Većina načelnika i gradonačelnika od kojih je Ministarstvo poljoprivrede zatražilo da potpišu anekse ugovora kojima bi se produžio dugogodišnji zakup poljoprivrednog zemljišta za tzv. zrcalne firme u sastavu koncerna Agrokor, taj problem će staviti na dnevni red sednica opštinskih ili gradskih veća.
Iako je novim Zakonom o poljoprivrednom zemljištu raspolaganje onim u vlasništvu države vraćeno u nadležnost jedinica lokalne samouprave, njihovi čelni ljudi smatraju da ne mogu tek tako potvrditi ugovore koje je sa Agrokorovim firmama još za vreme Ivice Todorića potpisao neko iz Ministarstva poljoprivrede, sam ministar ili neko iz tadašnje Agencije za raspolaganje poljoprivrednim zemljištem.
Taj nesrećni Agrokor Plus i njegove firme više nisu hrvatske. Zna se da se tu isprepliću strane kompanije i interesne grupe. Mislim da više nemamo obavezu prema toj firmi, jer će svu zaradu odneti iz ove države - kaže Stevo Mlinarević
- Velika većina načelnika i gradonačelnika, čije mišljenje i sam delim, kao glavni razlog odbijanju potpisivanja navode malu cenu zakupnine, koja se u pojedinim opštinama ili gradovima kreće od 250, 350 ili 800 kuna po hektaru (kao u Opštini Borovo). No vrlo dobro znamo da je tržišna cena oko 1.200 – 1.500 kuna po hektaru. Svaki poljoprivrednik i OPG-ovac sa zadovoljstvom bi platio tu cenu, obrađivao tu zemlju, živeo od svog rada i izdržavao svoju porodicu. Prigovor se odnosi i na broj radnika u Agrokorovim firmama, koji je danas daleko manji nego šta je bio u vreme potpisivanja ugovora pre desetak godina - kaže načelnik Borova Zoran Baćanović, koji je prisustvovao nedavnoj sednici Odbora za poljoprivredu Hrvatskog sabora. Na teritoriji borovske opštine, vukovarski Vupik raspolaže sa 220 hektara zemlje, u zakupu na 50 godina. Baćanović kaže da neće potpisati aneks ugovora bez odluke Opštinskog veća, jer smatra da su se okolnosti koje su bile na snazi pre deset godina promenile, a u ugovoru stoji i klauzula da zakup može da se raskine ako dođe do promene vlasničke strukture kod zakupca, šta je, napominje, sada i slučaj.
Nejasan je, dodaje Baćanović, i članak 41. stavak 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, gde se navodi da jedinice lokalne samouprave mogu potpisati anekse ugovora, ali ne i da su to dužne učiniti. Borovski načelnik ističe da mu je prvenstvena dužnost da vodi brigu o poljoprivrednim proizvođačima svoje opštine, kako bi ti ljudi ostali u svojim sredinama.
- Mi smo to predočili u Ministarstvu, ali njih kao da ne dotiče to šta ljudi napuštaju naše prostore i šta Slavonija, Baranja i Srem ostaju praznima. Do isteka zakupa zemlje od strane Vupika u Borovu ostalo je još 40 godina; to je dug vremenski period, koji može biti odlučujući za opstanak poljoprivredne proizvodnje i OPG-ova - zaključuje on.
Načelnik opštine Jagodnjak Stevo Mlinarević još je kritičniji prema zahtevu Ministarstva poljoprivrede. Na području te opštine, Agrokorovo Belje obrađuje oko 1.500 hektara poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države, a prema ranijim ugovorima o dugogodišnjem zakupu ili koncesiji, to plaća 250, 350 ili 700 kuna, ovisno o kategoriji zemljišta.
- Nas načelnike ništa ne obavezuje da potpišemo anekse ugovora sa novim zrcalnim firmama. Taj nesrećni Agrokor Plus i njegove firme više nisu hrvatske, one to mogu samo da oponašaju, ali zna se da se tu isprepliću strane kompanije i interesne grupe. Mislim da više nemamo obavezu u smislu da je to firma od državnog značaja, jer će svu zaradu odneti iz ove države. To šta se govori da su one garant nekog opstanka u Baranji… mogu reći da nisu. Konkretno, u mojoj opštini Belje zapošljava tek četvero ljudi. Za njih možemo naći posao u bilo kojoj drugoj firmi, čak i za veću platu - govori Mlinarević. Odluku o potpisivanju aneksa ugovora s firmom Belje plus i Mlinarević planira da prepusti Opštinskom veću.
- Ne može odgovornost pasti na jednog čoveka. Posle zadnjeg sastanka u Hrvatskom saboru, dovedeni smo pred svršen čin jer se od nas traži da potpišemo nešto šta su oni već davno odlučili. Mislim da to nije u redu - kaže načelnik, koji se ne obazire ni na moguće dolaske inspekcije.
