Točno je da postoji i neka normalna Hrvatska, točno je da postoji kraj u kojem porijeklo sugovorniku nije najvažnija stvar, točno je da postoje ljudi kojima je važnije kakav si čovjek nego koje si nacionalnosti. Za to su zaslužni ljudi poput prvog predsjednika Istarskog demokratskog sabora Ivana Paulette.
Bez Paulette smo ostali 18. ožujka. Umro je u Puli, u blizini Premanture u kojoj je rođen 1936. godine. Devedesetih se na političkoj pozornici pojavio s projektom Zemlja Istra, blasfemičnim za centralističko-nacionalistički režim Franje Tuđmana, jer zalagao se za visok stupanj autonomije svoje regije. Odmah je proglašen autonomašem i regionalistom, separatistom i talijanašem, a koliko su takve optužbe u to vrijeme bile ozbiljne svjedočilo je i razbijanje srodne stranke, Dalmatinske akcije, od strane tajnih službi. U Istri se pokušalo nešto slično, a koliko je to uspjelo dovoljno govori podatak da je IDS 1993. na izborima osvojio 70-ak posto glasova građana ove regije. O političkom djelovanju Ivana Paulette za ‘Novosti’ govori Nenad Popović, izdavač njegove knjige ‘Bjegunci’.
- Zemlja Istra je podrazumijevala specijalni, autonomni status Istre, najprije u Jugoslaviji, kasnije u Hrvatskoj. To se uklapalo u tadašnje evropske političke trendove. Stvarala se Evropa regija i regionalizma. Biljeg separatizma koji je Pauletta tada dobio iz krugova HDZ-a nosio je do kraja života. Istarski demokratski sabor osnovan je u malom krugu ljudi i formulirao je istrijanstvo u političkom smislu, kao zajednički stav Hrvata i Talijana. Zato ta stranka nosi i talijansko ime. S tom političkom akcijom Pauletta je razriješio traumatični konflikt Hrvata i Talijana u Istri - kaže Popović.
Predsjednik SNV-a Milorad Pupovac je zajedno s Paulettom 1990-ih vodio borbu za demokraciju, protiv nacionalizma.
- Ivan Pauletta je bio jedan od prvih demokrata u Hrvatskoj. Kao osnivač IDS-a zagovarao je istinske demokratske vrijednosti i nesebično se borio za njih zajedno s drugima, koji su ih dijelili. Kada su bile ugrožene ratom, on se pridružio onima koji su digli glas protiv rata i bio zajedno s nama u Demokratskom opozicijskom forumu, kada smo se obratili predsjednicima Tuđmanu i Miloševiću 1991. sa zahtjevom da se zaustave ratne politike i aktivnosti. Pauletta je bio kršćanin i antinacionalist, kojeg je svaki nacionalizam zabrinjavao, a posebno nacionalizmi koji su se razbudili krajem 1980-ih i 1990-ih u Jugoslaviji. Demokraciju je razumijevao kao djelovanje protiv zagriženih nacionalističkih i šovinističkih politika. On je smatrao da država treba podijeliti svoju vlast s građanima, s prostorima unutar kojih oni žive i s regijama unutar kojih upravljaju svojim životima - ističe Pupovac.
Pauletta je s čela IDS-a otišao još u srpnju 1991., kada je na čelo stranke došao Ivan Jakovčić. Bio je zastupnik u Županijskom domu Sabora od 1993., a 1997. potpuno se povukao iz politike. Međutim, njegove su ideje u Istri i danas žive.
Kao dječak je nekoliko godina živio na francuskoj Azurnoj obali, gdje mu je otac radio kao policajac. Njegova obitelj se u Jugoslaviju vratila 1948., u vrijeme kada su stotine tisuća njegovih sunarodnjaka odlazile u drugom pravcu. Trauma talijanskog egzodusa i djelomičnog etničkog čišćenja neslavenskih manjina u Titovoj Jugoslaviji trajno ga je odredila kao čovjeka kojem će opredjeljenje biti međunacionalna tolerancija, a ne mržnja.
Iako danas mnogi i u vlasti pričaju o potrebi teritorijalnog preustroja Hrvatske, stidljivo spominjući nakaradnost administrativnog cijepanja povijesnih hrvatskih regija, 1990-ih je to bilo zabranjeno. Kada su 1995. Paulettini istomišljenici organizirali Kongres Istrijana u Puli, organizatori su prozvani talijanskim fašistima i ‘produženom rukom SANU-a’. Vladimir Šeks tada izjavljuje da ‘IDS radi protiv Ustava i zakona’. Posebno je apostrofirana činjenica da na početku Kongresa nije intonirana himna. Pauletta je kritičarima odgovorio: ‘Ja ne znam kongrese, osim partijskih, na kojima se intonira državna himna. Osim toga, ako se svira himna matične države, onda treba svirati i himne gostiju, a to bi značilo talijansku, slovensku i himne barem desetak zemalja iz kojih su došli naši gosti. Tako bi se ovaj Kongres pretvorio u muzički festival, ali i tada bi se našle primjedbe. Zato smo odlučili postaviti hrvatsku zastavu i grb, smatrajući da nas to dovoljno definira.’
Objašnjenja nisu pomogla, a udarne nacionalističke perjanice, poput odvjetnika Željka Olujića, tada su IDS-ovce nazivali četnicima. Sam Pauletta više je puta demantirao budalaštine o težnjama da se Istra odcijepi od Hrvatske. O vremenu kada je zbog projekta Zemlja Istra bio na udaru govorio je prije nekoliko godina i za ‘Novosti’.
- Sve se odvijalo u situaciji svjetske globalizacije i tendencije kapitala da dobije jeftinu radnu snagu, a da se pritom proširi na istok, prema novim kupcima. Izvori današnje krize već su se naslućivali. U tom kontekstu, bilo je teško očekivati da će nas u Istri netko slušati i čuti. Najmanje nas je slušao veliki predsjednik, Franjo Tuđman, koji je tada predano radio na podjeli Bosne, pa je mislio da i mi s idejom autonomije želimo podijeliti Hrvatsku, što je apsurdno i glupo. Nikad nije postojala ideja da se Istra s nekim spoji, ali smo oduvijek o svom novcu htjeli sami brinuti. To je i Tuđman znao, ali nam je solio pamet da novac više neće u Beograd, da će ostati tu. Gdje je ostao, to ne znamo, znamo samo da ga u Istri nema. Ni danas ne smijemo reći da smo Istrijani, to nam Zagreb zabranjuje: nismo to mogli ni na posljednjem popisu stanovništva, rekli su nam da to ne može proći. Zašto, ne znamo. Mi smo od pamtivijeka Istrijani, to je neka naša minimalna sloboda, posebno sad kad ulazimo u Evropu, pa se udružujemo s narodima, a ne s nacijama. Uostalom, u Hrvatskoj nismo jasno definirali što je to nacionalnost. Smatram da se netko može izjasniti i kao Hrvat i kao Istrijan. Tuđman je gradio državu na osnovi nacije, što je primitivno i zaostalo. Tada je glavno bilo biti Hrvat, kao takav možeš biti i lopov. Mislim da će nas Evropa po pitanju nacije prizemljiti, a što se tiče lopovluka, oko toga ćemo imati još dosta posla - govorio je Ivan Pauletta.
Iza Paulette, osim ideje multikulturalne Istre, koja i dalje sanja viši stupanj autonomije, ostale su i knjige ‘Histria kolaž’, već spomenuti ‘Bjegunci’, monografija ‘Premantura’ i ‘Štorije iz Istre’.
