Bivši sudac Trgovačkog suda Mislav Kolakušić, koji od 2019. obnaša dužnost zastupnika u Europskom parlamentu, lanjskog listopada na plenarnoj sjednici u Strazburu na temu europskog akta o slobodi medija kazao je da je "za povratak normalnim ljudskim vrijednostima nužno da se Sienen, Rojters, Asošijeted pres, Dojče vele i slični medijski fanatici i talibani proglase terorističkim organizacijama". Huškačkim rječnikom optužio je ugledne medijske kuće da "tijekom takozvanih pandemija i forsiranih ratova proizvode enormne količine lažnih informacija i šire mržnju među ljudima i narodima koji za posljedicu imaju milijune žrtava diljem Europe i svijeta". "Ovo nije akt o slobodi medija", zaključio je Kolakušić, "nego akt o slobodi širenja mržnje i lažnih vijesti koje vode svijet u mračno doba totalitarnih sustava."
Netrpeljivost prema pojedinim medijima zorno je prezentirao i prije točno godinu dana u raspravi o prekograničnim posvojenjima iz trećih zemalja, prozvavši ovaj put uz druge medije i čuveni Njujork tajms zbog pisanja o surogat majčinstvu i tome da su "istospolni parovi i samci podigli potražnju za bebama". Kolakušić je pritom izjednačio surogat majčinstvo s trgovinom djece, ustvrdivši da "svjedočimo brutalnim kampanjama uskrate prava na nastavak života nerođene djece i promoviranja industrije proizvodnje i trgovine djecom".
Svoj animozitet i prezir uperio je u siječnju ove godine i prema nevladinim udrugama i prema političkoj platformi Možemo! ustvrdivši, prilikom rasprave u Europskom parlamentu o transparentnosti i odgovornosti nevladinih organizacija koje se financiraju iz proračuna EU-a, da većina udruga koje se danas financiraju iz tog proračuna u iznosu većem od pola milijarde eura nisu nikakve nevladine organizacije, nego Soroševe političke organizacije s jasnim političkim ciljevima usmjerenim na slabljenje država članica i potpuno uništenje tradicionalnih europskih vrijednosti i obitelji. "Takozvana platforma Možemo! je u Hrvatskoj najbolji primjer kako su takozvani zeleni aktivisti od uličnih ležača postali politička stranka koja danas uništava Zagreb, glavni grad Republike Hrvatske. NGO su takozvane zelene udruge čiji članovi nikada nisu pokosili travnjak ni zasadili neko drvo, a istovremeno je nemoguće pronaći udrugu koja se brine o bolesnoj djeci, koja je dobila novac od Soroša ili iz proračuna Europske unije", nastavio je Kolakušić, koji se u jeku pandemije koronavirusa također proslavio svojim antivakserskim stavovima.
S obzirom na takvu nazadnu političku agendu, koju zagovara iz vrlo lukrativne fotelje u Europskom parlamentu, jasniji je i smjer Kolakušićeve novoosnovane stranke Pravo i pravda, čiji je postao predsjednik, dok su dvojica dopredsjednika bivši živozidaš Ivan Vilibor Sinčić i ekonomist Ivan Lovrinović. Kolakušićeva stranka svoje ime očito duguje istoimenoj nacionalističkoj i ultrakonzervativnoj poljskoj stranci, koja usprkos izbornoj pobjedi lanjskog oktobra nije uspjela izboriti većinu za formiranje vlade u toj zemlji. Kolakušić je najavio da će na izbore izaći s Domovinskim pokretom, svojim ideološkim parnjakom.
Pravo i pravda jedna je od tri nove stranke koje su samo tokom ovog mjeseca upisane u registar političkih stranaka, ostale dvije su Zajedno Hrvatska Ivice Todorića i Demokršćani kojima je na čelu bivši novinar Antun Krešimir Buterin. Ove su godine inače registrirane ukupno četiri nove stranke, dok ih je lani bilo čak šest, uglavnom u desnom i krajnje desnom i konzervativnom spektru. U Republici Hrvatskoj u ovom je trenutku registrirana ukupno 161 stranka – toliko neka naselja nemaju stanovnika.