- Ne znam šta bi nam mogli naći. Naš plan raspolaganja zemljištem je prihvaćen među prvima, a ta ista inspekcija koju najavljuju u vezi zemljišta, u našoj opštini je bila pre desetak godina, u vreme prodaje i davanja u zakup zemljišta. Nije napravila ništa, a pozvana je baš zbog malverzacija sa zemljištem sa strane tadašnjeg načelnika i predsednika Veća, što je završilo na USKOK-u. Do danas nismo dobili odgovor šta se tu zapravo desilo, a ima pregršt dokaza da je bilo grubog kršenja zakona i sukoba interesa. Mislim da inspekcije koje nam pošalju mogu samo ustanoviti da same ništa nisu radile - poručuje Mlinarević. Posebno je ogorčen radi toga jer im Belje nikada nije dostavilo plan gospodarenja zemljištem i plan razvoja na teritoriji opštine.
- Oni od nas trebaju samo hektare i hektare zemlje, a sa druge strane uništavaju nam puteve, kako lokalne tako i naše prtenjake, sa našim mostovima i kanalima. Nisu uložili ni kune, a iz Opštine izvlače maksimalno. Zapošljavaju samo četiri čoveka, a napravili su milionske štete na našim saobraćajnicama i infrastrukturi - navodi načelnik Jagodnjaka.
- Aneks ugovora bih potpisao samo kad bi sam ministar Tomislav Tolušić, zajedno sa gospodom iz Agrokora i Belja plus, u ugovor stavio veću cenu koncesije i zakupa, kad bi se obavezali da će zaposliti više ljudi i predočili plan razvoja iz kojeg bi bilo vidljivo da nas tretiraju kao ravnopravne partnere te kad bi nas uverili da su stvarno garant budućnosti. Onda bi to nešto značilo, a ovo je ucena - smatra on. Ako dosadašnji ugovori ostanu na snazi, dodaje, to će za Opštinu Jagodnjak značiti godišnji gubitak od oko milion kuna u odnosu na realnu cenu po hektaru zemljišta u zakupu i nastavak iseljavanja ljudi.
- Mi nemamo ni more ni jezera ni reke, imamo tu poljoprivredu i OPG-ove koji rade i žive na našem području, zapošljavaju naše ljude ili sami sebe i plaćaju zemlju skoro sto evra više po hektaru od Belja. Nije mi jasno kako se neko tako može postaviti prema svojoj državi i svesno gubiti na tako velikoj razlici u ceni – zaključuje.
Prema podacima Ministarstva poljoprivrede objavljenima na internetu, Agrokorove firme obrađuju 32.839 hektara poljoprivrednog zemljišta. Od toga Belje obrađuje 19.111 hektara, Vupik 6.529, PIK Vinkovci 4.469 hektara, Agrolaguna 1.193, Vinka 809, PIK Vrbovec 673, a Mladina 54 hektara. Oko 1.100 hektara vukovarski Vupik ima u dugogodišnjem zakupu ili koncesiji na 50 godina na području Opštine Trpinja. Načelnik Miroslav Palić nije hteo da komentariše zahtev Ministarstva da potpiše aneks ugovora sa Vupikom plus jer, kaže, još nije dobio tekst tog aneksa. Član Opštinskog veća Trpinje Srđan Maksić, koji je i član upravnog veća tamošnjeg Udruženja poljoprivrednika ‘Život sela’, smatra da će većina načelnika na kraju morati da potpiše anekse ugovora po naredbi Ministarstva poljoprivrede; međutim, uveren je da će te tzv. zrcalne firme Agrokora preuzeti prava, ali ne i obaveze. Maksić kao većnik SDSS-a pripada manjini u Opštinskom veću Trpinje, pa ne može da utiče na odluke većine, u kojoj je i nekoliko zaposlenih u Vupiku: radi toga je sasvim izvesna i odluka o potpisivanju aneksa ugovora o koncesiji ili zakupu sa Vupikom plus, ako bi se ta odluka našla na dnevnom redu Veća.
Ilustrujući brojke vezane za novac bez kojeg je budžet Trpinje ostao u proteklih sedam godina, Maksić navodi kako su na jednom od konkursa, OPG-ovi za zakup hektara nudili 1.800 kuna po hektaru, a Vupik, koliko je nakraju prihvaćeno, 600 kuna. Ipak, nema ništa protiv toga da Vupik i dalje obrađuje deo poljoprivrednog zemljišta već pre danog u dugogodišnju koncesiju, ali ga brine raspodela preostale dve hiljade hektara, koliko je obuhvaćeno novim programom raspolaganja poljoprivrednim zemljištem koji još nije dobio saglasnost Ministarstva.
