasman da bi iz nekog neproničnog motiva pomogla njemačkoj ekonomiji. Povrat od trezorskih zapisa pritom ne može kompenzirati sav taj gubitak. Logično bi onda valjda bilo da su u Koprivnici sve to poduzeli kako bi se, recimo, upustili u neku kapitalnu investiciju, osim što bi takav potez morao dosad već biti ostvaren, s obzirom na to da smo već prošli čitavu polovinu naredne godine.
No činjenica da je kupovina državnih mjenica iz Njemačke poduzeta krajem tog neuspješnog razdoblja ukazuje na druge razloge, poslovno nimalo shvatljive. Štoviše, nalaz se može potkrijepiti uvidom u stavku nekretnina, postrojenja i opreme čija se vrijednost nije značajnije mijenjala od 2018. i dolaska Martine Dalić na čelo koprivničke tvrtke.
Povlačenje jeftinijeg novca na kraći rok inače bi imalo smisla – kad bi Podravka bila u kondiciji za servisiranje takvog duga, što joj pad likvidnosti definitivno onemogućava. Svejedno, živahna je tamo barem djelatnost propagande, te je iz Koprivnice nedavno trijumfalno oglašeno ulaganje u novu tvornicu za preradu rajčica u Varaždinu. Pridružili bismo se čestitkama, samo da nije paralelnoga gašenja slične njihove tvornice u Umagu, istisnute turističko-industrijskom i uopće nekretninsko-mešetarskom orijentacijom Istre.
Podravka ubrzano gubi tržišne pozicije, što dobiva osobitu važnost u kontekstu Europske unije i unutartržišne konkurentnosti. Proizvodnja i zalihe smjeli bi tako izrazito rasti jedino simultano, a u protivnom imamo posla s očitom stagnacijom. Odnos inflacije i koprivničkog prihoda od 2019. otkrivaju minus poslovanja u totalu, gdje smo po definiciji suočeni sa školskim primjerom gubitka tržišta. Ako svjedočimo generaliziranim tvrdnjama o ekspanziji, onda treba znati da im utemeljenje u najmanju ruku nije ekonomskog porijekla, a vidjet ćemo što jest.
Na tome se mjestu uputno vratiti na temu Agrokora čiji su ostaci sakupljeni na hrpu nazvanu Fortenova i u međuvremenu djelomično rasprodani. Već neko vrijeme traži se potentan kupac za druge segmente koncerna, pa su trenutno na licitaciji Belje, Vupik i PIK Vinkovci, proizvođači odreda na koljenima. Glavnu riječ u Fortenovi pokušava do konačne prodaje zadržati Pavao Vujnovac, vlasnik Prvog plinarskog društva, pouzdanik Andreja Plenkovića. Vujnovac je bitan hrvatskom premijeru po dvije osnove, ekonomsko-političkoj i stranačko-političkoj.
U prvom slučaju valja završiti posao oko preuzimanja Agrokora, obilježen nikad sankcioniranom, kriminalnom aferom Borg, zatim i politikantskim usmjeravanjima kupoprodaje poduzeća iz te grupacije – vidi prošlogodišnji primjer skandala s mirovinskim fondovima. Druga osnova tiče se Plenkovićeve kontrole nad strankom Domovinski pokret, ekstremno desničarskom snagom koja je bliska Vujnovcu i Fortenovi, a zbog održanja primata na tome krilu političke lepeze, uvijek kritično trusnom.
Podravka se mjesecima u javnosti doživljava kao prvi kandidat za rješenje problema triju spomenutih Fortenovinih poduzeća. Drugi je Marko Pipunić, tajkun u posjedu osječkog Žita, ali njega se lani povezivalo s ruskim kapitalom u neuspjelom pothvatu održanja kontrole nad Fortenovom, naspram Vujnovca čije veze s istim centrom moći više nisu tema. Svakako pritom treba imati u vidu da navedene Agrokorove sastavnice raspolažu s 32 tisuće hektara državnog poljoprivrednog zemljišta te su korisnice goleme mase javnih agrarno-političkih subvencija.
Nastojanje aktualnih hrvatskih vlasti da sačuvaju Fortenovu, međutim, neće lako biti ostvarivo pomoću koprivničke firme. Ona ne može pomoći ni sama sebi, kamoli Belju, nego ga ukopati još dublje. No premijer i njegove vedete Dalić i Vujnovac nemaju mnogo izbora, jednom otkako su zauzeli urotnički kurs u srcu domaće privrede. Sad moraju zatvoriti puni krug, a to možda znači novi ulazak Martine Dalić, nakratko sklonjene na rezervni položaj, u finale priče oko Agrokora. Samo što danas već treba od nje i njih spašavati i Podravku, jer množina poduzeća upropaštenih političkim kriminalom nezaustavljivo raste, mučno nalikujući onim zalihama uoči kvarenja.