Lanjskog studenoga registrirana je stranka Hrvatsko bilo, koja je nastala spajanjem tri ultrakonzervativne udruge – Hrvatski ratnik, Hrvatsko bilo i Hrvatska mati koje su, kao što se može primijetiti, posve inovativne u svojim nazivima. Za predsjednicu te konzervativne stranke kršćansko-demokratskih principa, kako su je sami definirali, izabrana je Nada Šikić, bivša ministrica rada i mirovinskog sustava u kaotičnoj vladi Tihomira Oreškovića. Za politički uzor Šikić je navela ni više ni manje nego Tomislava Karamarka, koji nešto petlja u posljednje vrijeme sa svojom izbornom kandidaturom i koji se nedavno pojavio na Općem saboru HDZ-a, ali kojeg zbog njegove štetočinske agende, vjerujemo, više nitko ne doživljava ozbiljno. Šikić, koja je po struci liječnica, proslavila se 2016. izjavom: "Ja ne znam odakle se sveukupno prikuplja novac za državni budžet." Šikić je i članica udruge Hrvatski ratnik, koja prema svom statutu okuplja građane, obitelji, vjernike i druge zajednice, sve one koji promiču općeljudske vrijednosti – rodoljublje, vjeru i obitelj, a kao oznaku baštine grb s prvim bijelim poljem, nazivajući ga povijesnim.
U izvještaju s osnivačke skupštine preneseno je u cijelosti i "posebno dirljivo pismo" Darija Kordića – inače pravomoćno osuđenog ratnog zločinca – za kojeg se na stranicama Hrvatskog ratnika, kao dijela Hrvatskog bila, navodi da je "nevin odležao 17 i pol godina za zločin koji nije počinio". U daljnjoj obrani Kordića, koji je pravomoćno osuđen na dvadeset pet godina zatvora zbog progona muslimanskog življa oko Viteza u proljeće 1993., uključujući i masakr stotinu šesnaest civila i djece u Ahmićima, pišu da on ima neoborive dokaze o svojoj nevinosti i da njemu i njegovom odvjetniku Luki Mišetiću nedostaje podrška hrvatskih institucija kako bi pokrenuli reviziju sramotne političke presude Haškog tribunala. S takvim bizarnim stavovima Hrvatsko bilo kani izaći na izbore. Jedan od dopredsjednika te stranke Ante Prkačin, koji samog sebe naziva pripadnikom ustaške vojske, bio je donedavni saborski zastupnik, a drugi član je izvjesni Jure Francetić, nećak istoimenog zapovjednika ustaške Crne legije.
Tajkun Ivica Todorić, personifikacija Tuđmanove pretvorbe i privatizacije 1990-ih, nakon biznisa odlučio se okušati i u politici pa je pompozno najavio s friško registriranom strankom Zajedno Hrvatska pohod na premijersku fotelju. Netom prije zaključenja ovog teksta poručio je da ipak odustaje od izborne utrke jer se, najkraće rečeno, nije stigao pripremiti. Dobro je pitanje tko još smatra da je Todorić vjerodostojan u trenutku kada je optužnica protiv Agrokorova nekadašnjeg vlasnika i 14 suoptuženika za izvlačenje 1,2 milijarde kuna u slučaju "veliki Agrokor" na doradi nakon što je Visoki kazneni sud ključno vještačenje proglasio nevažećim dokazom.
Smjer stranaka nešto starijeg datuma u odnosu na dosad spomenute, kao što je Odlučnost i pravednost osnovana krajem 2022. godine, već je prepoznat iz njihovog javnog djelovanja. Primjerice, iz izjava predsjednice Odlučnosti i pravednosti Karoline Vidović Krišto da su (pojedini) domaći novinari propagandisti Srbije u optužnicama za "Oluju" ili iz lažnih optužbi na račun potpredsjednice Vlade Anje Šimprage da negira genocid i veliča ratne zločince Ratka Mladića i Milana Martića. U slične toksične političke spojeve mogli bismo ubrojiti i stranku Pravedna Hrvatska liječnika i donedavnog zastupnika Milana Vrkljana.
Zanimljivo je primijetiti da već neko vrijeme nema novih stranaka lijevog predznaka s jačim imenima u svojim redovima, ne računamo li one "neutralne" kao što je stranka Javno dobro sa sjedištem u Supetru koja je posvećena borbi protiv komodifikacije općeg i javnog dobra.