- Smatram da je Opštinsko veće Trpinje ispunilo moralnu i zakonsku obavezu prema Vupiku. Dodelilo je zemljište koje može zadovoljiti njihove potrebe i garantovati opstanak radnih mesta, ali za ostatak zemljišta treba se raspisati konkurs i dodeliti zemlju ostalim poljoprivrednim subjektima na području opštine, izuzimajući Vupik iz svega toga - zaključuje Maksić.
Ministarstvo poljoprivrede je prošlog meseca saopštilo da je prenos ugovora o korištenju državnog poljoprivrednog zemljišta na Agrokorove ‘zrcalne tvrtke’ sastavni deo nagodbe verovnika koncerna u postupku izvanredne uprave.
- Zrcalna tvrtka samo preuzima prava i obveze iz ugovora do isteka roka na koji je sklopljen osnovni ugovor, nakon čega za to zemljište općina ili grad raspisuje natječaj, kako im je i omogućio novi Zakon o poljoprivrednom zemljištu - navodi se u saopštenju, u kojem se dodaje da je u pripremi pravilnik o revalorizaciji visine zakupnine, kojim će se uskladiti zakupnine državnog poljoprivrednog zemljišta.
U Udruzi OPG-ova Hrvatske ‘Život’ postupak prenosa ugovora na Agrokorove tzv. zrcalne firme smatraju nezakonitim: misle da one ne mogu biti automatske naslednice ugovora o koncesiji ili dugogodišnjem zakupu, koji su potpisani sa izvornim Agrokorovim firmama.
- Smatramo da su to novonastali pravni subjekti, da moraju ponovno ići na natječaj i potpisivati nove ugovore. Sukladno natječaju, morali bi priložiti i nove gospodarske programe, a prije toga bi trebalo napravi ti reviziju o tome je li provedba dosadašnjih programa bila u skladu s onime što je potpisano prilikom dobivanja koncesije - kaže predsednik tog udruženja Vladimir Margeta, koji je mišljenja da je tzv. lex Agrokor zakon nad zakonima, što sve druge stavlja u neravnopravan položaj, odnosno da je napravljen za jednu interesnu skupinu, kako bi se ta domogla najkvalitetnijega poljoprivrednog zemljišta na istoku Hrvatske.
- To je zemlja koja je nekada pripadala našim poljoprivrednim proizvođačima i mislimo da su Ministarstvo poljoprivrede i ministar Tolušić propustili povijesnu priliku ispraviti nepravdu učinjenu prije 15 ili 20 godina, kada je to najkvalitetnije poljoprivredno zemljište po najnižim mogućim cijenama davano u koncesije Agrokoru – kaže Margeta. Dodaje kako se to odrazilo i na kvalitet zemljišta koje je danas, zbog intenzivne i forsirane proizvodnje, manje plodno.
- Da je to zemljište ostalo u rukama naših malih poljoprivrednih gospodarstava, sigurno je da bi zadržalo svoju kvalitetu te da ne bi bilo današnje pogubne demografske slike kojoj smo svjedoci – kaže naš sagovornik.
Udruga ‘Život’ se ne slaže sa tumačenjem DORH-a da se ugovori automatski prebacuju na zrcalne tvrtke i da nagodba ima karakter ovršne isprave bez obzira na to da li će ih načelnici potpisati.
- Bez obzira na to što je usvojen Zakon o poljoprivrednom zemljištu, on u ovom slučaju nije na snazi i nema nikakvu pravnu vrijednost u odnosu na tzv. lex Agrokor. Prema tome, epilog je jasan. Dogodit će se ono što je najavljeno iz DORH-a, Vlade i Ministarstva: potpisat će se ugovori i produžiti koncesije po istoj povlaštenoj cijeni, tri do pet puta nižoj od one koju plaćaju naši OPG-ovi, a posljedice ćemo osjetiti u godinama koje dolaze. Stranci, odnosno jamci za restrukturiranje Agrokora dobit će koncesiju za to zemljište, a neće imati obavezu provoditi ugovore koje je potpisao netko drugi. Svi argumenti da je riječ o spašavanju radnih mjesta past će u vodu kad dođu novi vlasnici i kad odluče da im radnici što rade na temelju zakupa i koncesija više ne trebaju - ističe Margeta mišljenje svoje Udruge, dodavši da Ministarstvo želi da izbegne političku odgovornost zahtevanjem od načelnika da potpišu anekse ugovora.
- Iako je Ministarstvo prve koncesijske ugovore potpisalo mimo načelnika, sada se od njih traži da budu nekakav smokvin list i pokriju tu odgovornost. Ako je ministar uvjeren u ispravnost svojih djela, neka sam potpiše sve te ugovore i javno stane iza svojih postupaka, a ne da u to gura načelnike koji za ovakvo stanje nisu krivi, a moraju odgovarati svojim suseljanima, sugrađanima i, nakraju, biračima – zaključio je Margeta.
